Biljke su zanimljiv i poželjan dekor u svakom životnom prostoru, pozitivno utječu na ljudsku psihu, pročišćavaju zrak od štetnih tvari te svakodnevno pružaju neizmjerno zadovoljstvo. Uz biljke koje traže predanu obvezu i detaljnu brigu o njima, postoje i terariji - biljni ukrasi koji ne zahtijevaju previše. Postali su vrlo popularni u zadnje vrijeme jer daju osjećaj smirenosti, a uklapaju se u gotovo svaki kutak. Uz ispravnu poziciju u kutku doma i brisanje prašine sa staklenke, potrebno im je rijetko zalijevanje tek jednom u nekoliko mjeseci, podrezivanje i odstranjivanje otpalog lišća, doznali smo od naše sugovornice.

Zagrepčanka, biljna entuzijastica Danijela Bota bavi se mini staklenim vrtovima koji će se uspjeti održati i onima koji baš nemaju sreće s uzgojem i održavanjem biljaka.

Njezin prvi terarij nastao je slučajno. Prisjetila se kad i kako je to izgledalo.

'Dobila sam komadić mahovine na poklon od divne umjetnice Lidije Boševski, kod koje sam pohađala satove izrade keramike. Ta mahovina nažalost nije preživjela moje neznanje i nemar, ali mi je bila okidač za proučavanje, skupljanje i smještaj mahovina i raznog drugog šumskog bilja u zatvorene terarije. U terarijima vlada visoka vlažnost zraka koja odgovara većini njih. Usput sam shvatila da mi se izrada terarija jako dopada, opušta me te da se njome mogu kreativno izraziti. Također sam uvijek imala spreman unikatan poklon kada bi me netko pozvao u goste pa sam jednostavno nastavila eksperimentirati s terarijima, novim materijalima, staklenkama, biljkama', kaže nam Danijela.

Odmalena ju je fasciniralo to kako funkcionira svijet i organizmi koji ga sačinjavaju. 'Od učiteljice biologije tako sam jednom prilikom dobila biljku duhana na poklon. To je zapravo bila moja prva službena biljka. Zvuči neobično, no lišće duhana je osjetljivo na visoke razine smoga u zraku pa razlog postaje očit. Pratila sam promjene na lišću, no ono što me zapravo veselilo bile su reakcije lišća na moje zalijevanje. Kad bih došla iz škole, biljka bi djelovala skroz nesretno, lišće je bilo klonulo, no čim bih joj dala malo vode, naočigled se oporavljala. Uživala sam promatrajući je', priznaje.

Zanimalo nas je može li to raditi svatko ili se ipak treba proći neka škola? Pohađala je edukacije o izradi terarija u Berlinu i Milanu.

'Terarij zbilja može napraviti svatko tko se bar malo zanima za tu tematiku, voli biljke i ručni rad. Bitno je isprobavati, eksperimentirati. Možda mi je kao agronomki lakše povezati neke stvari, općenito razumjeti kako biljke funkcioniraju, ali to nipošto nije preduvjet. Vjerujem da je jedino bitan interes za bilo što čega se čovjek prihvati u životu. Kad me nešto jako zanima, sklona sam uroniti u tu tematiku. Literature o izradi terarija nema baš mnogo pa su mi radionice i edukacije kod dvije drage djevojke (Instagram @i_giardini_di_ellis i @petitejungleberlin), koje se time duže i profesionalno bave, bile vrlo korisne. I danas se redovito čujemo, izmjenjujemo iskustva, pitam ih za savjete i pratim njihove radove; sklopila sam tako i divna prijateljstva', pohvalila se.

Ispričala nam je kako je nastalo ime brenda.

