1. Konzervativna vlada Davida Camerona provodila je proteklih godina nemilosrdnu politiku štednje koja je još više ekonomski i socijalno naštetila dijelove Engleske koji su sada masovno glasali za izlazak iz Europske unije, umjesto da smijene Camerona. Antieuropski i ksenofobni UKIP koji predvodi Nigel Farage to je iskoristio za širenje straha od toga da će Veliku Britaniju preplaviti stranci koji će tako Britancima oteti radna mjesta. Iako se Cameron zalagao za ostanak u EU-u te vodio kampanju za ostanak (na društvenim mrežama praćeno je oznakom #Remain) njegova je ekonomska politika jedan od razloga za ovakav rezultat referenduma.

2. Prema već dostupnim podacima, pokazala se velika razlika u stavovima oko ostanka Britanije u EU-u mlađih i starijih Britanaca. U skupini od 19 do 24 godine čak 75 posto je glasalo za ostanak u EU-u, u dobnoj skupini od 25 do 49 godina je postotak za ostanak 56 posto.

No Britanci između 50 i 64 godine života tek su 44 posto glasali za ostanak, a oni stariji od 65 posto tek 39 posto. Ukratko, mladi su bili za ostanak u EU-u, stari za izlazak. To je još jedan dokaz da je generacija rođena nakon Drugog svjetskog rata, tzv. baby boomeri, jedna od najsebičnijih generacija. Od svojih su roditelja dobili desetljeća mira, besplatno zdravstveno i školovanje itd., a svojoj djeci skoro pa ništa od toga nisu ostavili (na prostoru bivše Jugoslavije su skuhali i rat!) te su još na kraju glasali za svojih preostalih pet, 10 godina života za autarkični sumrak, direktno protiv želja i interesa vlastite djece!

3. Škotska je uvjerljivo dvotrećinski glasala za ostanak u EU-u. Sjeverna Irska također više želi ostati u EU-u nego izaći. Sin Fein je već pozvao na referendum da se Sjeverna Irska pridruži Irskoj i tako ostane u EU-u, a velike su šanse da će Škoti sada još jednom pokušati izglasati neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva i priključiti se Europskoj uniji. Trenutačno se ne može predvidjeti kako će se sve to razvijati, no nije nimalo nemoguće da će kada jednog dana umre David Cameron svaki članak o njemu počinjati konstatacijom da je to premijer koji je uništio Ujedinjeno Kraljevstvo.

4. Kriza je prilika. Ako se ovo ne iskoristi za ever closer union tj. nastavak europske integracije, EU će se ugušiti u provincijskom nacionalizmu. Za početak, Europska centralna banka (ECB) trebala bi - kako je svojedobno predložio Janis Varufakis - do kraja ove godine početi svakom građaninu EU-a početi slati redoviti godišnji ček od 1.000 eura, s potpisom 'voli te tvoja EU'. Mnogima u međuvremenu neomiljena EU i dalje je itekako potrebna, da se Europi ne bi ponovile tridesete godine prošlog stoljeća, no raspoloženje prema Uniji neće se promijeniti ako se ona ne počne direktno obraćati svakome od 500 milijuna građana EU-a osobno.

Nažalost, njemački ministar financija Wolfgang Schäuble je već izjavio da ne treba očekivati dinamične poteze u pravcu još veće europske integracije, pa nije nemoguće da će pobjeda opcije za Brexit na referendumu 23. lipnja kasnije povjesničari tretirati kao formalni početak kraja Europske unije kojoj slijedi agonija odumiranja.

5. Velikoj Britaniji slijedi ekonomski buran period, funta se već strmoglavila.