Problem implementacije cjelovitog sustava gospodarenja otpadom nalazim može se sažeti u dvije stvari. Primarno, danas gospodarenje otpadom zvuči jako fancy i susrećem mnogo ljudi koji misle da su stručni u tome području, no njihovo je znanje više na aktivističkoj razini. Stoga vrlo često oni uspijevaju poslati poruke javnosti koje nisu dobre, a na temelju njih se formiraju mišljenja da je postupanje s otpadom vrlo jednostavno.

Drugo je pitanje politike i nadležnosti u gospodarenju otpadom. To su jedinice lokalne samouprave i često imamo situaciju da se na pitanju otpada dobivaju ili gube izbori. Znači, kad netko dobije izbore mora realizirati neki projekt, a realizacija projekata gospodarenja otpadom, s obzirom na to da su to kompleksne stvari, traju pet do deset godina – dok politički mandat traje četiri godine. Ako imate sreću političkog kontinuiteta, kao što je to bio slučaj u Istarskoj i Primorsko-Goranskoj županiji – onda imate realiziran Centar za gospodarenje otpadom. Razvoj tog projekta je trajao deset godina, a sad će i Zadarska županija dobiti svoj centar. Tamo gdje se političke opcije i garniture mijenjaju tamo dolazi do zastoja u realizaciji projekata i onda se uvijek vraćate unatrag, što uzrokuje gubitak od 2-3 godine. To je jedna od najvećih prepreka u realizaciji cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, izjavila je za PoslovniFM Aleksandra Anić Vučinić, profesorica na Geotehničkom fakultetu i predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom HUGO.

Iako je Zagreb, istina, imao kontinuitet vlasti od 20 godina, tu se, pak, radilo o populizmu, realiteti cijele priče se nisu htjeli sagledati jer se stalno mislilo da ćemo plaćati manje ako odvojeno prikupljamo i da to treba biti jeftinije ako idemo u kružno gospodarstvo. No nije se htjelo sagledati kako cjeloviti sustav gospodarenja otpadom, koji podrazumijeva osiguranje sirovina našoj djeci i odgovornost prema okolišu, ima svoju ekonomsku cijenu.

Naime, rastom standarda građana i uz veći BDP, proizvodimo više otpada i postupanje s tim otpadom automatski više košta. Napomenula bih da je on i prije više koštao i u tom donedavnom populističkom sustavu – ako ćemo uzeti Zagreb, gdje bi bilo zanimljivo vidjeti koliko je koštala sanacija Jakuševca, a što su platili građani grada Zagreba – ne kroz račun za odvoz otpada, ali su to platili kroz prirez, što je u konačnici ista stvar, istaknula je Anić Vučinić u emisiji Recikliraj, u razgovoru s urednikom Borisom Živkovićem.

'U Hrvatskoj su javnosti stalno prisutni problemi u gospodarenju otpadom, no situacija se ipak, polako mijenja na bolje. To pokazuje i novi izvještaj resornog ministarstva za 2020. godinu koji pokazuje da je Hrvatska na 41 posto odvojenog prikupljanja otpada. Istina, imamo drugih točaka u tom sustavu koje su nam lošije i taj postotak bi mogao biti bolji, ali je opet bolji nego što je to bio prije 2-3 godine. Veliki iskorak je i podijeljenih milijun i 700 tisuća kanti u Hrvatskoj i rezultat toga je skok u odvojenom prikupljanju. Stoga vjerujem da ćemo u tom sektoru uspjeti doseći zacrtane ciljeve. No, ono što puno ljudi ne zna, je da mi nemamo samo jedan cilj u odvojenom prikupljanju, već imamo na desetke ciljeva koji su vezani uz otpad i koje moramo ostvariti, a ako ih ne ostvarimo plaćati ćemo penale', nastavila je Anić Vučinić.

