Dragi naši Britanci, ostanete li u Europskoj uniji, nećemo izmišljati viceve na račun klempavih ušiju princa Charlesa. Kod izvođenja vaših jedanaesteraca maknut ćemo našeg golmana sa vrata. Za Svjetsko nogometno prvenstvo u Moskvi posudit ćemo vam Joachima Loewa (njemački izbornik, op.p.). Nećemo se mazati kremom za sunčanje u znak solidarnosti s vašim opeklinama. Na plažama Majorce uvest ćemo five-o'clock tea i osigurati samo za vas ležaljke s našim ručnicima. Rado ćemo vam osigurati zlikovca za svaki film Jamesa Bonda. Spremni smo satove pomaknuti na vaše vrijeme. EU direktivom zabranit ćemo pjenu na našem pivu. Doći ćemo na stoti rođendan vaše kraljice...

Urnebesne šale na račun Britanaca

Njemački se Bild i ovakvim šaljivim obećanjima cinično trudio zadržati Otočane u krilu Europske unije, ali nije upalila ni poruga o pivskoj pjeni, ni proslavi stotog kraljičina rođendana. Dok brexitovci starosne dobi 50+ šute, njihovoj djeci i unucima, glasačima za ostanak, preostao je tvrdi humor na društvenim mrežama kao ventil za nevjericu i razočaranje nakon tektonskog referenduma. Izvjesni Logan Dobson odmah je povukao paralelu s američkom povijesti: uz romantično ulje na platnu na kojemu se ponosni britanski kolonizatori brodicama približavaju nepoznatom američkom kopnu, stavio je potpis: 'Budimo realni, najbolji Brexit već se dogodio'.

'Trebamo li od sada vizu za Hogwarts?' pita obožavatelj Harryja Pottera, a u poznatoj maniri, Mr. Bean odmahuje rukom: 'Nema veze, odlazim u Nepal, tamo sam odlučio biti jarac'. U scenariju za slijedeći film o Jamesu Bondu, 007 čeka tri sata u redu u zračnoj luci Charles de Gaulle na provjeru vize. Umjesto razuma i osjećaja pobijedili su ponos i predrasude, komentira jedan tviteraš. Neki su kartu Velike Britanije podijelili na Remainiju (''Ostađiju') i Leaviju ('Otiđiju'), čije granice prolaze središtem Londona. 'Znam da nije politički korektno reći naglas, ali u pustoši razrušene Britanije najradije bih lovio i jeo baby boomere', komentira bijesno mladi Otočanin činjenicu da su mu, dajući glas za izlazak iz EU, stari glasači 'oteli pravo na budućnost, oni isti koji su desetljećima pobirali EU-vrhnje.

'OK, zadržite Koh-i-Noor. Nakon Brexita trebat će vam novca', velikodušan je jedan Indijac, gledajući kojom se brzinom funta kotrlja nizbrdo, pa će Otočanima dobro doći čuveni indijski dijamant koji je poslije britanskog osvajanja Punjaba 1849. završio u škrinjici nacionalnog blaga kraljice Viktorije. 'Nije to najgori Brexit u zadnjih sedam dana', komentirali su Otočani pobjedu Islanda, kojom je državica s brojem stanovnika malo većim od zagrebačke Trešnjevke, izbacila carstvo s Europskog nogometnog prvenstva.

Povodom nedavnog Svjetskog dana izbjeglica španjolski fotograf Santi Palacios objavio je fotografiju barokne zgrade preko čije fasade stoji golemi transparent: 'Dobro došli, britanski izbjeglice'.

Društvene su mreže uvijek pune šala, uvreda, dosjetki i zluradih komentara, ali ovakva se poplava ne pamti od nastanka virtualnog svijeta. Poput glasnog fućkanja u golemoj mračnoj šumi da razbijete strah od nepoznatoga, i zatečeni Britanci fućkaju u strahu pred golemom nepoznanicom i stvarnosti koja se mijenja iz dana u dan, a katastrofični scenariji iz sata u sat. U tom košmaru kada još nitko ništa ne zna, premijer u ostavci David Cameron je uoči glasanja tvrdio kako 'referendum nije neverendum' (neverendum ili malo nikad), a onda odlazi u Bruxelles s idejom kako Britanija 'u ovoj fazi' nema namjeru krenuti s formalnim postupcima napuštanja Unije, nazivajući to njihovom 'suverenom odlukom'.

Politička drama u Londonu

Među onima koji 'malo bi, malo ne bi', ministar zdravlja Jeremy Hunt odškrinuo je vrata novom referendumu o napuštanju EU, a mogući nasljednik Camerona, bivši gradonačelnik Londona, Boris Johnson, koji je prljavom kampanjom zagovarao izlazak, izjavljuje kako bi prije početka formalnog procesa volio malo neformalnih razgovora i malo pregovora. 'Zašto ste još tu'? – obraća se šef Europske komisije Jean-Claude Juncker glavnom licu kampanje za izlazak UK-a iz Unije, Nigelu Farageu na prvom zasjedanju lidera EU nakon referenduma, tražeći da se što prije razjasni situacija oko izlaska. Kancelarka Angela Merkel poručuje kako mora biti, i bit će razlike između onih koji žele biti dio EU i onih koji to ne žele. I nema, kaže ona, prekrajanja Lisabonskog sporazuma o ujedinjenju, odgovarajući na britansku ideju kako bi prvo trebalo uvesti promjene za 'jednostavnu i nebirokratsku' novu EU i potom, prema novim pravilima igre, ponovno primiti u europski klub njezine dosadašnje članice.

