Priču o Grunteku i njegovim počecima mogli ste čitati na tportalu u studenom 2020. godine. Tad je priča o vrtovima za vrtlare bez motike i zaživjela.

Prvi 'gruntovčani' su online unajmili svojih 40 kvadrata vrta za tadašnjih 199 kuna mjesečno, što im je godišnje garantiralo oko 140 kilograma organskog povrća.

Prosenik je tad bio uvjeren da će već u prvoj godini, do kraja 2021., imati 700 korisnika. Međutim brojčanik se zaustavio na svega 200-tinjak iznajmljenih vrtova, što je, priznaje on danas, bilo 'kataklizmično'.

Kako ste se tad osjećali? Zakupili ste 22 hektara zemlje kod Čazme, zaposlili ljude, uložili velik novac, a najam vrtova išao je puževim korakom.

Ako se tad nisam ubio, neću nikada! (smijeh) Svi te tapšaju po leđima i hvale. U nebesa dižu tvoju ideju, uključujući vas medije, a prodaja stoji. Oko tebe svi oduševljeni, a ti nemaš dovoljno da isplatiš plaće. Iskreno, u posljednje dvije godine imao sam barem 60 situacija kada sam se zapitao imam li dovoljno novca za jednosmjernu kartu za bijeg u Vijetnam ili Kambodžu. Samo da nestanem u džungli da me bankari ne bi pronašli (smijeh).

Koliki ste kredit uzeli?

Gruntek je pokrenut s bullet kreditom od 120.000 eura na 12 mjeseci. Kamata je, mislim, bila oko 7,5 posto. Kod takve vrste zajma nemaš mjesečnu otplatu, već kad istekne godina dana na naplatu ti dospijeva sve, i glavnica i kamata. Negdje pred kraj tih 12 mjeseci stvarno sam bio u panici. Strašno je kad znate da imate dobru ideju, koja ima potencijal za uspjeh, ali financijski vas uništava.

Ipak vas sad ne tražimo po džungli, već sjedimo u vašem uredu u Zagrebu. Znači, uspjeli ste izbjeći bullet (metak na engleskom, op.a.)?

(smijeh) Da, vratio sam kredit, ali ne od poslovanja Grunteka. Srećom, imao sam solidan iznos ušteđevine od svog drugog biznisa s nautikom. Sve što sam imao i potrošio sam. Ukupno smo u dvije godine poslovanja uložili u Gruntek više od milijun eura. Od toga su investitori pokrili 450.000 eura, a ostatak mi sami. Gruntek je dosad imao oko 500.000 eura prihoda. Jednostavno, u ovakvu vrstu proizvodnje niste mogli krenuti s jednim vrtom od 40 kvadrata pa se polako širiti. Bilo je nužno krenuti s velikim setupom. Znači, od početka imate velike troškove, a prodaja kreće od nule i polako raste. Prve godine isporučili smo 30 tona povrća, druge 90, a u ovoj sezoni mislim da će biti 250 tona. Znali smo da ćemo u prve dvije godine jedva preživjeti, sad u trećoj više nemamo izbora. Ili ćemo poginuti ili uspjeti.

Ove godine ćete, kažete, isporučiti gotovo trostruko više povrća nego lani. Što je izazvalo porast interesa za vaše vrtove?

Naš inicijalni model bio je virtualni vrt. Unajmite vrt, odaberete povrće koje želite uzgajati, a mi se brinemo za njega. Cijeli projekt bio je više usmjeren na romantiku. Zamišljao sam da će vikendom obitelji s djecom dolaziti na Gruntek, brati ekološko povrće iz svojeg vrta i uživati u prirodi. Misli smo da će za to biti spremni platiti malo višu cijenu nego za povrće u trgovini. Ali vrlo brzo se pokazalo da manje od 12 posto naših korisnika fizički dolazi u vrtove. Druge godine bilo ih je samo osam posto. Njima je bilo bitnije da imaju sigurnu dostavu svježeg povrća doma. A onda je počeo rat u Ukrajini i krenula je inflacija. Tad smo shvatili da naš model nije samo učinkovit s ekološkog stajališta, već i financijskog. S vremenom su to prepoznali i ljudi i prodaja je krenula.

Hoćete reći da je zbog trenutnih cijena isplativije kupiti povrće kod vas nego u supermarketu?

