Afera Vjetroelektrane, u kojoj je ovih dana policija privela nekoliko ljudi, među kojima su najzvučnija imena predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića te bivše gradonačelnice Knina, donedavne državne tajnice, dugogodišnje članice HDZ-a i bivše zastupnice te stranke u Saboru Josipe Rimac, podsjetila je na brojne slučajeve prijevara kad je u pitanju novac iz državnog proračuna. S rastom društvene svijesti oko zaštite okoliša i očuvanja prirode, a time i angažmana države u tim sektorima, porastao je i broj prilika za zločin vezan uz brojne zelene inicijative.

Kriminalcima su u tome posebno privlačne brojne i razne subvencije koje države isplaćuju kao pomoć u snošenju troška brige za okoliš. No plodno tlo za malverzacije nalazi se svugdje, bilo da se radilo o izgradnji vjetroelektrana, bilo prikupljanju i recikliranju otpada. Uz subvencije, koje su odlična šansa za bezrazložno napuhavanje cijena i naplatu neisporučenih usluga i robe, prilike za umakanje prsta u pekmez državnog proračuna otvaraju se i drugdje.

Među poznatijim primjerima je i praksa vezana uz nezakonitu naplatu poreza na dodanu vrijednost koja se s godinama samo prilagodila novim zelenim tržištima i prilikama. U osnovnim crtama, radi se o shemi u kojoj kriminalci osnuju tvrtku što u jednoj zemlji kupi određenu robu bez plaćanja PDV-a. U drugoj državi tu istu robu proda zainteresiranom kupcu po iznosu u koji je uračunat PDV. Od poreznih vlasti onda se ishodi povrat pretporeza i nelegalna zarada je tu. Krajnji korak je brzo brisanje umiješanih, i samo za taj pothvat osnovanih, tvrtki prije nego što državne vlasti uspiju uhvatiti kriminalce i kazniti ih.

Shema je efikasnija kad se radi o robi visoke vrijednosti, a posebno dobro organizirane kriminalne ekipe prvo robu međusobno preprodaju nekoliko puta u krugu tvrtki osnovanih samo za tu svrhu kako bi se dodatno nabila cijena i iznos poreza. Prema nekim procjenama, takva praksa nanosi štetu proračunima članica EU-a od čak 150 milijardi eura godišnje. Nekad su se tako preprodavali računalni čipovi, mobiteli ili plemeniti metali, da bi kriminalci uočili prilike i na zelenom tržištu.

Države su u svojoj želji za poticanjem korištenja zelene tehnologije i obnovljivih izvora energije spremne na razne iznimke i povlastice u naplati poreza u tim sektorima. U spletu različitih pravnih i poreznih sustava tako se mogu pojaviti prilike i za kriminalce. Prije nešto više od deset godina aktualna je, primjerice, bila prodaja ugljika.

Kompanije na području EU-a imaju određene količine ugljičnih spojeva koje godišnje smiju ispuštati u atmosferu. Tim količinama mogu međusobno trgovati, a takve su transakcije odlično poslužile kriminalcima koji su ugljik bez obračunatog poreza na dodanu vrijednost kupovali u jednoj državi da bi ga preprodali zainteresiranoj kompaniji u nekoj drugoj državi, uz naplatu PDV-a i već ranije opisanu zaradu. Kad je 2009. osuđena takva skupina, nakon što je godinu prije primijećen snažan i neobjašnjiv porast prometa na tržištu ugljika, procjenjivalo se da su europske države u samo 18 mjeseci oštećene za pet milijardi eura.

Države, a među najviše pogođenima bila je Danska, tada su prilagodile regulativu kako bi se doskočilo kriminalcima, no shema se ponovila nekoliko godina kasnije na veleprodajnom tržištu električne energije te prirodnog plina.

U opisanoj praksi vrlo su uspješni bili britanski kriminalci, a zbog njihove sklonosti da tako oteti novac operu ulaganjem u nekretnine u Španjolskoj, poznata Costa del Sol ('sunčana obala') je u britanskim medijima svojedobno dobila posprdni naziv Costa del Crime ('kriminalna obala'). Dostupne informacije ukazuju na to da su posljednjih godina kriminalci Španjolsku zamijenili Dubaijem, u kojem također kupuju nekretnine.

Prijevara s nelegalnom naplatom pretporeza vezanom uz zelene inicijative opet je isplivala lani, kad su britanske vlasti prekinule krug koji je trgovao certifikatima porijekla. Riječ je o certifikatima kojima proizvođači energije iz obnovljivih izvora garantiraju trgovcu električnom energijom da energija dolazi upravo od pojedinog projekta obnovljive energije. No tim se certifikatima može trgovati i na slobodnom tržištu, čime se ponovo otvorila mogućnost za prijevaru. Ukradeni iznosi među grupama kriminalaca koje su otkrivene kroz godine kreću se od nekoliko do gotovo dvjesto milijuna eura.

Kao što nam i primjeri iz vlastitog dvorišta pokazuju, kriminalcima ne nedostaje mašte kad je potrebno iskoristiti neadekvatnu kontrolu isplata iz proračuna. Rast brige za okoliš povećao je iznose koje države odvajaju za razne projekte u tom sektoru. Kad se tome pribroje prilike koje pruža blizak odnos politike i kriminala, jutarnja privođenja i nisu neko preveliko iznenađenje. Valja se samo nadati da cijeli slučaj neće otpuhati vjetar.