Rumunjska i Bugarska ušle su u Europsku uniju 1. siječnja 2007. godine i u ovih deset godina članstva imale su brojne koristi, počevši od slobode kretanja i mogućnosti zapošljavanja u drugim zemljama, preko korištenja izdašnih svota iz fondova EU-a, pa sve do izgradnje infrastrukture. Međutim, u dobrom dijelu javnosti vlada očekivano razočaranje jer su očekivanja od Unije bila prevelika i na nju se gledalo kao na obećanu zajednicu u kojoj će se svi nagomilani problemi riješiti sami od sebe. Stoga ne čudi to da ove dvije države ulaskom u 2017. nisu službeno proslavile desetogodišnjicu članstva u nekoć ekskluzivnom klubu koji se sve više osipa. Samim time potvrđeno je da proširenje EU-a više nije u modi
Bugarska i Rumunjska pridružile su se EU u prvim satima 2007. godine, kao dio petog kruga proširenja. Primanje Sofije i Bukurešta u okrilje EU-a bilo je drugo veliko proširenje nakon onoga 1. svibnja 2004., kada su pod okrilje Bruxellesa ušli Cipar, Češka Estonija, Litva Latvija, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija
Pored Schengena i zajedničke valute, ta dva proširenja smatrala su se najvećim postignućem u povijesti EU-a, no za Bugarsku i Rumunjsku, koje su aplicirale za ulazak još davne 1995. godine, Bruxelles je, svjestan poteškoća koje bi mogao imati s njima, ipak uveo poseban režim što je uključivao mehanizme monitoringa pravosuđa te smanjenja posvemašnje korupcije i organiziranog kriminala koji cvatu na istočnim granicama Europske unije. Budući da su te dvije države bile nespremne za ulazak u zajednicu, a čemu se najviše protivila Nizozemska, Europska je komisija bila primorana uvesti Mehanizam za suradnju i verifikaciju kako bi im pomogla u primjeni standarda nakon pristupanja EU.
Izvješća s terena pokazivala su da prilagodba europskim standardima protječe vrlo sporo. Rumunjska je bilježila nešto bolje rezultate od susjedne Bugarske, no i sama je Europska komisija zaključila da mehanizmi prilagodbe nisu učinkovit alat te da nema koristi od daljnjeg proširenja, osim u našem slučaju, a mi smo se pridružili Uniji 2013. godine, i to bez uvođenja mehanizama koji su bili primjenjivani za Sofiju i Bukurešt.
Ipak, nema razloga za bezbrižnost. Rumunjska i Bugarska su, prema podacima Eurostata, i dalje najsiromašnije članice EU-a s BDP-om od 50 posto, odnosno 53 posto ispod prosjeka EU-a, a na začelju su i kada je u pitanju potrošnja - 50 posto ispod prosjeka EU-a.
Uzrok tome je, mišljenja su u Bruxellesu, nedovoljno kvalitetno korištenje fondova EU-a zbog nedostatka iskustva tih zemalja i učestalih zloporaba, uslijed kojih je došlo do zamrzavanja niza ključnih projekata. Primjerice, zbog sumnje u pronevjeru novca rumunjske su vlasti u listopadu 2007. morale zamrznuti dio projekata kako bi provele temeljne provjere i tako spriječile da Bruxelles donese odluku o sprečavanju korištenja novca. Godinu kasnije i Bugarska se suočila s takvom odlukom iz središta EU-a, a Europska komisija zbog nepravilnosti zamrznula je korištenje stotina milijuna eura pretpristupne pomoći.
Nadvladavanje krize
Ipak, korištenje strukturnih fondova, čija je svrha smanjenje razlika u razvijenosti novih i starih članica, omogućilo je da se pokrenu radovi za modernizaciju infrastrukture unatoč složenim procedurama i teškoćama zbog obaveze sufinanciranja projekata.
Bez obzira na poteškoće, s vjetrom u leđa iz Bruxellesa, Bugarska i Rumunjska djelomično su uspjele usvojiti značajne reforme iako i dalje imaju još mnogo posla. Jedna od stavki koja je pomogla u nadvladavanju krize jest podvrgavanje strogoj štednji pa su te dvije zemlje među najmanje zaduženim državama članicama. S tim se ne slaže Europski revizorski sud (ECA), smatrajući da su Bugarska i Rumunjska ušle u EU unatoč mišljenju revizora da za to nisu spremne te je pritom naglašeno kako se slična situacija želi izbjeći u budućem proširenju EU-a.
Tako je nedavno član tog suda Istvan Szabolsc Fazakas, u predstavljanju rezultata kontrole trošenja pretpristupne pomoći u kandidatima za EU sa zapadnog Balkana, govorio i o svojem iskustvu predsjedajućeg Odbora za proračunsku kontrolu Europskog parlamenta 2006., kada su Bugarska i Rumunjska bile pred ulaskom u EU.
Kako je kazao Fazakas, a prenio Euractiv, u izvješću tog suda za Bugarsku i Rumunjsku u srpnju 2006. eksplicitno je navedeno da je tim zemljama potrebno više vremena da se pripreme za priključenje EU kako bi mogle na 'korektan način' apsorbirati europski novac. Fazakas se kao predsjednik Odbora za proračunsku kontrolu konzultirao s tadašnjim povjerenikom za proširenje Ollijem Rehnom, no on mu je, prema prisjećanju člana Europskog revizorskog suda, kazao 'oprosti, prekasno je, ruke su mi vezane, političku odluku da Bugarska i Rumunjska uđu u EU 1. siječnja 2007. donijele su članice na preporuku Europske komisije'.
'Hvala ti, možda si u pravu', navodno je Rehn rekao Fazakasu, dodajući da je njegov jedini zadatak osigurati da dođe do pristupanja 1. siječnja 2007., kako je i planirano.
Sličan 'vremenski pritisak' javio se i 2013., kada je Hrvatska ulazila u EU, kazao je Fazakas. Danas, međutim, takav pritisak ne postoji, dodao je, podsjećajući na odluku predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera da novog proširenja EU-a ne bude do kraja njegovog mandata 2020.
Ubuduće izvješća ECA-e o zemljama trebaju biti objavljena dvije godine prije datuma za pristupanje koji utvrdi Komisija, a kako bi se izbjegla ograničenja iz prošlosti, smatra Fazakas, pojasnivši da je objavljivanje revizije za zapadni Balkan, kao nadopuna izvješća o zemljama, bila inicijativa tog suda.
Revizorski sud je obrazložio kako je želio pružiti potpuniju sliku toga kako je potrošena 5,1 milijarda eura pretpristupne pomoći Europske komisije između 2007. i 2014. i koje lekcije treba naučiti za budućnost. Štoviše, kontrola trošenja pomoći zemljama zapadnog Balkana koje se nadaju ulasku u EU ukazala je na 'značajne nedostatke' tamošnjih vlada, mišljenja je ECA.
Izvješće o zapadnom Balkanu pokazalo je 'slabe administrativne kapacitete' i nedostatak političke volje u reformiranju institucija, a također da je širom zapadnog Balkana relativno malo novca otišlo za reformu pravosuđa, slobodu medija i mjere za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, bolesti od kojih još uvijek pate i Rumunjska i Bugarska, članice s 10-godišnjim briselskim iskustvom.
359633,445045,457991,452638
