Slalomska utrka od svojeg je rođenja do danas otkazivana dva puta, 2013. i 2015., a u više navrata održavala se u gotovo proljetnim vremenskim uvjetima. U ovoj sezoni skijaška natjecanja otkazivana su i u neusporedivo jačim europskim zimovalištima. Primjerice otkazano je natjecanje na dalekom sjeveru, u finskom Levyju, potom u jednom od najviših skijališta svijeta poznatom po obilnom snijegu, austrijskom St. Antonu, a upitan je i Adelboden u švicarskim Alpama.

Skijaškoj industriji prijeti kolaps

Budući da živimo u svijetu koji se zagrijava, to nas ne bi trebalo čuditi. Prema projekcijama uglednih klimatologa skijaškoj industriji budućnost ne donosi ništa dobro, a neka su skijališta već sada propala.

Profesor na Institutu za alpska i arktička istraživanja na University of Colorado u Boulderu, Noah Molotch, upozorio je u veljači ove godine da 60-godišnji podaci pokazuju da je zapad SAD-a zbog klimatskih promjena već izgubio negdje između 15 i 60 posto ukupnih količina snijega.

Procjenjuje se da bi skijaška industrija, koja u SAD-u godišnje stvara profit od oko 67 milijardi dolara i zapošljava oko 900.000 ljudi, zbog globalnog zagrijavanja u narednim desetljećima mogla doživjeti kolaps.

Slično zloslutno zvuče i prognoze za Europu. Neke novije prognoze napravljene za OECD predviđaju porast temperatura u Alpama od 2,3 do 3,3°C do sredine stoljeća, odnosno od 2,9 do 5,3°C do njegova kraja. Najpotpunija studija alpskih skijališta predviđa da će u scenariju u kojem bi do sredine stoljeća u Alpama prosječne temperature narasle za 2°C broj skijališta s pouzdanim snježnim pokrovom pao sa 609 na 404, a u slučaju porasta od 4°C na samo 202. Mnoga skijališta nastoje se prilagoditi uz pomoć topova za snijeg. U Austriji je već 50 posto staza pokriveno njima, u Italiji 40 posto, a u Švicarskoj 18 posto. No i za to su potrebni odgovarajući uvjeti!

Termin je kontra prirode, no bio je jedini

Meteorologinja Nataša Strelec Mahović iz DHMZ-a kaže da uvjeti za snijeg i skijanje na Medvednici početkom siječnja nikako nisu optimalni.

'Ako gledate povijesne podatke, nama je u Zagrebu tek svaki četvrti Božić bio bijel, a posljednjih godina to je još i rjeđe. Ja sam pitala organizatore zašto nisu natjecanje smjestili krajem siječnja ili početkom veljače kada su i temperature niže i povoljnije za stvaranje umjetnog snijega. Odgovorili su da su svi drugi termini u FIS-u bili rezervirani', rekla je Strelec.

'Zapravo za skijaška natjecanja prirodan snijeg i nije dobar, umjetni je kvalitetniji. Njemu se puno lakše može spustiti temperatura, može ga se puno bolje pripremiti. Pravi snijeg je čak smetnja. Najbolja varijanta je kada imamo dugi niz dana s niskom temperaturom bez prirodnog snijega. Pravi snijeg se, ako padne nakon što je staza napravljena, ponekad mora ukloniti. No i umjetni snijeg se može proizvoditi samo ako uvjeti odgovaraju. Temperatura uglavnom mora biti niža od -3°C. Ako je atmosfera jako suha, pa je temperatura rosišta jako niska, onda može biti i malo viša. Na Sljemenu je trenutno -2°C što znači da uvjeti još uvijek nisu zadovoljeni jer je istovremeno vlažnost velika. U idealnim uvjetima, primjerice kada je temperatura -6°C i zrak je vrlo suh, topovi mogu proizvesti i do tri puta veću količinu snijega nego na -3°C', objasnila je Strelec Mahović.

Argumenti za i protiv

U navedenim okolnostima postavlja se pitanje koliko je razumno inzistiranje koje se iščitava iz najava organizacijskog odbora prema kojima se s radovima na natjecanju, u FIS-ovom kalendaru predbilježenom najmanje do 2020., nastavlja već početkom 2016. I koliko razumno zvuči organizatorsko prizivanje hladnijih i ranijih zima, što znači i viših troškova za grijanje, a sve zbog jedne utrke?

U diskusiji o Snježnoj kraljici, kao i u svim poslovnim projektima, trebalo bi napraviti ozbiljnu analizu troškova i prihoda, svih koristi i šteta. No u ovom slučaju situacija nije transparentna jer se troškovi dobrim dijelom pokrivaju iz proračuna – državnog i gradskog, dakle iz džepova građana, a korist nije financijski jasna jer nikada nije provedena ozbiljna studija isplativosti.

Pobornici utrke, osobito oni koji je organiziraju, ističu da je to sjajna promocija Zagreba i Hrvatske, da je dobra za turizam i sport, da je Zagreb jedini glavni grad na svijetu koji ima skijaško natjecanje i skijaške terene nadohvat ruke svojih građana, da se pripremanjem za natjecanje staze pripremaju i za građane, da mnogi ljubitelji skijanja stoga ne moraju putovati u okolne zemlje već mogu ostati ovdje i trošiti ovdje, da Kraljicu hvale i na nju rado dolaze ponajbolji svjetski skijaši, da je odaziv navijača redovno izvrstan, baš kao i atmosfera itd.

