U tvrtku Zagorje stigao je kao mladi inženjer s velikim idejama te se polako uspinjao korporativnim ljestvama do pozicije predsjednika uprave i suvlasnika kompanije. Pod njegovim vodstvom tvrtka osnovana 1946. godine postala je jedna od najvećih građevinskih kompanija u Hrvatskoj koja je svoje poslovanje uspješno proširila na cijelu regiju, piše Jutarnji list.

Zagorje Tehnobeton uspješno posluje i u Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Mađarskoj, Sloveniji i BiH. Proteklih godina sudjelovala je u izgradnji autocesta te brojnih stambenih objekata, hotela i trgovačkih centara. Domaći i strani investitori uglavnom su bili iznimno zadovoljni kvalitetom izvedenih radova što je kompaniji omogućilo izlazak na strana tržišta.

Za uspješan rad od tvrtke Zagorje Tehnobeton, čiji je suvlasnik, Miroslav Bunić je i bogato nagrađen pa je tako 2007. u poreznoj kartici prijavio mjesečni dohodak od 741 tisuću kuna, a ispostavilo se i da mu je tvrtka isplatila više milijuna kuna na ime nagrada za uspješno vođenje.

No prije nekoliko godina stigle su sumnje da nije baš sve bilo 'čisto' prilikom njegova preuzimanja kontrole nad kompanijom Zagorje Tehnobeton. Manjinski dioničari protiv njega su podnijeli više kaznenih prijava zbog sumnje da je do kontrole nad tvrtkom došao na sumnjiv način.

Strateškim povezivanjem s njemačkim koncernom Max Bogl, Zagorje je sudjelovalo u izgradnji varaždinske Gradske sportske dvorane za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva, ali i u brojnim drugim projektima javno-privatnog partnerstva. Jedan od najvećih projekata u kojem je ta tvrtka sudjelovala je i izgradnja trgovačkog centra Lumini kraj Varaždina.

Bunić je i aktiivan član HDZ-a pa je tako na prošlim lokalnim izborima izabran u Županijsku skupštinu Varaždinske županije.