Neki su bili zatečeni molbom nadbiskupu da pomogne ravnateljima tako što će im otvoriti duhovne oči, kao i nekim drugim, prilično klerikalnim istupima sudionika iz redova obrazovnog sustava. Drugi nisu znali kako bi shvatili jadikovke prvog čovjeka Crkve u Hrvata da je mlade danas sve teže odgajati te da se u nekim hrvatskim vrtićima i školama zazire od kršćanskih simbola i hrvatskih božićnih pjesama kada je svima poznato da je Katolička crkva malo gdje u svijetu toliko prisutna u obrazovnim institucijama kao što je to u Hrvatskoj. Treći su pak bili iznenađeni brojnošću i sastavom okupljenih, osobito kada se u obzir uzme činjenica da nominalno živimo u sekularnoj državi u kojoj su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države, što je definirano Ustavom. Naime, na skupu kod predstavnika jedne vjere nikada nije bilo više djelatnika raznih institucija obrazovnog sustava, od ravnatelja škola, preko čelnika raznih agencija i stručnih skupina, do dužnosnika resornog ministarstva, kako sadašnjih tako i onih bivših.

Među njima zatekla se i bivša ministrica obrazovanja i ravnateljica VII. gimnazije Ljilja Vokić, danas u mirovini. Kako u javnosti postoje različite spekulacije o tome tko je i kada pokrenuo te tko održava tradiciju sastajanja ravnatelja s kardinalom, kao i o tome na čiju inicijativu oni dolaze na taj skup, a prema jednoj od njih to je upravo Ljilja Vokić, zamolili smo je da nam za tportal razriješi ove dvojbe. Vokić nas uvjerava da političke strukture, agencije i Ministarstvo sa skupom nemaju ama baš ništa, kao ni ona sama.

'Sve je počelo prije 10 godina na inicijativu sestre Valentine Mandarić s KBF-a. Nitko iz struktura vlasti to ni ne može organizirati; ni iz državnih ni iz gradskih ni iz općinskih. Jasno je tko to može organizirati', rekla je Vokić i dodala kako broj ljudi koji su se odazvali nikada nije bio veći.

'Na ovaj skup svake godine dolazilo je puno ravnatelja, no ove ih je bilo najviše. Ne znam zašto. Nitko nije prisiljen doći. Sestra Valentina šalje obavijesti ravnateljima i djelatnicima obrazovnog sustava da se organizira sastanak s kardinalom, a na svakome je da sam odluči hoće li doći. Ja sam redovno dolazila, a došla sam i ove godine. Sestra Valentina mi je poslala pozivnicu. Rekla sam joj da sam u mirovini, no ona je odgovorila da nema veze, da bi joj bilo drago da dođem. I tako sam došla', objasnila je Vokić čestitavši nam Božić.

Bivši, sadašnji, budući...

Skupu je uz sadašnju ravnateljicu Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) prisustvovao njezin bivši čelnik, Vinko Filipović, koji kaže da je uvijek imao potrebu doći jer se pozivu odazivala većina ravnatelja škola.

'Nisam to osjećao kao obavezu, nego kao potrebu. Imao sam priliku, kao i na drugim sličnim skupovima, susretati se s obrazovnim djelatnicima i razmjenjivati mišljenja s njima. Bio sam i jučer, što po naravi mog novog posla kao direktora marketinga i razvoja u Školskoj knjizi ni na koji način nije bila moja obveza. Došao sam iz izdavačke kuće koja nema udžbenike vjeronauka i jednostavno sam osjećao potrebu da se pojavim tamo', objasnio je bivši čelnik AZOO-a.

Ravnatelji generacijama zaostaju u svijesti

Budući da se nekome može učiniti prilično neobičnom činjenica da na predbožićne sastanke s kardinalom svake godine dolazi sve više ravnatelja i obrazovnih djelatnika, a istovremeno podaci pokazuju da se broj djece koja pohađaju vjeronauk sve više smanjuje, osobito u Istri i Zagrebu, pokušali smo doznati što o ovim trendovima misli politički komentator i aktivist za ljudska prava Žarko Puhovski.

'Ima jedna jednostavna rečenica danas ne baš popularnog Karla Marxa koja kaže da svijest u društvu uvijek kasni za društvenom realnošću. Dok ta svijest dođe do ravnatelja, proći će generacije. Neki još uvijek nisu zaboravili komunizam', bio je jezgrovit Puhovski.

Vjerske zajednice su odvojene od države, ali ne i obratno

Naš analitičar smatra da bi ovakav skup mogao biti sasvim normalan u pluralističkim uvjetima pod pretpostavkom da to važi i za drugu stranu – da imamo jasnu svijest o tome da postoje ravnatelji, pa i škole koje jesu ili nisu vjerski nastrojene na bilo koji način, protestantski, pravoslavan, katolički ili neki drugi.

'Tada bi to imalo smisla. Ovako, bez toga nema smisla. Ovako je to neka vrsta nadomjeska državne religije. Hrvatska jest katolička zemlja u smislu da je stanovništvo većinski katoličke vjere, no nikako ne smije biti katolička država. Problem je u tome što u Ustavu ne postoji riječ koja bi se na to trebala odnositi; ne govori se o tome da je Hrvatska laička država. Ne spominje se ni da je sekularna. Zanimljivo je da prema Ustavu imamo samo odvojenost vjerskih zajednica od države, ali ne i odvojenost države od vjerskih zajednica. Tekst je očito pisan iz perspektive socijalističke tradicije u kojoj je partija na razne načine zadirala u vjerske zajednice i htjela ih se osloboditi. Kada se radio novi Ustav, mnogi nisu shvatili da to treba promijeniti. Naime, može se činiti da iz jedne strane slijedi druga, no bilo bi drugačije da je to naglašeno. U Ustavu to nije naglašeno, nego je formulirana samo jedna strana pa načelno možemo reći da država nije odvojena od vjerskih zajednica, već samo da su one odvojene od nje', pojasnio je.

Vjeronauk u školama je dobar jer stvara ateiste

Puhovski se ne slaže sa Stašom Skenzićem, pomoćnikom ministra Vedrana Mornara koji je na skupu rekao da vjeronauk u školama ima ekumensku dimenziju jer se temelji na poštivanju vlastitog vjerskog i kulturnog identiteta.

'Vjeronauk u školama nema ekumensku dimenziju. No ja kao politički ateist mogu reći da se od prvog dana zalažem za vjeronauk u školama jer on dovodi do povećanja broja ateista. To je jasno i podaci to potvrđuju. Naime, sve što škola radi ljudima uglavnom omrzne. Slično je bilo i s obaveznim marksizmom. Stoga se politički gledano zalažem za vjeronauk u školama, ali ne kada se radi o poziciji države. Čak sam bio protiv zdravstvenog odgoja u školama jer nam još samo fali da djeci omrzne i seks. Onda zbilja više ništa ne bi imala. Dakle, mene taktički ne brine postojanje vjeronauka u školama. No to je, naravno, principijelno potpuno pogrešno', poručio je Puhovski.