'Walden je naziv jezera uz koje je transcendentalist i pisac Henry David Thoreau proveo nešto više od dvije godine u kolibi koju si je sam sagradio, u okruženju prirode, i napisao istoimenu knjigu o tom iskustvu. Iako nisam pobornik eskapizma, neke od glavnih tema knjige su mi se dopale i urezale u pamćenje, a to su jednostavan život u okruženju i u skladu s prirodom, svjesnije opažanje vlastite okoline, osobni razvoj te oslanjanje na vlastite sposobnosti, odnosno težnja samodostatnosti. Upravo zbog toga što su zatvoreni terariji poprilično samodostatni ekosustavi Walden mi je odmah pao na pamet. Također, Walden me podsjeća na njemačku riječ Wald = šuma, a upravo je to ono što pokušavam rekreirati. Male šume u staklenci. I pritom unijeti dašak prirode u naše domove', ističe.

Pitamo je kad je kretala s time, je li očekivala da će naići na tako veliku potražnju i oduševljenje. 'Ozelenjivanje naših životnih i poslovnih prostora u zadnjih nekoliko godina vrlo je aktualno i terariji se u to, kao specifična forma sobnog bilja, vrlo dobro uklapaju. No krenula sam u cijelu priču iz potpuno osobnog interesa, više hobistički, bez razmišljanja o tome da stvorim komercijalni proizvod. Tek su me pozitivne reakcije moje bliže okoline nagnale na to da pokušam pretvoriti svoj hobi u nešto ozbiljnije. Drago mi je da mi to uspijeva, da postoji interes za moje radove, to je nešto što me gura naprijed, da radim još bolje terarije', napominje.

Stakleni vrtovi kakve izrađuje pružaju personalizirani dom za biljke, osvježavaju prostor te su odličan poklon za one koji cijene biljke i umjetnost. Izrađivačica terarija objasnila nam je kako izgleda proces izrade jednog i koliko je on zahtjevan.

'Najzahtjevnije su pripremne radnje i održavanje svih terarija koje napravim. Na to trošim najviše vremena. Od nabavke, čišćenja i pripreme svih materijala za samu izradu terarija do praćenja gotovih sustava, niveliranja vlage, održavanja i eventualnih popravaka. Mladi terariji su osjetljivi sve dok se biljke potpuno ne ukorijene i adaptiraju na nove uvjete. Zbog toga svaki terarij koji napravim ostaje kod mene u radionici oko četiri tjedna na provjeri. Sam proces izrade nije toliko zahtjevan, a traje vrlo različito, ovisno o veličini staklenke te efektu koji želim postići. Taj dio posla mi je naravno najdraži, vrlo je meditativan i kreativan', tvrdi. Za sada sve radi sama, uz podršku obitelji i prijatelja koji je, kaže, često opskrbljuju divnim materijalima za izradu terarija, a nerijetko i poklanjaju njezine radove.

Može li se u terarij staviti bilo što ili postoje određene biljke koje mogu funkcionirati u njima?

'Budući da u njima vlada visoka vlažnost zraka, nije preporučljivo staviti bilo što u terarij. S tropskim i šumskim vrstama koje vole visoku vlažnost uglavnom se ne može puno pogriješiti. Također, kako se biljke smještaju u ograničeni prostor, bitno je da su male, nižeg habitusa te da se mogu lako podrezivati i tako držati u okvirima staklenke, kao što je Fittonia, puzajući fikus, bršljan, paprat i slično', objasnila je i otkrila koje sve materijale koristi pri izradi.

'Koristim razno kamenje za drenažu, uglavnom lava kamenje zbog dobrih vodozračnih svojstava, kamenje za dekoraciju, aktivni ugljen, zemlju i razne biljke pogodne za terarije', kazala je. Većinu materijala koji su joj potrebni za izradu nabavlja u vrtnim centrima i naručuje online. 'Dio mahovina i paprati koje koristim znam skupljati po šumama. Moram naglasiti da jako pazim da uzimam samo komadiće, tako da im ne remetim stanište. Ono što kupim ili skupim u prirodi prvo mora proći kroz proces čišćenja i karantenskih mjera. Dio kamenja koje koristim kao dekoraciju također skupljam po šumama, plažama i napuštenim kamenolomima', otkriva.

Dotakli smo se i ciljane skupine, toga kome su terariji (idealno) namijenjeni.

