On se, kako piše The Wall Street Journal, upustio u rizik pokušavši dobit konsenzus sindikata po pitanju novog radnog zakonodavstva, kako bi izbjegao sukobe, prosvjede i štrajkove koji su bili uobičajena kulisa uz takve zahvate u prošlosti. Kocka mu se ipak, bar djelomično, isplatila. Naime samo su tri od ukupno pet ključnih sindikalnih središnjica poduprle prijedlog zakona, koji će ipak mnogo lakše proći u parlamentu nego da je ta podrška izostala.

Time su uvaženi zahtjevi francuskih poslodavaca da se uklone pravne nesigurnosti kod otpuštanja radnika koji su višak pa će novi radnici na mjesto onih koji su proglašeni viškom moći zapošljavati nakon dvije umjesto dosadašnjih pet godina. Poslodavci su pak pristali na ustupak sindikatima koji su tražili da se prošire privilegij privatnih zdravstvenih osiguranja i na radnike koji su zaposleni na određeno vrijeme, kao i pravo prenošenja stečenih privilegija za nezaposlene s jednog na drugi posao.

Pregovarači su također pristali da da se povećaju davanja za radnike zaposlene na određeno vrijeme kako bi se potaklo kompanije na zapošljavanje na neodređeno.

No dok je u Elizejskoj palači slavljeničko raspoloženje zbog postignutog dogovora, ekonomisti upozoravaju kako iako vlada ide u dobrom smjeru prema fleksibilnosti to je i dalje daleko od dramatičnih poteza koje je poduzela Njemačka.