Kada se usporedi sa sigurnosnim procedurama koje vladaju u Washingtonu i Bruxellesu, ulazak u berlinski Kanzleramt - Ured kancelarke - prilično je jednostavna stvar. Novinarske se torbe provuku kroz sigurnosni uređaj, prođe se kroz detektor metala, ostavi putovnica u zamjenu za press-iskaznicu i - to je to. S obzirom na to da su se novinari trebali u Kanzleramtu pojaviti najkasnije 15 minuta prije nego što je u 12.30 zakazan dolazak hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića, bilo je vremena gledati i kako se svečana garda i vojni orkestar postrojavaju za doček, kao i dok ovi potonji isprobavaju funkcioniraju li svi instrumenti. Posjet premijera Oreškovića njemačkoj kancelarki Angeli Merkel pratilo je desetak novinara iz Hrvatske, ali je bilo mnogo više onih koji svakodnevno sjede u Kanzleramtu i prate sve što radi Merkel, pa je tako press-konferencija iskorištena i za pitanja kancelarki koja se baš i nisu ticala posjeta gosta iz Hrvatske. No da se nešto u vezi Hrvatske 1. ožujka događa u Kanzleramtu, signalizirala je i velika zastava koja se vijorila ispred impresivnog zdanja uz njemačku i europsku.

Premijer Orešković stigao je na vrijeme, a dočekala ga je vidno umorna, ali i dalje vrlo žilava Angela Merkel te su uspješno i efikasno odradili potrebne ceremonije serijskog rukovanja sa savjetnicima, slušanje kratkih izvedbi hrvatske i njemačke himne te šetnju niz postavljeni crveni tepih. S obzirom na Oreškovićev nedostatak političkog iskustva, može se reći da se u ceremonijalnom dijelu na početku posjeta Merkel dobro snašao, a čini se da je kancelarku zanimalo i to što sve ima za reći, pa je sastanak produljila izvan dogovorenog termina te je press-konferencija započela oko 14 sati, što je pola sata kasnije nego najavljeno - za poslovičnu njemačku točnost i poštovanje termina ipak malo iznenađenje.

Merkel je govorila prva, započevši poetično spominjanjem buđenja proljeća kao metafore novih odnosa s Hrvatskom, ali onda držeći se svoje standardne retorike o potrebi europske suradnje, ali govoreći zato iz glave, dok je Orešković svoju izjavu pročitao s papira. Vijest je svakako to da premijer Orešković planira smanjiti hrvatski deficit ispod tri posto u nadolazećem prijedlogu proračuna naglašavajući kako se želi držati kriterija postavljenih sporazumom u Maastrichtu koji se zapravo prvenstveno odnosi na uvođenje eura. Kasnije se pak moglo čuti u neformalnim razgovorima da Oreškovićeva vlada planira pokrenuti proces uvođenja eura u Hrvatsku, što bi se trebalo dogoditi u sljedeće dvije do četiri godine.

Što se novinarskih pitanja Merkel i Oreškoviću tiče, većina se ticala izbjegličke krize, u vezi čega je Orešković naglašavao humanost hrvatskog pristupa tematici i zazivao europsko rješenje (tj. 'soluciju', kako je govorio hrvatski premijer) problema, s time da je znakovito to gdje Orešković prepoznaje korijen problema - na granici Grčke i Turske, kako je rekao. Merkel je pak objašnjavala da očekuje značajne pomake od sljedećeg briselskog summita koji uključuje i dio u kojem sudjeluje turski vrh, ali je vješto ignorirala provokativno pitanje njemačke novinarke koja ju je pitala što kaže izbjeglicama na makedonsko-grčkoj granici koji zazivaju pomoć njemačke kancelarke. Iako je u Hrvatskoj logično najglasnije odjeknula poruka da Merkel podržava ekonomski plan Oreškovićeve vlade, u berlinskom je kontekstu to zapravo bilo najmanje važno, jer postoje itekako veći problemi za Merkel, Njemačku i Europu od stanja hrvatskog gospodarstva. Vrijedi se i zapitati koliko je relevantno da šefica vlade jedne države podržava ekonomsku politiku šefa vlade druge države unutar EU; ne bi li tu politiku prvenstveno trebali podržavati građani na koje se odnosi?

U svakom slučaju, premijer Orešković uspješno je i profesionalno odradio svoj nastupni posjet kod njemačke kancelarke kojoj je spomenuo i da bi je uskoro htio vidjeti u Zagrebu. O njemačkoj efikasnosti svjedoči i detalj da je hrvatska zastava s počasnog jarbola skinuta nekad tijekom presice te da se je na kraju posjeta više nije moglo vidjeti.