'Budući da se vrlo rijetko trebaju zalijevati, terariji su odličan izbor za ljude koji zbog svojeg užurbanog načina života nemaju puno vremena za brigu o biljkama, a htjeli bi imati nešto zelenila u domu. Također su dobri za vlasnike kućnih ljubimaca. Recimo, moj pas Bobo voli ponekad gricnuti koji list ili raskopati zemlju u posudama mojih biljaka, a terariji ga pak uopće ne zanimaju', kaže. Oni se za sada mogu naručiti preko Instagrama @walden_plants ili e-maila plants@walden.hr i naravno razgledati kod nje u radioni u Zagrebu. Simpatična agronomka dala je nekoliko savjeta početnicima - kako se održavaju terariji i otkrila postoji li neka garancija da neće umrijeti te koja se pravila moraju poštivati kako bi živjeli na duge staze i gdje ih se može držati.

'Ako im se nađe optimalan smještaj u prostoru, terariji su skoro pa samoodrživi ekosustavi koji zbilja ne zahtijevaju puno intervencija. Osim vrlo rijetke potrebe za zalijevanjem, potrebno je biljke tu i tamo podrezati, odstraniti koji otpali listić i obrisati prašinu sa staklenke. Što se smještaja tiče, za terarij je najbitnije da se smjesti na mjesto na kojem ima dosta svjetla, a da nije na meti direktnog sunca jer bi se biljke u staklenci mogle skuhati. Također ne vole velike oscilacije u temperaturi, a najugodnija im je sobna temperatura (oko 21 °C ± 5 °C) pa to treba uzeti u obzir prilikom odabira pozicije za terarij. Kako se mijenjaju godišnja doba, a tako i svjetlosni i toplinski uvjeti, zna biti korisno premjestiti terarij u prostoru, zimi bliže izvoru svjetlosti, a ljeti ga malo udaljiti od prozora prema unutrašnjosti prostorije. Zimi ga svakako treba držati podalje od radijatora', savjetuje.

Kao i sa svim živim bićima, istaknula je, ne postoji garancija za uspjeh, no ako se drže u optimalnim uvjetima što se tiče svjetla i temperature, vlaga se drži u balansu i biljke redovito podrezuju, mogu nas uveseljavati dug niz godina.

'Oni se naravno mijenjaju kroz vrijeme, nisu statični sustavi, biljke rastu. Neke možda ne prežive na tom putu jer ih druge istisnu ili mi nešto zeznemo. No sve se uvijek može popraviti, može se neku biljku zamijeniti, napraviti mali remont. Ideja je svakako da dugo traju i moji klijenti uvijek mi se mogu javiti. Rado pomognem oko bilo kakvih nedoumica ili problema koji se pojave. Ono što mi se svakako čini najbitnijim za dugoročno uživanje u malom staklenom vrtu (a i drugim biljkama) je da postoji interes, osobito u prvih mjesec-dva, dok se novi vlasnik ne sprijatelji u potpunosti sa svojim ekosustavom', objasnila nam je.

Kod kuće ima preko 200 biljaka pa joj se teško odlučiti koja joj je najdraža. 'Možda smokva? Već od same riječi počnu mi curiti sline. Inače je smokva (lat. Ficus carica) srodnica fikusa, koje isto jako volim. Calathea mi je prekrasna, iako spada među zahtjevnije sobno bilje, pa s njom uvijek vodim neku borbu. (smijeh) Monstera deliciosa mi je jako draga. To je biljka koja te uvijek nagrađuje, totalan je klasik i must have za svakog biljkoljupca i to ne bez razloga. Nekomplicirana je, brzo raste te se brzo i lako može razmnožavati pa poklanjati dalje. Zabavno je promatrati kako joj se odmotavaju novi veliki listovi', opisuje nam i komentira tezu da s biljkama nekad treba i razgovarati te ih i hvaliti kako su lijepe.