Da. Prošle godine ukupna godišnja pretplata za Gruntek bila je 3800 kuna. Znači, za nekih 500 eura dobili ste 230 kilograma povrća u 23 dostave. Ta ista količina povrća u trgovačkom lancu koštala je 4500 kuna, a u trgovinama s bio proizvodima oko 7000 kuna. Gruntek je u odnosu na klasični model eko proizvodnje lani bio 55 posto jeftiniji, a u odnosu na najpovoljniji trgovački lanac, koji prodaje uglavnom povrće iz uvoza, bili smo 13 posto jeftiniji.

Što vam pokazuje statistika za ovu godinu?

U odnosu na lani i mi smo poskupili naše pakete u prosjeku za 16 posto. To je još uvijek značajno manje od prosječnog poskupljenja hrane. Podaci govore da je hrana u posljednjih godinu dana porasla oko 22 posto. Govorimo o proizvođačkim cijenama. Ne o hrani koju kupujete u dućanu. To je otišlo još više gore.

Kolika je sad cijena vaših paketa?

Imamo tri paketa. Gruntek mini košta 49 eura mjesečno. U to je uključena tjedna isporuka košarice od šest kilograma povrća kroz sezonu koja traje od travnja do studenog. Gruntek maxi košta 59 eura i on je pogodniji za veću obitelj jer imate košaricu od 10 kilograma. Treći paket, Gruntek premium, je najskuplji. Mjesečna pretplata je 79 eura. On također uključuje košaricu od 10 kilograma, ali i vlastiti vrt s osam povrtnih gredica. Za prva dva paketa povrće se uzgaja na zajedničkoj parceli. U svaki paket uključena je i dostava.

Znači, to više nije ona ista priča kao na početku, kad ste krenuli s idejom jedan korisnik - jedan vrt?

Da, to je ta romantika koju sam spomenuo. Morate znati da gotovo 80 posto startupa propadne jer imaju proizvod koji nikome ne treba. 'Startapaši', da ih tako nazovem, često su toliko zaljubljeni u svoj proizvod da to uopće ne kuže. I ja sam, kao što sam rekao, od Grunteka očekivao nešto drugo. Ali srećom, ovo mi nije prvi biznis i znam kad treba biti realan. Zato smo ogolili naš proizvod i izdvojili ono najvažnije. Broj jedan je kvaliteta. Naše povrće je ekološko, ničim se ne šprica, niti tijekom proizvodnje zagađujemo okoliš. I što je najvažnije, lokalno je i svježe. Ljudima je to najbitnije. Do situacije s Ukrajinom i inflacije nitko nije bio fokusiran na cijene. Sad smo shvatili da je brutalan nabavni lanac glavni krivac za užasno visoke cijene. Mislim da naš model koji se temelji na pretplati može to ispraviti. I to želimo ponuditi cijelom svijetu.

Prije nego se dotaknemo vaših globalnih aspiracija, recite mi koliko trenutno imate pretplatnika Grunteka u Hrvatskoj?

Početkom godine prešli smo 500 korisnika. Na osnovi trenutnih brojki rasta, očekujem da ćemo do kraja ove sezone doći na nekih 1000 kućanstava. To vam je otprilike 3000 do 4000 ljudi.

Zašto smatrate da je vaš model revolucionaran i da može promijeniti kako poljoprivredu, tako i trgovinu hranom?

On nije revolucionaran. Radi se o modelu starom više od 2000 godina. Želimo vratiti stvari na početak, kad ste imali samo odnos između proizvođača i potrošača. Naš pretplatnički model omogućava to. Više vam ne trebaju posrednici koji jako puno koštaju. Trenutni nabavni lanac izgleda vam otprilike ovako: poljoprivrednik uzgoji batat. Zatim se on vozi na pakiranje. Nakon pakiranja imate drugi transport do veletržnice, na kojoj su preprodavači. Slijedi treći transport do centralnog skladišta supermarketa, a zatim četvrti transport do vašeg dućana u kojem konačno kupite taj batat. U tom lancu svi nešto zarađuju. I to zvuči super jer se vrti novac. Ali ekonomija u kojoj su transport i posredništvo glavne djelatnosti nije dobra ekonomija. Jer poljoprivrednik za kilogram eko batata zbog takve ekonomije dobije samo 0,66 centi ili pet kuna, a potrošač ga mora platiti 6,6 eura, odnosno 50 kuna.

Ok, a što se događa kad imate pretplatu?