Dok između Londona i Bruxellesa traje politički ping-pong, više od dva milijuna građana potpisuje peticiju za ostanak u EU, britanski birokrati u Bruxellesu ne znaju što će sa sobom ili čekaju u redovima za informacije o dobijanju belgijskog državljanstva, a u kuloarima nagađaju hoće li engleski ostati službeno-neslužbeni jezik EU. Najavljuje se pad cijena nekretnina, neke banke u londonskom Cityju najavljuju odlazak u Pariz, Frankfurt i Dublin, očekuje se bijeg azijskih milijardera s Otoka u Švicarsku, izlaskom iz EU Otočanima se vraća roaming.

U javnosti padaju izjave o ujedinjenju Irske sa Sjevernom Irskom i novom referendumu za izlaz Škotske iz UK-a. Hoće li Nissan svoje pogone sa 40.000 zaposlenih preseliti iz Sunderlanda u neku drugu EU-zemlju? Više od dva milijuna Britanaca koji žive u zemljama EU, oko milijun u Španjolskoj, 330.000 u Francuskoj, pitaju tko će im plaćati troškove zdravstvene zaštite, kakvi će biti porezi na nekretnine. Što će biti s tri milijuna stranih državljana EU, koji žive u Velikoj Britaniji? Kako će izgledati granični prijelaz s Irskom? Za prelaz preko Irskog mora super jeftinim letom kompanije Aer Lingus, irski i UK-građani danas trebaju pokazati samo vozačku dozvolu ili studentsku iskaznicu, a sutra…?

Kako dalje?

O neviđenoj situaciji dnevno curi more tekstova, komentara i analiza, dok građani traže konkretna rješenja kako preživjeti razvod braka dugog više od četiri desetljeća. Jedno od pitanja koje ih muči je kako biti izbačen iz EU, a ostati građanin Europske unije. Jer, nije ipak loše slobodno se kretati i raditi gdje želite, poslovati s ostalih 27 članica i koristiti njihove javne usluge kao što je zdravstvena zaštita.

Independent podsjeća na nekoliko rješenja. Prvo: nađite prababu u Irskoj. Budući da su 10 posto Britanaca u nekom koljenu podrijetlom Irci, list savjetuje garađanima da prekopaju obiteljsko rodoslovlje, jer gostoljubivi susjedi rado dijele državljanstvo osobama njihovih korijena, pri čemu ne moraju ni prebivati u zemlji koja inače priznaje dvostruko državljanstvo.

Spasiti vas može mala Estonija, informatički div u istočnom dijelu EU carstva, kaže Independent, jer je od prošle godine uvela program tzv. E-prebivališta. To je posebna kategorija koja ne daje pravo na državljanstvo niti fizičko prebivanje u zemlji, ali omogućava otvaranje e-tvrtke sa sjedištem u Estoniji, koja može slobodno poslovati u svim zemljama EU, a da u EU nije fizički nazočna.

Oni s masnijim bankovnim računima mogu odmah postati državljani Cipra, pa time i EU ako prema njihovu Posebnom programu naturalizacije ulože 2.5 milijuna eura u državne dionice ili važne infrastrukturne projekte. Na Malti se može proći jeftinije, ali ona traži jednogodišnje prebivanje. Neke zemlje poput Nizozemske i Francuske od podnositelja zahtjeva ne traže stvarno prebivanje, ukoliko je u braku s njihovom građankom ili građaninom. Izlaz može biti u studiranju. Za dobijanje francuskog državljanstva, u zemlji se mora boraviti pet godina, ali za strane studente rok je skraćen na dvije. I još bonus: školarina za strance jednaka je kao za domaće studente i računa se u stotinama eura, a ne u tisućama funti kao u Britaniji, piše Independent.

Neizvjesnost je i s druge strane granice: do sada su brojni Irci studirali na britanskim sveučilištima, uz školarinu (3.000 do 9.000 funti godišnje) jednaku kao za domaće studente, ali nakon razlaza, oni će postati međunarodni studenti za koje vrijede školarine od 10.000 do 15.000 funti godišnje.

Ipak, evo nešto za utjehu: 'Igre prijestolja' neće pasti žrtvom Brexita. Omiljena serija HBO-a dobrim je dijelom financirana novcem Europskog fonda za regionalni razvoj, ali iz HBO-a poručuju da će snimanje završiti prije nego što završe igre Otočana oko EU.

Ostaje tako problem kako riješiti onaj vic o europskom raju i paklu. Na pitanje što je europski raj, odgovor je do sada glasio: to je ono kada vas na službenom ručku pozdravi Englez, hranu pripremi Francuz, Talijan stvori raspjevanu atmosferu, a sve organizira Nijemac. A europski pakao? To je ono kada vas na službenom ručku pozdravi Francuz, hranu skuha Englez, Nijemac stvori raspjevani štimung, a sve organizira Talijan. Tko će sada, u raju i paklu, zamijeniti Engleze?