'Prije bih rekla da im se redovito treba prebrisati prašina s lišća da se mogu uspješnije baviti svojim poslom, fotosintezom. (smijeh) To je pažnja koja će im definitivno više goditi (iako nemam ništa protiv toga da im se pritom malo i tepa, sigurno neće škoditi). Također, kad kupujemo neku novu biljku ili terarij, uvijek je pametno proučiti uvjete koje vole, koliko su zahtjevne, koliko ih se često treba zalijevati i prihranjivati, na koje štetnike i bolesti su osjetljive. Znam kako je teško odoljeti nekom lijepom zelenom primjerku jednom kad se nađemo u vrtnom centru, no po mogućnosti bi to trebalo proučiti i prije same nabavke novog zelenog ljubimca. Trebamo biti i realni. Nisu sve biljke pogodne za svakoga jer nismo svi spremni odvojiti jednaku količinu truda i vremena za njih. I to je sasvim u redu. Ima puno biljaka koje su vrlo jednostavne za održavanje, a pružit će nam jednako zadovoljstvo kao i najosjetljivija Calathea - to su primjerice Monstera deliciosa, Zamioculcas zamiifolia, svekrvin jezik, zlatni puzavac, mirni ljiljan, kaktus', poručuje.

Evo što kaže na temu toga koliko su Hrvati postali osviješteni po pitanju zelenog života i može li to usporediti s količinom svojih pratitelja na društvenim mrežama:

'Ako 'zeleni život' znači ekološku osviještenost i težnju zero wasteu, mislim da svi tu imamo još puno posla. No ako znači ozelenjivanje životnog i radnog prostora, mislim da u tome dosta dobro pratimo svjetske trendove. Sve je više domaćih blogera koji se bave tom tematikom, vrtni centri su redovito puni, osobito otkad nas je uhvatila koronakriza. Biljke su nešto što nam pruža balans u našim užurbanim životima, antidot su za stres, spajaju nas s prirodom, pružaju nam zen kutke u koje se možemo povući i uživati, odmoriti misli, pa ne čudi to što su sve popularnije', upućuje nas.

Postoje brojni domaći i strani 'zeleni' profili koje osobito prati na Instagramu. 'Od domaćih profila su mi divni @botanike i @dnevnadozabiljaka, od stranih profili mojih mentorica @i_giardini_di_ellis i @petitejungleberlin, pa @worcesterterrariums, @dirtyrootsberlin, @houseplantjournal, da spomenem samo nekolicinu. U zadnje vrijeme su mi posebno zanimljivi azijski majstori terarija. Imaju poseban minimalistički stil i koriste puno mahovina u svojim radovima pa mi je to zanimljivo', kaže.

Walden je trenutno njezin glavni posao i većinu vremena, snage i resursa ulaže u njega. Ostatak odlazi na mladog psa Bobu, njezinog vjernog pratitelja u ekspedicijama po šumama. Zanimalo nas je i je li razmišljala o radionicama izrade terarija.

'Naravno. Mislim da je napraviti terarij sasvim drugačiji doživljaj od kupovine gotovog proizvoda. Drugačije se povežemo s onim što smo vlastitim rukama sami posložili, posadili, sami osmislili, vrednije je, bolje razumijemo kako i zašto funkcionira. Zbog korone sam ozbiljnije pokretanje radionica nažalost morala staviti na privremeno čekanje. Kada ću ih pokrenuti, ne znam u ovom trenu, no svakako znam da bih htjela da su moje radionice nešto posebno, lijep doživljaj za polaznike iz kojeg izlaze s puno znanja i s vlastitim posebnim vrtom u staklenci', kaže.

Ovaj novi brend pruža zadovoljstvo mnogim ljubiteljima biljaka, terarija i dobrog dizajna interijera. Što još možemo očekivati od Waldena, kakvi su joj planovi za budućnost.

'Walden je još u svojim počecima, ovo mi je tek prva sezona. Godina u kojoj sam mnoštvo naučila, osluškujući svoje klijente, a i sebe. Također je i godina u kojoj se učimo živjeti s koronavirusom, godina potresa u Zagrebu koji nas je sve dodatno prodrmao. Za sada su mi terariji i sve vezano uz tu tematiku u fokusu, a oni su zbilja neiscrpna tema. Voljela bih svakako pronaći veći prostor za showroom, to mi je idući korak. Inače imam mnoštvo ideja i želja za Walden, za koje vjerujem da će se ostvarivati upravo onda kada bude pravo vrijeme za njih', zaključuje naša sugovornica.