Ideja ministra Vedrana Mornara da bi se odljev mozgova mogao spriječiti ispostavljanjem računa za školovanje studentima koji žele otići iz Hrvatske ne rješava problem već samo kamuflira posljedice i toliko je simplificirana da je teško vjerovati da prvi čovjek MZOS-a stvarno misli to što je rekao, smatraju naši stručnjaci
Podsjetimo, Mornar je sinoć u emisiji Pressing televizije N1 Dubravku Merliću izjavio sljedeće:
'Smatram da bi bilo razumno da se studentima koji se školuju na račun države uvede obveza da ostanu neko vrijeme u Hrvatskoj ili da vrate novac ako odu van. To su napravile puno demokratičnije zemlje nego Hrvatska, kao Engleska na primjer. Meni bi to bilo razumno. Jasno je da su neki protiv. Meni se čini da je etično da čovjek u kojeg se uložilo 200, 300, 400, 500, 600 tisuća kuna, koliko košta prosječni studij, da barem kroz porez vrati dio tog novca. Ja bih da se svakom studentu izda račun koliko košta godina i da na računu piše da je sto posto platila država.' Dodao je kako smatra da bi svaki student tijekom studija trebao dobiti toliko znanja koliko će mu biti dovoljno da može sam pokrenuti neki start-up.
Povratak u mrak 90-ih
Profesor astrofizike na PMF-u u Splitu dr. sc. Dejan Vinković kaže da mu se od Mornarove izjave zacrnilo pred očima jer ga je vratila u devedesete kada je i sam odlazio iz Hrvatske na nastavak studija u SAD.
'Tada su na mene vršili pritisak govoreći mi da sam izdao državu koja me je školovala', rekao je za tportal Vinković koji je na svojem Facebook profilu objavio sljedeće:
'Gospodine ministre, ako je rješenje da mladi ostanu u RH, kako to da onda imamo jednu od najvećih nezaposlenosti mladih visokoobrazovanih u EU? Nešto im ne idu start-upovi? Vjerojatno zato što su im znanja super usklađena s potrebama tržišta rada, samo što je to 'tržište' glupo pa to ne shvaća... ili? Predvidljivost propasti visokog obrazovanja očituje se i kroz ovakve izjave političara koji se ne žele baviti uzrocima problema nego osmišljavaju kako kamuflirati posljedice. Recimo, umjesto da se ministar bavi sređivanjem poraznog stanja visokoškolskih ustanova koja su pod direktnim upravljanjem MZOS-a, on izbacuje izjave dostojne ranih 90-ih (kojih sam se naslušao kada sam odlazio u inozemstvo). Ozbiljne države svoju visokoobrazovanu dijasporu tretiraju kao resurs te, ponavljam po stoti put: NIJE problem odljev mozgova, nego PRILJEV mozgova!!! Ako nisi zanimljiv za priljev stručnog kadra, zašto bi bio zanimljiv za ostanak onima koji se tek trebaju školovati do kraja, koji tek moraju uspostaviti karijeru... I zar je u interesu države da svoje najbolje zadrži i uškopi njihovu karijeru, ili je u interesu države da POTIČE odlazak najboljih u inozemstvo, da steknu najbolja moguća znanja i da pokrenu najprestižnije moguće stručno umrežavanje, da bi ih onda privukle nazad? Ah, da, to se ne može jer se nema para, jelda? Bullshit! Taj koji se vraća u RH zna da neće imati para, ali upravo zato očekuje podršku okoline da se sam izbori za pare. I zato je pravo pitanje ministru: 'Što radite da stvorite administrativne uvjete da takvi pojedinci, koji mogu povući i obrazovanje i znanost naprijed, imaju pošten tretman baziran na meritokraciji? TO je Vaš posao, ministre. Posao koji ne radite!'
Teško je vjerovati da ministar tako misli
Prof. dr. sc. Vladimir Mrša, član posebnog stručnog povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja znanosti i tehnologije, kaže da je jasno da nema besplatnog školovanja, no da ga uvijek plaćaju građani, a ne država.
'Pitanje je samo plaćaju li ga izravno iz svojeg džepa ili putem poreza. Država nema svog novca, ona barata novcem poreznih obveznika. Uvijek smo mi ti koji plaćamo. Pitanje je samo kako država novac distribuira', rekao je za tportal Mrša.
'Ova izjava ministra mi se čini jako pojednostavljenom. Postoje različiti sustavi subvencioniranja studenata. Ima mehanizama kojima se država osigurava da će dobiti nazad ono za što studenta plaća. No oni nisu naročito česti u svijetu. Sve ovisi kako bi se to uspostavilo.
Naravno da to ne bi moglo ići tako kako je ministar rekao, a ne mogu vjerovati da on to stvarno tako misli. Modeli subvencioniranja su različiti. Mnoge države su to pokušavale provesti, no na kraju su uglavnom odustale. Velika Britanija i SAD su zemlje u kojima postoje neke državne stipendije koje studenti moraju vratiti ili isplatiti radom. No to su stipendije koje zapravo funkcioniraju slično kao studentski krediti, samo što studenti ne dobivaju novac od banaka nego od države. Teško je obavezati studenta da nakon studija ostane u Hrvatskoj, posebno u današnjoj situaciji. Naravno, sustav se ne gradi na temelju trenutačne situacije, nego dugoročno, a onda morate vjerovati da ovakva situacija neće trajati vječno nego da će se normalizirati.
Ovo je vrlo osjetljivo pitanje. Ako se pametno regulira neki vid onog što spominje Mornar, mogao bi se primijeniti, ali da se načelno studentima ispostavljaju računi, mislim da i nije bila ideja', zaključio je Mrša.
Subvencije da, ali ne ispostava računa
Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, smatra da će problem odljeva mozgova u Hrvatskoj poprimati sve veće razmjere zbog otvorenosti tržišta EU-a.
'Ako postoje demokratski modeli koji funkcioniraju, trebalo bi vidjeti koji su dobri. I sam već desetak i više godina zagovaram jedan model koji bi mogao riješiti problem deficitarnosti nekih struka kao što su učiteljska i nastavnička. Tu bi lokalne samouprave mogle stipendirati studente koji bi potom imali obavezu kroz nekoliko godina raditi u području od kojeg su dobili stipendiju. Primjerice, u određenim županijama postoji deficitarnost struke nastavnika matematike, fizike i nekih drugih predmeta. Modeli obavezivanja i vraćanja novca vjerojatno postoje, no treba naći rješenje koje bi bilo dovoljno demokratsko', upozorio je.