Prema izjavama i tvitovima novog američkog predsjednika, poznati grafički dizajner Janko Cvetkov, bugarskih korijena i sa stalnom adresom u Londonu, iscrtao je duhovit zemljovid na kojemu Amerika nije više Amerika, nego Trumpland, a tiha i kultivirana Kanada preimenovana u Lignju, Island u Led za koktele, susjedni Meksiko u Silovatelja, a Europa u Novu Meku
Kada nam Meksiko šalje svoje ljude, ne šalje najbolje od njih. Oni ne šalju vas. Ne šalju vas. Šalju ljude s mnogo problema i ti ljudi probleme donose nama. Donose drogu. Donose kriminal. Oni su silovatelji. A neki od njih su, pretpostavljam, dobri ljudi...
Pogađate, autor tih redaka novi je američki predsjednik. U predizbornoj kampanji on je izjavljivao, izvaljivao i tvitao mnogo toga na račun mnogih nacija, pa kada po njegovim izjavama, ponašanju, govorima, idejama i tvitovima prekrojite svijet, kao što je to duhovito učinio poznati grafički dizajner Janko Cvetkov, ispada da Amerika nije više Amerika, nego Trumpland, a tiha i kultivirana Kanada se preimenuje u Lignju, Island u Led za koktele, susjedni Meksiko u Silovatelja, Europa u Novu Meku. Južni dio Afrike je Obamina domovina, a Južna Amerika farma za uzgoj missica svijeta. Kina je stručnjak za Veliki zid, a zbog svojih čarki sa susjedom, Mongolija je njezin Meksiko.
Janko Cvetkov alias Alfadizajner bugarskih je korijena, kozmopolit s londonskom adresom. Satira i kartografija obično ne idu u istom paketu, ali Cvetkova karta svijeta prema Trumpu samo je najnoviji primjer njegovih desetina i desetina nacrtanih zemljovida kojima već godinama komentira stereotipove, predrasude i uvjerenja jednih zemalja ili društvenih grupa prema drugima.
Stereotipi o drugim narodima naročito su slatki prema susjedima (sjetite se viceva o Slovencima ili Bosancima) ili prema domaćima (škrti boduli, 'sve bum vas tužil' Zagorci), ali nisu ništa novo. Znate ono: Nijemci su radišni, Švicarci precizni, Japanci točni, Englezi ukočeni, Talijani brbljavi mamini sinovi, Austrijanci tradicionalni, Skandinavci hladni, Francuzi najbolji ljubavnici... Čak i daleki Japanci imaju svoju sliku Europe, prema kojoj su Švicarci pojam za satove, Belgija za praline, Norveška za luksuzni zatvor, Ukrajina za lijepe žene, Italija za mafiju, Srbija za tenis, Španjolska za dobar nogomet, Engleska za lošu hranu. Iako se svijet brzo mijenja, neki su stereotipi pustili žilavo korijenje, pa su iz američke persprektive svi Rusi i nadalje 'komunjare'.
No Cvetkov se u svojim mapama neobuzdano igra i ironizira nova raspoloženja i prilike, prema kojima, primjerice, njegovi Grci nakon financijskog brodoloma maćehinsku Europu vide kao Uniju škrtih radoholičara, Amerikanci su na njegovom zemljovidu Kazahstan preimenovali u groteskni Boratstan, a Falklandske otoke u umiljatu Britansku rivijeru, dok su Rusi UK pretvorili u svemoćno Ujedinjeno Kraljevstvo Abramović, a u napaljenom viđenju svijeta Silvija Berlusconija nacije se porno jezikom opisuju i nazivaju prema tipovima žena. Umjesto političkih granica i statistike, deseci njegovih zemljovida prikaz su i zajedljivi komentar društvenih, kulturnih i političkih naljepnica. U svakom slučaju, nema tog naroda, pa ni Hrvata, koji neće biti barem malo uvrijeđen Cvetkovim ironičnim viđenjem svijeta.
Mnoštvo mapa možete pronaći na Cvetkovljevoj stranici.
Prvu mapu načinio je 2009. i objavio je na internetu. Bilo je to vrijeme energetske krize te je Rusiju nazvao Paranoidnim naftnim imperijem, EU Unijom subvencionirane poljoprivrede, a Gruziji u doba intenzivnog sukoba s Moskvom zalijepio etiketu naoružanih vinara. Bio je to instant uspjeh, nakon čega je britanski Guardian od njega odmah naručio dvije nove mape, od kojih je jedna nazvana Arapska zima. Na njoj je Alžir obilježen kao Gaddafijeva banka sperme, jer je glavnina diktatorove obitelji prebjegla u tu zemlju i pretvorila je u sef za čuvanje biološkog materijala kojim će se prije ili kasnije obnoviti Gadafijeva ostavština.