No to nije bio kraj Oreškovićeva itinerara za 1. ožujka te je oko 16 sati hrvatski premijer u Njemačkom povijesnom muzeju s pratnjom došao vidjeti izložbu posvećenu slikama koje su stvarale žrtve Holokausta. Iako se po hrvatskim društvenim mrežama proširila priča kako ‘Merkel vodi Oreškovića na izložbu o Holokaustu’, riječ je bila o želji hrvatskog premijera koji je sa zanimanjem obišao izložbu i pozorno slušao sve što mu je objašnjavala mlada kustosica na engleskom jeziku. S druge strane, taj je simbolični posjet izgledao i kao medijska akcija s obzirom na to da su Oreškovića na izložbi pratile kamere hrvatskih televizija. Dok je Orešković razgledao izložbu, ministar vanjskih poslova Miro Kovač uhvatio je vremena dati izjavu za HTV, dok se premijerova savjetnika za vanjsku politiku Stjepu Bartulicu moglo čuti kako s nekim njemačkim kolegom razgovara o ljepotama Jadrana i jedriličarstvu. Jadranska se obala još jednom pokazala kao savršena tema za small talk ako dolazite iz Hrvatske.

To je dio uobičajenog političkog rada, ono što je poznati njemački kancelar Otto von Bismarck opisao kao pravljenje kobasice koju nitko ne bi jeo da zna kako je nastala. Premijer Orešković se nakon obilaska inače doista fascinantne izložbe nakratko savjetovao s ministrom Kovačem i glasnogovornicom Vlade Sunčanom Glavak, a onda je stao opet pred novinare, sada isključivo hrvatske, ponovivši da mu je glavni cilj smanjiti budžetski deficit ispod tri posto. Upitan da komentira najnovije javno prepucavanje svojih potpredsjednika u Hrvatskoj, Orešković je rekao da ne želi o tome u prigodi koja ima veze s Holokaustom, ali je dodao i kako ova izložba pokazuje da i najgorem mraku ima mogućnost za svjetlo, te onda nezgrapno to pokušao spojiti s aktualnom ekonomskom situacijom u Hrvatskoj. Hrvatski ekonomski problemi i Auschwitz ipak nisu usporedivi.

Nakon kratkog razgovora s novinarima, Oreškovića je potapšao Kovač uz pohvalu 'Super! Odlično!' te se hrvatska delegacija zaputila prema veleposlanstvu u Ahornstrasse, gdje je u 17 sati bio zakazan prijem, prvenstveno za druženje s hrvatskom dijasporom u Berlinu.

Kao dio termina premijera Oreškovića bio je i sastanak s apostolskim nuncijem u Berlinu Nikolom Eterovićem, što se čini kao donekle čudna odluka - zašto bi hrvatski premijer u Berlinu išao na sastanak s veleposlanikom Vatikana u Njemačkoj?

Novinari su pak morali u prilično kratkom roku doći od Njemačkog povijesnog muzeja koji se nalazi između Brandenburških vrata i Alexanderplatza do Hrvatskog veleposlanstva koje je pak na posve drugom kraju šireg centra Berlina, u bivšem zapadnom dijelu kod Nollenderferplatza, tako da su se hitro pozivali taksiji i proučavao najefikasniji gradski prijevoz.

U raskošnu zgradu veleposlanstva se pak na prijemu u čast premijera Oreškovića pojavilo stotinjak predstavnika hrvatske dijaspore. Domjenak je bio dobro organiziran, a oko Oreškovića je stalno vlada gužva, jer se s novim premijerom svatko želio fotografirati (bilo je tu i selfieja kojima se vjerojatno već hvali na društvenim mrežama), dok je s ministrom vanjskih poslova Mirom Kovačem svatko želio porazgovarati. Većinom su Oreškovića dočekali ljudi srednjih i starijih godina, a od poznatijih se tu našao i medijski djelatnik i voditelj Romano Bolković koji je naročito srdačno ćaskao sa Stjepom Bartulicom. Bio je tu prisutan i domaćin, veleposlanik Ranko Vilović (koji je na toj poziciji naslijedio aktualnog inoministra Kovača, da podsjetimo) te osoblje hrvatskog veleposlanstva koje je svoje zadatke odradilo besprijekorno pokazavši se i vrlo susretljivim.

Prijem u veleposlanstvu službeno je bio gotov u 18.30, pa je nekih desetak minuta prije toga već krenulo osipanje gostiju.

Sve u svemu, bio je to jedan uspješan vanjskopolitički put premijera Tihomira Oreškovića koji je pokazao da se dobro snalazi u susretima na najvišoj razini. A da bi mogao dobro surađivati s Angelom Merkel, sugerira i znakovit detalj da i on ima običaj držati ruke tako da prstima formira romb. To je već godinama ikonička poza Merkel, toliko karakteristična za njemačku kancelarku da je na prethodnim izborima imala plakate na kojima su isključivo prikazivane njezine ruke u toj poznatoj pozi. Ponekad geste govore više od riječi.