Da, kružno gospodarstvo je sveprisutna tema u javnom prostoru i Hrvatska se kao društvo po tom pitanju kreće u pozitivnom smjeru. Kao društvo u budućnosti ćemo se jako mijenjati glede kružnog gospodarstva i doći ćemo do toga da ćemo promatrati je li proizvod u skladu s kružnim gospodarstvom, kako je proizveden i da će na temelju sastava proizvedenog proizvoda biti određena njegova recikličnost i tu već počinju neke promjene. Primjerice, od toga kako će se graditi neke zgrade i od kakvih materijala. Svijest građana po tom se pitanju jako mijenja. Postali smo svjesni kako u potrošačkom društvu utječemo na okoliš i kako trošimo resurse. Postajemo svjesni da ukoliko želimo ostaviti djeci te resurse da ih ona mogu koristiti to možemo ostvariti samo kroz kružno gospodarstvo.

'Gotovo svi veći europski gradovi su izgradili energane na otpad te tako, što je osobito aktualno, značajno smanjili emisiju ugljičnog dioksida. Spaljivanje otpada nije prepreka sustavnom razvitku projekata odvojenog sakupljanja i recikliranja. Energane na otpad, naročito u urbanim sredinama jamče izbjegavanje odlaganja otpada i istovremeno, u kogeneraciji, proizvodnju električne i toplinske energije. No, za razliku od drugih država EU, u Hrvatskoj je to problem. U Hrvatskoj imamo klasične sindrome "ne smeće u mojoj blizini", a to opet proizlazi iz neadekvatne pripremljenosti građana, neadekvatnih obrazloženja, (ne)pravilne komunikacije, ali i nedostatka edukacije u osnovnoj i srednjoj školi. Naime, moramo odgojiti jednu cijelu generaciju građana koja će razumjeti zašto je to potrebno. Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom bez energetske oporabe nemate i ne možete napraviti. Mogu sada Austrijanci i Nijemci pričati da nemaju više problema sa spalionicama, ali oni imaju energane i oni na taj način imaju zatvoreni ciklus. Mi smo u Hrvatskoj na tom području slabi jer nitko ne želi takvo postrojenje u svom dvorištu – pobuna građana je primarni problem, jer se zbog pobune građana i političkog populizma koji iskorištava građane, energane povlače iz projekata.'

'Stoga je nužna komunikacija od trenutka nastanka ideje. Primjerice, u Engleskoj su za treći i četvrti terminal imali dvije godine otvoren ured u kojem su komunicirali s građanima što će to značiti za okoliš. U Hrvatskoj imamo PR agencije i tvrtke koje medijski prate projekte, ali nemamo stručnog kadra koji će s tehničke strane moći objasniti koje su posljedice i benefiti takvog jednog postrojenja', istaknula je Anić Vučinić odlučivši i na konkretnom primjeru pojasniti razmjere neshvaćanja.

Često se spominju dioksini i furani koji ostanu kao nusproizvod iz energana, pa se dio javnosti boji tih dioksina i furana, a uopće i ne znaju što je to. Samo znaju da je to opasno, a do toga su došli površno se informirajući. No, kad pitate nekog od tih zabrinutih građana zabrinjava li ga možda i vatromet ili požar zbog dioksina i furana, onda, naravno, ne znaju odgovor, a vatrometi i šumski požari oslobađaju više dioksina i furana nego energane za 50 godina. Dakle, potrebno je stručno objašnjenje i tek tada ljudi mijenjaju mišljenja. U današnjim energanama, od 100 posto investicija u postrojenje, 50 posto investicije se odnosi upravo na zaštitu od emisija štetnih tvari u zraku, naglašava.

