Koliko su Hrvati vjerovali u kunu, vrlo lijepo ilustrira činjenica da je od oko 330 milijardi kuna štednje (što je iznos dvostruko veći od državnog proračuna) čak 85 posto u eurima, baš kao što je prije uvođenje eura, a posebno prije uvođenja kune 'zlatni standard' za štednju na ovim prostorima bila njemačka marka.

Novac bez vjere štediša i ulagača ne vrijedi ništa - a povjerenje u domaću valutu u Hrvatskoj te bivšoj državi nikad nije bilo posebno visoko. Za masovno nepovjerenje u 'domaće' valute zaslužni su još jugoslavenski dinari zbog brojnih i snažnih inflacijskih ciklusa u kojima bi štediše redovito gubile imetak, dok bi dužnici vrlo lako vraćali dinarske kredite.

U hrvatske dinare, prvu valutu nakon proglašenja samostalnosti također nije bilo velikog povjerenja zbog rata i galopirajuće inflacije, dok je uvođenjem kune 1994. povjerenje u hrvatsku valutu ipak dobilo značaj. No, štednja se i dalje pakirala u strane valute, a na znak svake prve veće krize, hrvatski građani pohrle u mjenjačnice te uzimaju eure, švicarske franke i ostale 'sigurnije' devize.

Tako je bilo na početku pandemije koronavirusa i takve su se situacije ponovile nakon ruske invazije na Ukrajinu krajem veljače ove godine. Hrvatska u tek nešto više od 30 godina samostalnosti uvodi već treću valutu, a situacija na globalnoj pozornici je ista kao i kod protekle dvije tranzicije - u Europi traje rat, inflacija u eurozoni je viša nego tijekom financijske krize 2008., a neizvjesnost nikad nije bila viša, pa vas pitamo, hoćete li i po uvođenju eura nastaviti štedjeti u toj valutu ili već tražite utočišta za vaš novac.