Želimo obrazovanje 21. stoljeća. Želimo da naša djeca osjećaju radost pri učenju i suradničko ozračje. Želimo promicati samostalnost učenika koji misle svojom glavom. Moramo ih naučiti kako razumjeti i analizirati vlastiti proces usvajanja znanja i u njemu preuzimati odgovornost. Želimo obrazovanje primjereno današnjoj industriji i suvremenom društvu...

Ako mislite da je riječ o porukama desetina tisuća domaćih prosvjednika sa skupa 'Hrvatska može bolje', kojom su podržali cjelovitu kurikularnu reformu, varate se. Riječ je o Fincima! O Nordijcima koji su godinama bili europski prvaci u uspješnom obrazovanju.

Konkuriraju im samo škole s Dalekog istoka

U najvećem međunarodnom istraživanju znanja i vještina 15-godišnjaka (PISA) ovim sjevernim Europljanima konkuriraju samo dalekoistočni rivali poput Singapuraca i Kineza dok političari i obrazovni stručnjaci s raznih strana svijeta hodočaste u Helsinki da odgonetnu tajnu finskog obrazovnog čuda. Ipak, Finci žele još bolje od najboljega. Žele kurikulum najnovijeg doba.

Ujesen ove godine zato kreću s kurikularnom reformom za predškolsko i obvezno osnovno obrazovanje, najavljujući je kao najradikalniju do sada. Dovršena je bez buke, prosvjeda i prijepora u prosincu 2014. te teku zadnje pripreme lokalnih obrazovnih institucija koje na temeljima nacionalnog kurikuluma grade svoje nastavne planove i programe. Za sada će zaživjeti u Helsinkiju, a do 2020. treba obuhvatiti cijelu zemlju.

Nema razdvajanja sadržaja

Što je to tako radikalno? Odzvonilo je satu povijesti ujutro, satu zemljopisa popodne jer to znači oštro razdvajanje sadržaja, što u stvarnom životu nije slučaj, kažu oni, slikovito to uspoređujući s uspješnim obrađivanjem vrta: ako želite da vam u njemu nešto rodi, morate znati nešto o botanici, insektima, gnojivu, čak matematici i mnoštvu drugih stvari.

Amerikanci kažu da ideja novog finskog kurikuluma, toliko dramatično različitog od današnjeg odnosa učenika i nastavnika, po kojem nastavnik predaje, a đak pasivno sjedi u klupi, nije nikakva novost. Oni spominju obrazovnog reformatora Johna Deweyja koji je još prije stotinu godina govorio o ideji kombiniranja predmeta i potrebi da škola prati stvarni život. No lako je to reći, ali i u zrelim i bogatim zapadnim društvima poput britanskog vodi se prijepor oko toga koliko doista povećati informatiku nauštrb književnosti. Ili Nijemaca, koji se tuže na preopširno gradivo, a udžbenike zbog munjevitog razvoja znanosti i tehnologije mijenjaju svake dvije-tri godine. Uspoređujući američki i finski model obrazovanja, američkom savjetniku za školstvo Emaru Mossadu nije jasno kako, na primjeru matematike, američki učenici moraju svladati dvostruko više gradiva i dvostruko brže od finskih, ali su po rezultatima dvostruko slabiji. A u nas je uvriježeno mišljenje da su američki đaci dvostruko manje opterećeni od naših.

Sustav obrazovanja, dakako, ovisi o mnogo toga, od kulturnog nasljeđa do ekonomskih i političkih prilika. Prema podacima UN-a, gotovo trećina američke djece živi u siromaštvu, za razliku od samo devet posto malih Finaca, pa je teško uspoređivati pedagogiju te dvije zemlje, kaže ekonomist za obrazovanje na Stanfordu, Martin Carnoy. Kako onda uspoređivati Finsku sa zemljom s 30 posto nezaposlenih? Iako je po veličini i homogenoj kulturi Norveška slična Finskoj, na listi PISA-e najuspješnijih 15-godišnjaka iz matematike i pismenosti u 40 zemalja finski se susjed prošle godine našao tek na 22. mjestu, malo ispred Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Danske (Hrvatska je bila 35.).

U strogoj selekciji za učitelje posao dobiva tek svaki deseti kandidat

Finski uspjeh neki tumače činjenicom da se, za razliku od mnogih ekonomski jakih društava u kojima vrijedi 'više je više', finska mantra 'manje je više' – skromnost bogatih - duboko usadila u njihov način razmišljanja, od dizajna do filozofije obrazovanja.

U finskom obrazovanju tako pravilo 'više je više' vrijedi samo u odnosu prema prosvjetarima. Od njih se puno traži, ali zato im se puno daje, a Finci se silno trude da nemaju 'loših učitelja'.

U njih je najkonkurentnije osnovno obrazovanje i u strogoj selekciji posao dobiva tek svaki deseti kandidat, s time da mu nije dovoljna diploma, nego mora imati magisterij (financira ga država), a usto prolazi intervjue, psihološke testove i provjeru vještine komuniciranja s djecom. Roditeljima to ulijeva povjerenje i poštovanje prema profesiji pa zbog toga ne interveniraju niti dovode u pitanje autoritet i odluke prosvjetara, a prosvjetarima se otvara sloboda u kreiranju hrabrijih i izazovnijih nastavnih planova i programa.

Učitelj zaradi kao hrvatski premijer

Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, mjesečno primanje prosvjetnog radnika početnika iznosi 17.000, a nastavnik s više od 15 godina staža zaradi 22.500 kuna, što je u nas premijerska plaća. Za razliku od američkih učitelja, od kojih svake godine devet posto napušta tu profesiju, u Finskoj od 85 do 90 posto ostaje joj vjerno, ali ne zato što kao u nas nemaju kamo, nego zato što su cijenjeni i po društvenom ugledu u rangu odvjetnika i liječnika.

Novi kurikulum tek se mora dokazati, ali dosadašnje finsko iskustvo je pokazalo da je povjerenje na relaciji društvo-škola-nastavnik-roditelj-učenik ključ obrazovnog sustava. 'Umjesto okoštalih struktura, pravila, testova i stalnih provjera da se vidi funkcionira li sustav, oni jednostavno vjeruju sustavu', kaže oduševljeno američki pedagog Emar Mossad nakon posjeta školama u Helsinkiju.