Godine 2012. izišao je njegov prvi svezak 'Atlasa predrasuda' na pet svjetskih jezika i postao bestseler u Njemačkoj i Rusiji, ubrzo je izašao drugi, a prije dva mjeseca objavljen je 'Atlas predrasuda: Cjelovita zbirka mapa stereotipova' s više od stotinu duhovitih zemljovida.
Na Cvetkovoj zemljopisnoj karti kako je vide britanski Torijevci, Grci su 'zombiji', Bugari 'nezaposleni prosjaci', Rumunji 'divlja plemena', Finci 'riba bez krumpirića', Španjolska 'razmaženi portiri i masna šunka', Šveđani 'kronični ovisnici o porezu', Portugal 'katastrofa', a Hrvatska zajedno s tzv. regijom 'crna rupa'.
U turskoj verziji Europe Hrvati su 'kriminalci', Slovenci 'talijanski Slaveni', Francuzi 'licemjerni žderači kroasana', Španjolska 'mnogo svinjetine', Njemačka 'kebab republika Sjeverna Turska', BiH 'još je naša', a Slovaci 'skoro smo ih'.
Prema Luxemburgu Hrvati su 'lopovi', a Srbi 'ratni kriminalci'.
Za Poljake Hrvatska je 'low cost holiday'.
Prema mapi po ruskom modelu Hrvatska se zove Party Stop, BiH Mesnica, Srbija Naši unuci, Portugal Benfica, Španjolska Don Quijote, Njemačka Pokršteni nacisti, a Turska Turistička kolonija.
Prema Austrijsko-Ugarskoj iz 1914., Hrvatska je s Austrijom, Mađarskom, Slovačkom i Češkom 'vrli stari svijet', sve istočno 'zoološki vrt', sve sjeverno 'kindergarten', Turska je 'carstvo zombija', Francuzi su 'šašavi liberali', Španjolci 'kripli', Britanci 'imperijalisti', a BiH 'naša jedina kolonija'.
Na karti Europe kako je vidi današnja Austrija (Cvetkov je naziva IV. Reich), Španjolci su 'seljački bukači', Francuzi 'kradljivci kolača', Nijemci 'kradljivci kulture', Talijani 'autori loše klasične glazbe', a Hrvati, Česi, Slovaci i Mađari 'izgubljene duše'.
Na karti kakvu bi iscrtali LGBT-ijevci, Hrvatska spada među F.H.S.o.M. zemlje (Federated Holiday States of the Mediterranean), jer se u nas, kao i u Portugalu, Balearima, Sardiniji, Grčkoj, Cipru i Izraelu, braća i sestre osjećaju O.K. na odmoru. Ostatak bivše Jugoslavije zajedno s Bugarskom i Rumunjskom su 'homofobna plemena', Poljska 'biblijski pojas', Turci 'seksi homofobi', a Talijani 'hetero homići'. Eto, barem nas je netko pohvalio.
Dakako, svijet Janka Cvetka je često gorka šala. Ali koliko ustaljeni imidž nekih zemalja doista odgovara stvarnom stanju? Pew istraživački centar to je istražio u Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Grčkoj, Poljskoj i Češkoj te se potvrdilo da neki europski stereotipovi doista ne zamiru: Nijemce svi smatraju najmarljivijima i najmanje korumpiranima, Grke najmanje radišnima, a Italiju najkorumpiranijom, no zanimljivo je da građani pet od osam ispitivanih zemalja svoju vlastitu domovinu također smatraju jednom od najkorumpiranijih.
Istraživanje jedne farmaceutske tvrtke vezano za proizvodnju sredstva za podizanje erekcije, srušilo je imidž o Francuzima kao seksualnim atletama. Od svih ispitanika, oni su najviše, njih 76 posto, imalo probleme u krevetu.
No dobro, stereotip je stereotip, a istina ipak nešto drukčija, ali će nas i nadalje nasmijavati onaj stari vic o raju i paklu koji kaže: u raju su Francuzi kuhari, Englezi policajci, Nijemci majstori za mehaniku, Talijani ljubavnici, a Švicarci bankari. U paklu su Englezi kuhari, Nijemci policajci, Švicarci ljubavnici, a Talijani bankari.