Takvu je besmislicu 2012. godine promicao američki republikanac Todd Akin. Nešto slično, odnosno da je medicinski nevjerojatno to da žena zatrudni tijekom silovanja, izjavio je jučer za portal Narod.hr hrvatski studentski kapelan don Damir Stojić

Agenda koja stoji iza ovakvih tvrdnji vrlo je očita – jedan od najvažnijih argumenata u prilog prava žene na pobačaj jest da nisu sve voljne ni sposobne roditi djecu svojih silovatelja.

No kako to često biva, znanstvena istraživanja demantiraju vjerske ekstremiste (što je jedan od tradicionalnih razloga zašto većina njih ne spada u osobite ljubitelje znanosti). Naime više studija provedenih na ovu temu pokazalo je upravo suprotno – da je vjerojatnost da silovane žene zatrudne najmanje jednaka ili čak i veća od vjerojatnosti da zatrudne prilikom sporazumnog spolnog odnosa.

Primjerice, američka studija koju su 1996. proveli M. M. Holmes i njegovi suradnici, a koju znanstvenici često citiraju, pokazala je da učestalost trudnoće kod silovanih žena u dobi između 12 i 45 godina iznosi 5 posto. Prema rezultatima istog istraživanja, svaka šesta Amerikanka je silovana u nekom trenutku u životu, a u SAD-u svake godine u prosjeku oko 32.000 žena zatrudni nakon silovanja.

U zaključku autori ističu da su silovanja uzrok mnogih neželjenih trudnoća, od kojih je velik postotak rezultat nasilja u obitelji.

Što je sa željenim trudnoćama? Koliko su one česte?

Odgovor na gornje pitanje nudi studija iz 2001. koju su proveli Allen J. Wilcox, stručnjak za ljudsku reprodukciju u Research Triangle Parku u Sjevernoj Karolini, i njegovi suradnici. Oni su analizirali podatke koje su 1980-ih prikupile žene koje su željele zatrudnjeti i u tu svrhu pratile svoje cikluse i razine hormona.

Prema njihovim rezultatima, prosječna vjerojatnost da će neka žena zatrudnjeti nakon jednog sporazumnog spolnog odnosa u bilo kojem nasumično odabranom danu u ciklusu iznosi tek 3,1 posto.

Dakle čak i kada bismo uzeli u obzir mogućnost da je razlika u rezultatima dobivenim u ova dva istraživanja posljedica razlike u metodologiji, statistika jasno govori da su tvrdnje da silovanje rijetko rezultira trudnoćom neznanstvene besmislice.

Omalovažavanje silovanih žena

Hrvatski evolucijski psiholog, mr. Igor Mikloušić iz Instituta Ivo Pilar kaže da ga je šokirala vijest o Stojićevim izjavama.

'Naime tvrdnjama da silovane žene imaju jako malu šansu, oko jedan posto, da zatrudne studentski kapelan, možda i nesvjesno, ne samo da nanosi neizmjernu nepravdu žrtvama silovanja, već dugoročno širi netrpeljivost i predrasude prema ovoj ranjivoj skupini. On olakšava ljudima da okrive žrtvu implicirajući da, ako je zanijela nakon silovanja, možda silovanja nije ni bilo. U ovom argumentu možemo pronaći još niz drugih problema. Prije svega silovanoj i trudnoj ženi ništa ne znači to što ona predstavlja uzorak od 'samo' jedan posto. Također, navodeći da predigra služi tome kako bi se žena pripremila na seks, što samo po sebi nije neistina u nekom generalnom smislu, on implicira da ako nema predigre, trudnoća je manja vjerojatna, što je ponovno neistina', objasnio je.

Zašto silovane žene lakše zatrudne?

Mikloušić upozorava da su tvrdnje studentskog kapelana utemeljene u ideologiji, a ne u znanosti, odnosno biologiji.

'Don Stojića će to možda šokirati, no suprotno njegovoj navodnoj izjavi, trudnoće se češće bilježe u slučaju silovanja. Razlog tome je, pretpostavlja se, stresom potaknuta ovulacija koja silovane žene čini podložnijima trudnoći, ali i činjenica da silovatelji češće napadaju mlađe, a time zdravije i fertilnije žene. Postotak trudnoća nakon silovanja iznosi između 5 i 6 posto, a zabilježene su i incidencije do 18 posto, što je po brojnim studijama više nego prilikom konsenzualnog seksa, kod kojeg je incidencija između 2 i 4 posto', naglasio je Mikloušić.

'Pitate se sigurno kako je kongregacija spremna na obranu takvih stavova? Odgovor je u fenomenu poznatom kao 'vjera u pravedan svijet'. On je nadogradnja kognitivne disonance, a pokazuje da duboko u sebi ljudi vjeruju u to da se dobre stvari događaju dobrim ljudima, a loše lošim, pa stoga kad čujemo da je netko silovan, pretučen ili boluje od teške bolesti, često u glavi, možda i nesvjesno, vjerujemo da je 'karma' na djelu, odnosno da je to žrtva zaslužila na ovaj ili onaj način. Time samo sebi nastojimo olakšati suočavanje s problemima i učiniti svijet predvidljivim mjestom.

Nažalost, svijet nije pravedan, no može biti barem malo pravedniji ako se otrgnemo od onoga što bismo voljeli vjerovati i prihvatimo istinu kakva jest. Loše stvari se događaju dobrim ljudima; nemojmo im dodatno otežavati zbog našeg mentalnog komfora ili lijenosti', zaključio je Mikloušić.