'Novi Zakon o gospodarenju otpadom u potpunosti je Hrvatsku stavio u ciljeve kružnog gospodarstva, svi ti ciljevi su implementirani u zakon. Dakle, moramo se ponašati kao i sve ostale članice EU po tom pitanju. Zakon je u dijelovima ishođenja dozvola i nekih procedura puno fleksibilniji u odnosu na prošli, koji je bio dosta krut i tu vidim korak naprijed. Ono što nije najbolje postavljeno je sektor komunalnog otpada, propisivanje cijena, načina obračuna cijena… Naime, u nekim detaljima je malo ograničavajući za komunalne tvrtke u postizanju ciljeva i taj dio bi se trebao doraditi. Ono što vidim kao problem je i to što je kružno gospodarstvo dobilo brojeve, to jest, kvantificirano je, imamo konkretan broj, tone, postotke koje moramo postići po jasno definiranim pravilima zakona u EU. Ono što sad očekujemo je i ukidanje statusa otpada, to predstavlja prepreku za uspostavljanje i ostvarivanje kružnog gospodarstva jer možete reći da ste reciklirali kada ste proizveli proizvod ili sirovinu ili tvar, ali sve mora proći procedure gdje se utvrdilo da je to zaista ono nešto što nekome treba i da udovoljava svim standardima koje sirovine ili tvari imaju. To moramo napraviti dobro i fleksibilno po tim propisima jer u protivnom ćemo možda nešto i dobro reciklirati, a to će još uvijek biti otpad, istaknula je hrvatska stručnjakinja za gospodarenje otpadom.'

Anić Vučinić je na upit prokomentirala i novi predloženi model naplate otpada u Zagrebu koji, smatra, ima svoje prednosti i nedostatke, ali ćemo još vidjeti kako će se implementirati. Takav pristup će, vjeruje, dodatno potaknuti građane na odvojeno sakupljanje, jer što više odvajaš manje plaćaš, i to je ona mrkva koju sam spominjala. Zagreb je sad na 42 posto u sakupljanju, ali vjerujem da će taj dio skočiti. To se naziva po švicarskom modelu, no valja istaknuti da Švicarska ima cjeloviti sustav i ima energane, a mi ne. Problem je i što smo mi nedavno donijeli zakon o ukidanju određenih plastičnih vrećica, a sada se ponovo uvode neke posebne vrećice.

Također, ostat ćemo i dalje kantograd jer će ostati zeleni otoci. Mislim da će kontrole pravilnog postupanja s otpadom biti komplicirane i teško provedive. Problem je također i u dijelu gdje je sve "besplatno" kao što je slučaj s odlaganjem plastike, papira i stakla stoga mislim da će se udio nečistoća u odlaganju istih povećati. To znači da će Čistoća imati veći trošak zbrinjavanja, jer će imati veće količine otpada. Zagrebu nužno nedostaje sortirnica i Centar za gospodarenje otpadom koji mora imati mehaničko-biološku i energetsku obradu jer bez toga nema cjelovitog sustava u gospodarenju. Također, nismo dovoljno bogati da skupljamo pet odvojenih frakcija u kontekstu Kantograda.

Primjerice, u Izraelu su pojednostavili priču i skupljaju samo mokri dio i suhi dio, biootpad i suhu frakciju te imaju samo dva odvoza, što znatno pojeftinjuje cijeli postupak. Stoga držim kako ćemo u doglednoj budućnosti, kada se zbroje svi učinci, uvidjeti da je izvjesno kako bi svaki dobar gospodar išao s ciljem da sakuplja suhu frakciju i ako se napravi kvalitetna moderna sortirnica s optičkim separatorima, onda za takvu jednu sortirnicu postupak razdvajanja materijala po frakcijama neće predstavljati problem. Time će biti jednostavnije građanima i jednostavnije za sortiranje s manje odvoza. U svakom slučaju, nadam se da ćemo miješanog otpada imati što manje jer nam je Centar za gospodarenje još daleko, a kapaciteti Jakuševca nisu dostatni.

–'Što se, pak, tiče privlačenja sredstava iz EU fondova, tu stojimo loše. Naime, određeni ministri zaustavili su projekte, što je uzrokovalo kašnjenje u realizaciji, a posljedica je da nećemo stići povući sredstva koja su osigurana za Centre za gospodarenje otpadom. Rješenje za nastalu situaciju može biti da se iz proračuna sve financira s oko 300 milijuna eura, kreditima ili javno-privatnim partnerstvom. U svakom slučaju, zbog EU propisa centre ćemo morati izgraditi jer nema druge opcije i tada ćemo morati izvagati između penala koje moramo platiti jer nismo iskoristili novac iz fondova ili neke druge opcije za realizaciju projekata', zaključuje Aleksandra Anić Vučinić.