Ministarstvo financija uskoro će izaći s konačnim prijedlogom izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZPK), no ako je suditi prema njegovu nacrtu koji uoči puštanja na drugo saborsko čitanje kola raznim institucijama, banke će opet ostati duboko razočarane i rezignirane, piše Poslovni.hr

Za Ministarstvo financija kao predlagatelja tog zakona, međutim, veći je problem što i središnja banka kao neutralni glas struke u svom očitovanju na nacrt konačnog zakona ima podosta suštinski važnih primjedaba. Kako god bilo, glavna sporna točka za banke je i dalje način na koji je uređeno pitanje fiksnih marži kao jedne komponente kod promjenjivih kamatnih stopa. Neizračunljivo i neprovedivo, kažu bankari, sugerirajući da će takav zakon nužno rezultirati novim sporovima.

Naročito ih pritom muči pitanje povratka na početne fiksne marže u slučaju stambenih kredita u švicarcima. Jer, pravilo na kojemu još uvijek ustrajavaju u Ministarstvu financija, a koje predviđa uzimanje samo jednoga od dopuštenih parametara (referentne kamate) kod dijela tih kredita značilo bi prodaju kredita ispod 'nabavne vrijednosti' novca.

Banke su već isticale kako se, u konkretnom slučaju 'švicaraca', nisu zaduživale samo uz referentni Libor na tu valutu, već je CHF Libor pritom uvećavan za vrijednost osiguranja od rizika, odnosno premiju rizika mjerenu CDS-om (credit default swapom). Prema izračunima, uz aktualni zakonski prijedlog 'revidiranja' kamate za stambene kredite kod kojih je tijekom otplate došlo do rasta tečaja strane valute za više od 20 posto, za CHF-kredite odobrene prije pet ili šest godina kamata bi ispala ispod 1,5 posto. Za financijaše je to sukob i s Ustavom i s tržišnom ekonomijom.

Sve u svemu, većina suštinskih primjedbi i prijedloga banaka, odnosno njihove udruge, odbijena je. To vrijedi i za njihov prijedlog da se korisnicima stambenih kredita u švicarcima kamata utvrdi tako da se prosječna tržišna kamata za te kredite umanji za 20 posto.

No zato je Laburistima prošao prijedlog da se za stambene kredite posebno utvrdi maksimalna efektivna kamatna stopa. Ona bi trebala biti tri postotna boda manja od zakonske zatezne kamate, a to danas znači devet posto. Ukratko, to ograničenje nema nikakva praktičnog značenja.