Kad platite pretplatu, proizvođač točno zna kome će i koliko povrća isporučiti. Potreba za svim dilerima je nestala. Ima fiksnu cijenu i tijekom cijele godine je financiran. Više ne mora voditi brigu o inflaciji, o kretanju ponude i potražnje. Jedino ga može brinuti cijena vode, koja nije velik faktor u ukupnoj cijeni povrća i kreće se ispod dva posto. Model pretplate daje mu stabilnost i sigurnost. Nestaje nestabilnost tržišta kao faktor. Potrošač s druge strane točno zna od koga kupuje povrće. Cijena je niža jer nema posrednika. Jedini kompromis koji se traži od kupca je da pristane na sezonalnost. Ako želite rajčicu usred zime, tad ulazimo u priču s transportom, maržama i posrednicima, a time i višim cijenama.

Sve ovo prezentirali ste i Mati Rimcu? Tako ste ga dobili da investira u Gruntek?

Rimcu sam se javio porukom preko LinkedIna. Znao sam da ga zanima ekološka proizvodnja preko njegovih istupa u medijima. Poslao sam mu relativno površan i loš poslovni plan. On je na to odgovorio da ideja nije skroz glupa (smijeh), ali da poslovni plan mora biti bolji. Zato sam se dodatno educirao i napravio puno bolji plan. Rimac i njemu slični ljudi razmišljaju o tome što će sutra biti rješenje za probleme kojih još nismo svjesni. Možda on u Grunteku vidi takvo rješenje.

Imate li još investitora?

Zasad su to samo Mate Rimac i Goran Mihaljević. Oni su ušli u suvlasništvo tvrtke, s tim da sam ja većinski vlasnik. Dok smo u Hrvatskoj, to će tako i ostati. Kad krenemo u druge zemlje, tad će porasti broj investitora. Prva stepenica nam je Austrija, odnosno Beč. Tamo se tek trebamo dokazati. Plan je da s našim modelom u Beču krenemo 2024. godine.

Zašto baš Beč?

Zato što je blizu, a tamo već imam neku povijest poslova i dobru mrežu poznanstava. Uspio sam čak razgovarati s gradonačelnikom, a on je pun podrške. Njima se to sviđa jer će povećati kvalitetu života građana. Velik plus je i to što u okolici Beča imate veliku proizvodnju povrća. Istražili smo tržište, znamo da je naš model izuzetno zanimljiv tamošnjim proizvođačima, sad trebamo samo potpisati ugovor. Mislim da tu neće biti problema jer im možemo ponuditi više nego što dobiju od veleprodaje. S time da će biti financirani iz mjeseca u mjesec.

Kakve su vam projekcije za austrijsko tržište? Koliko mislite da ćete imati korisnika u prvoj godini?

Imao sam projekcije i za Hrvatsku pa je sve palo u vodu (smijeh). U Beču u prvoj godini planiramo imati oko 2000 kućanstava pretplatnika. Sad ćete možda pomisliti da sam previše optimističan jer ćemo u Hrvatskoj tek nakon treće godine imati tisuću. Našu projekciju temeljimo na tome da je Beč dvostruko veći od Zagreba. Uz to su Austrijanci puno više svjesniji važnosti ekološke proizvodnje nego naši ljudi. I treće, životni standard im je puno veći i potrošači lakše mogu izdvojiti novac za nešto takvo. Ljudi koji ne idu u neku dublju financijsku analizu misle da je Gruntek luksuz. Pokazalo se da to nije točno, ali treba vam vremena da to potrošači shvate. U Zagrebu su nam trebale tri godine. Mislim da će nam u Beču za to trebati nekoliko mjeseci. Olakotna okolnost je to što su oni upoznati s modelom pretplate. Već imaju pretplatu na gotove obroke koji im dolaze doma i trebaju ih samo skuhati. Plaćaju ih sedam do devet eura.

I što ako osvojite Beč, kakvi su vam planovi?

Ako uspijemo u Beču, dokazat ćemo da je naš model održiv. U tom trenutku čeka nas velika investicija i vjerojatno cilj da se širimo u pet gradova godišnje.

Tko će vam osigurati tu veliku investiciju?

Imamo na čekanju nekoliko većih institucionalnih ulagača. U ovom trenutku ne mogu vam otkriti o kome je točno riječ.

Investicija Rimca i interes velikih inozemnih ulagača potvrda je da vrijedite. Više vam ne bi trebale dolaziti suicidalne misli.

(smijeh) Ne zavaram se time. Nakon nekog vremena naučiš da je jedino tržište ono koje će ti reći pravu istinu. OK, priznajem da sad vidim da ima nade za nas. Kad smo potpisivali ugovor, Rimac mi je rekao: 'Tino, znam da imaš velike planove, ali moraš smisliti još veće.' Sad ih se usudim smišljati.