Stručnjaci su već ranije pretpostavljali da su tamne pruge koje se povremeno, za toplijeg vremena, javljaju na kosinama brežuljaka, kratera i kanjona i spuštaju se nizbrdo, zapravo brzaci tekuće vode.

No tek su najnovija istraživanja, predstavljena u časopisu Nature Geoscience, provedena spektrometrima letjelice Mars Reconnaisance Orbiter (MRO), dala jake dokaze da se bujice sastoje od slane vode.

Potvrda da na Marsovoj površini postoji tekuća voda otvara niz zanimljivih pitanja među kojima se posebno ističu dva: Odakle ona dolazi i što znači za mogućnost postojanja života, kako u davnoj prošlosti tako i danas. Otkriće bi, ističu NASA-ini znanstvenici, također moglo olakšati i pojeftiniti putovanja ljudi na površinu Marsa te njegovu kolonizaciju jer bi se tekuća voda mogla koristiti kako za piće tako i za uzgoj hrane i za stvaranje goriva.

Novi rad još ne daje odgovore na ključna pitanja pa je jasno da su neki od medijskih naslova koji su tijekom vikenda najavljivali da je NASA na Marsu otkrila život pretjerani.

Ipak, odgovarajući na pitanja novinara kolika je vjerojatnost postojanja života na Marsu sada nakon otkrića tekuće vode, glavni autor novog rada Lujendra Ojha s Georgia Institute of Technology u Atlanti rekao je da je uvijek bio uvjeren da postoji velika vjerojatnost da negdje na Crvenom planetu ima mjesta na kojima bi mogli postojati vanzemaljski mikroorganizmi. Na Zemlji život postoji svugdje gdje postoji voda.

'Mislim da je vjerojatnost postojanja života na Marsu uvijek bila vrlo visoka. U njegovu tlu svakako postoji voda, a do njega su stizali meteori sa Zemlje koji su mogli biti kontaminirani životom. Znamo da mikrobi mogu preživjeti takva putovanja. Stoga je vrlo vjerojatno da negdje na Marsu postoji život, odnosno mikrobi... Za mene je vjerojatnost da pod površinom Marsa postoji život uvijek bila vrlo visoka', rekao je Ojha.

Znanstvenici već godinama smatraju da na Marsu postoji tekuća voda zahvaljujući eksperimentima lendera i snimkama na kojima se vide strukture nalik na korita potoka. Neki od stručnjaka također već godinama predstavljaju teorije prema kojima su tamne crte koje se javljaju na padinama Marsovih brežuljaka i planina tijekom toplijih godišnjih doba, a nestaju tijekom hladnijih, potvrda da ondje ima tekuće vode (one su prvi put snimljene prije 15-ak godina).

Jedan od njih je Ojha koji je još 2011. objavio svoje mehaničko tumačenje tamnih pruga istaknuvši da ono tek treba biti potvrđeno kroz daljnja istraživanja.

Prema Ojhi i njegovim suradnicima ta potvrda je konačno tu – uređaji Reconnaissance Orbitera proveli su spektralnu analizu tamnih pruga i utvrdili da ih pokreće slana voda koja se slijeva niz kosine (pogledajte prvi video dolje). Pruge se javljaju za Marsova ljeta na površinama okrenutim Suncu čije se temperature kreću između -50ºC i 0ºC, uglavnom kada dostignu oko -23ºC. Zahvaljujući velikim koncentracijama soli, led se topi na temperaturama nižim od 0ºC. Istovremeno sol čini da voda sporije isparava u vrlo rijetkoj atmosferi, s vrlo malim tlakom, u kojoj bi inače počela ključati već na prilično niskim temperaturama. Na taj način, zahvaljujući solima, voda duže opstaje u tekućem stanju.

Novi dokazi

Dokazi o postojanju tekuće vode na Marsu temelje se na istraživanjima uređaja koji se nazivaju spektrometri. Oni provode tzv. spektralnu analizu tvari. To je fizičko-kemijska metoda kojom se istražuju sastav i građa atoma i molekula analizom elektromagnetskih valova koje određeni materijali reflektiraju i apsorbiraju. Analiza sastava tamnih potočića na Marsu provedena je uređajem koji se zove Compact Reconnaissance Imaging Spectrometer for Mars (CRISM). Njime su istraživane četiri lokacije u ekvatorijalnom dijelu Marsa u kojima se tamne pruge javljaju za ljetnih mjeseci. Crism je utvrdio da su ove pruge sačinjeni od tekuće vode pune soli – magnezijeva perklorata, klorata i klorida. Ove soli snižavaju talište leda za čak 80 stupnjeva Celzijevih i smanjuju razine isparavanja vode za 10 puta. Kombinacija ta dva svojstva čini da slana voda ostaje dovoljno dugo u tekućem stanju da stvori brzace i tamne pruge.

Voda koju je MRO otkrio mogla bi nastajati otapanjem podzemnih nakupina leda koje nastaju u procesu u kojem soli izvlače vlagu iz Marsove atmosfere ili pak ključanjem u podzemnim rezervoarima vode. NASA-ini stručnjaci najavili su da bi odgovor na pitanje koja je od ove dvije teorije točna trebao bi biti cilj prvih sljedećih istraživanja.

Drugi autor rada Alfred McEwen, vodeći znanstvenik na kameri HiRISE na MRO-u, u travnju je objavio studiju koja je pokazala da soli na Marsu iz atmosfere mogu apsorbirati dovoljne količine vode da se noću formiraju lokvice. NASA je pak u ožujku objavila da je Mars u davnoj prošlosti vjerojatno imao veliko more slično Atlantskom oceanu, no s vremenom je oko 87 posto nje ishlapjelo u svemir.

Problem kontaminacije zemaljskim životom

Novo otkriće bit će poticaj budućim misijama da u potrazi za životom i njegovim tragovima podrobnije istraže područja na kojima se javlja tekuća voda. To neće biti lak zadatak jer se ona nalaze na strminama, ali i zbog mogućnosti da se lokacije kontaminiraju zemaljskim mikroorganizmima. NASA bi 2020. trebala lansirati letjelicu koja će prikupiti uzorke Marsova tla i kamenja. U nekim budućim misijama oni bi se mogli vratiti na Zemlju radi podrobne analize. Trenutna pravila ne dopuštaju da se lenderi približavaju tekućoj vodi jer svemirske agencije nastoje spriječiti kontaminaciju Crvenog planeta našim, zemaljskim mikroorganizmima. Lenderi, koliko god bili dobro sterilizirani prije lansiranja, sa sobom ipak sigurno nose neke mikroorganizme.

'Na Marsu sigurno ima života jer smo ga mi tamo donijeli', rekao je jedan od voditelja NASA-ine konferencije.

No uvjeti života, istaknuo je, ondje su vrlo teški. Ondje je UV zračenje kojim se na Zemlji steriliziraju površine vrlo snažno, a i atmosfera je vrlo rijetka tako da mikrobi ne mogu dugo preživjeti.

'Ne bi bilo dobro da dođemo na Mars tražiti život pa da nađemo naš, zemaljski život', dodao je.

NASA 2030. planira na Mars poslati ljude. Tada se mogućnost kontaminacije Crvenog planeta više neće moći spriječiti.

Prijenos objave uživo možete pratiti na live streamu NASA-ine službene televizije dolje.