No lista koju navode kritičari značajno je duža. Oni ističu da reklama, mada je dobrodošla, nije ni najmanje jeftina, da samo Grad Zagreb za nju godišnje izdvaja preko 4,5 milijuna kuna i usto osigurava besplatan prijevoz ZET-ovim autobusima, da cijela predstava zapravo košta oko 23 milijuna kuna, da je naš nagradni fond za natjecatelje nepotrebno najizdašniji na svijetu, te da skijaši ovdje imaju osiguran smještaj u hotelu s pet zvjezdica, što je rijetkost i rasipnost, da Kraljica više nema istu draž za hrvatske navijače od kada je u njoj prestala dominirati skijaška dinastija Kostelić zbog koje je dobrim dijelom i pokrenuta, da Hrvatska nije ni prirodna skijaška sila niti destinacija, a osobito to nije Medvednica sa svojom visinom i geografskim smještajem.

Najgorljiviji kritičari utrke su zeleni aktivisti koji rado ističu i ekološke i energetske argumente protiv: da se u pripremama troše enormne količine vode – između 12 i 20 milijuna litara, te da je spektakl štetan za ekološki sustav Parka prirode Medvednica iz više razloga – kako zbog umjetnog snijega koji može sadržavati kemikalije potrebne za učvršćivanje tako i zbog drugih efekata kao što je skraćivanje trajanja vegetacije bilja, krčenje šuma, poticanje erozije tla i sl. Također upozoravaju da je proizvodnja umjetnog snijega uvijek skup proces, osobito kada prilike nisu idealne. Osim toga za stvaranje jednog prostornog metra snijega potrebno je između 1 i 2 kWh električne energije. Za održavanje istog snijega kroz duže vrijeme utrošit će se još mnogostruko više.

Dakle, moramo se pitati isplati li se sav taj trud, energija, voda, milijuni kuna, a sve za jednu slalomsku utrku te vrlo kratku i dvojbenu sezonu skijanja nakon nje?

Ekolog i stručnjak za krš Ivo Lučić kaže da su francuski znanstvenici na Festivalu meteorologije u Zagrebu još 2003. upozoravali da će brojna europska skijališta uskoro ostati bez snijega.

'Oni su već tada bili svjesni toga. Za razliku od njih mi na Medvednici koja čak nije ni planina već gora, uporno guramo jedan tako veliki projekt. Od njega svakako imamo neke marketinške koristi, no sasvim je legitimno postaviti pitanje jesu li troškovi puno veći od koristi', rekao je Lučić.

To je projekt gradonačelnika i silovanje stvari

Bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy smatra da su u Hrvatskoj mogle biti odabrane puno bolje lokacije poput Bjelolasice.

'Vidimo iz godine u godinu da postoje brojni problemi vezani uz termin održavanja natjecanja jer se klima očito mijenja, a to je nepovratan proces. Ako je Hrvatska htjela imati prepoznatljivo sportsko natjecanje, što nikako nije loše, za to postoje adekvatnija mjesta', rekla je Holy.

'Ja znam da je to projekt zagrebačkog gradonačelnika. No smatram da nema smisla tako silovati stvar jer je projekt, kada se provodi na ovakav način, previše invazivan budući da potiče eroziju tla. Za potrebe održavanja utrke moralo se posjeći dosta drveća, a umjetni snijeg koji se otapa potiče eroziju', dodala je.

Ne koriste se štetni spojevi, ali...

Geologinja Tajana Ban Ćurić, voditeljica stručne službe u Parku prirode Medvednica tvrdi da njihova ispitivanja kroz ovih deset godina ne pokazuju da natjecanje uzrokuje neke ozbiljne štete za ekološki sustav. No priznaje da to ne mora ostati tako na duže vremenske rokove jer studije u svjetskim odredištima sa značajno dužom tradicijom od stotinjak i više godina pokazuju neke ozbiljnije efekte.

'Zasipanjem snijegom trajanje vegetacije svakako se skraćuje, a time se smanjuje i raznovrsnost bilja kojeg na Medvednici ima preko 1200 vrsta. Erozija tla se ne zbiva na samoj stazi. Otapanje snijega i višak vode veći su problem za okolna područja u kojima tlo neće biti pod kompresijom, a po kojima će se otopljeni snijeg na proljeće cijediti', rekla je Ban Ćurić.

Naša geologinja kaže da se za stvaranje umjetnog snijega uglavnom koristi voda iz zagrebačkog vodovoda. U njoj ima klora, ali se ne koriste proteini bakterija za fiksiranje.

'Koriste se samo dvije vrste soli tijekom natjecanja i to je javnosti poznato. Staze se moraju tretirati različitim solima ovisno o tome je li snijeg previše mekan ili previše tvrd kako bi izdržale 60-ak skijaša. No one se ne koriste u ostatku sezone', pojasnila je Ban Ćurić.

'Dugoročno klorirana voda iz vodovoda koja se povremeno zasoljava može škoditi biološkom svijetu na Medvednici no za ovo kratko vrijeme uočili smo tek manje smanjenje raznovrsnosti bilja i povećanje PH faktora u tlu i vodi', kaže Ban Ćurić.

Budući da, kako smo već naveli, ne postoji nikakva ozbiljna studija isplativosti Snježne kraljice, preostaje nam da sami donesemo zaključke o tome kome je, zašto i koliko u interesu inzistirati na nastavku tradicije natjecanja.