U HGK je održan sastanak tvrtki poljoprivredne i prehrambene industrije s predstavnicima Komore i Ministarstva poljoprivrede na temu navedenog prijedloga Europske komisije. Cilj sastanka je bio upoznati tvrtke s novostima za nadolazeće sedmogodišnje razdoblje, kao i ojačati pregovaračku platformu prema Komisiji i ostalim institucionalnim razinama EU s ciljem borbe za što bolju poziciju za hrvatsku poljoprivredu.

Po prijedlogu EK od lipnja, Hrvatska bi u idućem sedmogodišnjem proračunu EU-a u okviru zajedničke poljoprivredne politike trebala dobiti 4,035 milijarde eura, izraženo u cijenama iz 2018., a 4,544 milijardi eura u tekućim cijenama koje uzimaju u obzir projiciranu inflaciju, pri čemu dobiva nešto veći iznos za izravne uplate poljoprivrednicima, a manji za ruralni razvoj.

U okviru toga, EK je predložila tri nove uredbe kojima se uređuju izravna plaćanja, mjere ruralnog razvoja i mehanizmi uređenja tržišta i politika kvalitete za poljoprivredne prehrambene proizvode, koje trebaju biti usvojene najkasnije u 2020. godini.

Potpredsjednik HGK za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo Dragan Kovačević ocijenio je da se najavljenom reformom ZPP-a za razdoblje 2021. - 2027. najavljuju neke radikalne promjene, između ostalog i smanjenje proračuna za poljoprivredu u iznosu od pet posto. Kaže da bi u navedenom razdoblju Hrvatska za izravna plaćanja i za ruralni razvoj na godišnjoj razini bilježila smanjenje sredstava za oko 70 milijuna eura.

Prema prijedlogu, kada je Hrvatska u pitanju, navodi Kovačević, očekuje se smanjenje sredstava za financiranje izravnih plaćanja za oko četiri posto, a za mjere ruralnog razvoja za čak 15 posto. Pritom, godišnja omotnica za izravna plaćanja sa sadašnjih 382,6 milijuna eura smanjila bi se za oko 15 milijuna eura, na 367,7 milijuna eura. No, Kovačevića posebno zabrinjava činjenica da će se sredstva za ruralni razvoj smanjiti sa sadašnjih 332,2 milijuna eura na 281,3 milijuna eura, odnosno za čak 50,8 milijuna eura.

Poručuje da bi to bio dodatni udar na konkurentnost hrvatske poljoprivrede, a smatra da teret reforme ne bi trebale snositi najslabije i najnovije članice, poput Hrvatske. Najavio je da će tražiti odgodu primjene smanjenja proračuna za ruralni razvoj i izravna plaćanja minimalno do 2023. godine.

Kaže da Hrvatska, upravo zbog toga što je zadnja ušla u EU, kao članica nije imala priliku konzumirati sve potpore poljoprivredne politike od strane EU.

"Mi zapravo samo sukcesivno uzimamo određene potpore i to posebno za ruralni razvoj i izravna plaćanja i taj proces traje do 2022. godine. Zato ćemo i tražiti da se nove mjere poljoprivredne politike na Hrvatsku primjenjuju od 2023. godine", poručuje Kovačević.

Dodaje da Hrvatska tek 2020. godine doseže stopostotnu razinu omotnice za izravna plaćanja, pa stoga smatra da s punim pravom trebamo tražiti da se smanjenje za Hrvatsku, ukoliko do njega dođe, primjenjuje od 2023. godine.

S njim se slaže i državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak, koji je izvijestio da Hrvatska u ovom trenutku zajedno s još 15 zemalja članica uložila svoj komentar i zahtjev da ne dođe do smanjenja proračuna ni u prvom ni u drugom stupu ZPP-a, odnosno u izravnim plaćanjima i ruralnom razvoju.

Poručuje da će se u idućem razdoblju, odnosno do pune primjene novih uredbi, na svim instancama boriti za što bolju poziciju Hrvatske.

Majdak i Kovačević spornom smatraju predloženu odredbu o progresivnom smanjenju potpore za one kategorije korisnika koji dobivaju potpore iznad 60 tisuća eura, dok bi maksimalni iznos potpore po poljoprivrednom gospodarstvu bio 100 tisuća eura. Ukoliko bi prošla reforma u ovakvom obliku, oni koji su dobivali jedan ili dva milijuna eura, dobivali bi maksimalno do 100 tisuća eura potpore, pojasnio je Kovačević.

Od ostalih predloženih izmjena, RH ne podržava ni povećanje stope nacionalnog sufinanciranja za mjere iz drugog stupa, kao ni povećane zahtjeve vezane uz klimu i okoliš.

S druge strane, Majdak je kazao da podržavaju prijedlog Komisije o orijentaciji prema malim i mladim poljoprivrednicima, no ne način da se postavljaju predviđena ograničenja, već da to bude na razini nacionalne odgovornosti.

Kako je naveo u konačnici, u Ministarstvu ne vide da prijedlog nove ZPP donosi stvarno pojednostavljenje u planiranju i provedbi politike.