Ali, zapravo, takav rezultat nije neočekivan, niti bi ikoga trebao zbunjivati. Nije u pitanju viša matematika, već vrlo prozaičan razlog – kad ljudi znaju da imaju dodatan slobodni dan u tjednu, entuzijazam im toliko naraste da u četiri dana naprave više nego što bi inače napravili u pet.

Ni sama ideja eksperimenta nije neobična: pandemija koronavirusa dobrano je uzdrmala postojeće obrasce poslovnog života i otvorila nove mogućnosti odvijanja radnog procesa. Nije nužno da su sve te mogućnosti pozitivne i korisne, ali ovaj islandski pokus s četverodnevnim radnim tjednom pokazao se upravo takav.

Govorimo o eksperimentu koji je – pod vodstvom gradskog vijeća Reykjavika i nacionalne vlade – trajao pune četiri godine, od 2015. do 2019., te je obuhvatio više od 2500 radnika iz javnog sektora, što iznosi oko jedan posto radno sposobnog stanovništva Islanda. Posebno se pazilo na to da budu uključeni radnici iz raznih sektora – uključujući predškolske ustanove, urede, pružatelje socijalnih usluga i bolnice. U većini slučajeva njihov broj radnih sati smanjen je s 40 na 35 tjedno.

Bilo je to dosad najveća studija ovakve vrste. Rezultati su, rekosmo, bili naizgled neočekivani, piše Slobodna Dalmacija.

"Na većini radnih mjesta produktivnost je ostala ista ili je poboljšana", objavili su istraživači iz britanskog think tanka Autonomy i Udruge za održivu demokraciju (Alda) na Islandu.

Od Španjolske do Novog Zelanda

Radnici su pak kazali da se osjećaju manje pod stresom i da im manje prijeti izgaranje (burnout) te da su se njihovo zdravlje, kao i ravnoteža između poslovnog i privatnog života, vidno poboljšali. Posebno ih je radovalo to što su mogli više vremena provoditi sa svojim obiteljima, baviti se hobijima i dovršiti kućanske poslove.

Ovi rezultati ohrabrili su islandske sindikate da pregovaraju o novim obrascima rada. Kako navode voditelji projekta, sada je 86 posto islandske radne snage ili prešlo na kraće radno vrijeme za istu plaću ili će steći uvjete za takav korak.

"Ova studija pokazuje da je najveći svjetski eksperiment s kraćim radnim tjednom u javnom sektoru po svim mjerama bio uvjerljiv uspjeh. To pokazuje da je javni sektor zreo za to da bude pionir kraćih radnih tjedana, a ovu lekciju mogu usvojiti i druge države", poručio je Will Stronge, direktor istraživanja u think tanku Autonomy.

"Kraći radni tjedan na Islandu pokazuje nam ne samo da je u moderno doba moguće raditi manje, već da je i progresivna promjena također moguća", dodao je Gudmundur Haraldsson, istraživač iz Alde.

Islandski eksperiment nije jedini svoje vrste u svijetu. Još i prije pandemije se u svijetu biznisa, zbog sve veće automatizacije posla, počelo razmišljati o novim poslovnim regulama i obrascima. I sada simultano traje više istraživanja o četverodnevnom radnom tjednu, od Španjolske do trgovačke kompanije Unilever na Novom Zelandu.

BBC News tako donosi priču o 38-godišnjem španjolskom građevinskom inženjeru Leeju Harmanu, ocu troje djece koji za tvrtku Skanska Costain Strabag radi na dijelu željezničkog projekta HS2 kao voditelj tima. Harman je lani odlučio da će uzeti kraći radni tjedan – radit će četiri, a ne pet dana. Novinarima BBC-ja priznao je da je, prije nego što će pitati poslodavce da mu odobre tu opciju, bio pomalo nervozan, najviše zato što nije znao kako će reagirati njegovi kolege.

"U građevinarstvu smo, u kojem dominiraju muškarci, i gdje se smatra da rad sa skraćenim radnim vremenom jednostavno nije završen", kaže Harman, dodajući kako sada shvaća da je ta njegova odluka bila pun pogodak.

"Ovako mogu bolje upravljati svojom razinom energije. Uloga voditelja tima zahtijeva određenu kontemplaciju i prostor za razmišljanje. To stvarno odgovara i meni i cijelom timu", kaže Harman, uz rezolutan zaključak:

"Ne vidim svoj povratak na način na koji sam prije radio."

Slično rezonira i Britanka Gemme Fleuren, majka troje djece koja trenutačno radi kao direktorica trgovine u britanskoj čokoladarskoj tvrtki Hotel Chocolat, u kojoj je odgovorna za tim ljudi i niz logističkih lanaca. Budući da joj suprug vatrogasac petkom i vikendom radi u smjenama, Fleuren je na razgovoru za posao naglasila da želi imati slobodan petak kako bi bila s njihovo troje djece.

Drugim riječima, zatražila je od poslodavca četverodnevni radni tjedan. Tvrtka joj je izišla u susret.

"Nema pitanja o tome kako nadoknađujete svoje radno vrijeme. O vama se sudi prema onome što postignete", kaže Fleuren te čak i tijekom razdoblja s vrlo velikim prometom – poput tjedana uoči Uskrsa – uspijeva zadržati svoje slobodne dane, ali ističe da to "zahtijeva discipliniran pristup da kažete da niste dostupni u određeno vrijeme".

"Fleksibilan rad je za sve, bilo da je to zato što imate djecu, ostarjelog roditelja koji treba vašu podršku ili čak samo zlatnu ribicu s posebnim potrebama. Razlog je nebitan, ovo bi trebalo biti sve", poručuje britanska trgovkinja za BBC.

Zastarjeli načini rada

Rekli smo da eksperiment s četverodnevnim radnim tjednom u svojoj novozelandskoj filijali trenutačno provodi i trgovačka tvrtka "Unilever" (vlasnik sapuna Dove, Marmitea i čaja Lipton), koja globalno zapošljava više od 150.000 ljudi, a filijala na Novom Zelandu, koja se bavi uvozom i distribucijom, ima 81 zaposlenika. Svi sudjeluju u eksperimentu koji se sastoji u tome da od prosinca 2020. do prosinca 2021. rade samo četiri dana u tjednu, a uz jednaku plaću.

Iz tvrtke su objavili da smanjenjem radnog vremena za 20 posto istražuju što bi ti rezultati mogli značiti za Unilever "u širem mjerilu u budućnosti".

"Stari načini rada su zastarjeli", kaže Nick Bangs, izvršni direktor tvrtke Unilever Novi Zeland, pojasnivši da je cilj eksperimenta "mjeriti performanse radnika po učinku, a ne po količini vremena koje provodi na poslu".

Spomenuti menadžer priznaje da je u takvoj odluci "katalitičku ulogu" imao COVID-19, koji je dobar dio njegova osoblja ionako natjerao na daljinski rad, a mnoge tvrtke nagnao da uvedu fleksibilnije radno vrijeme. Mnogi drže da će bar neki od tih aranžmana vjerojatno potrajati nakon pandemije.

"Ovdje se u osnovi radi o pokušaju cjelovitog razumijevanja toga kako se slažu posao i život te o poboljšanju mentalne i fizičke dobrobiti zaposlenika. Radujemo se što ćemo podijeliti lekcije iz ovog pokusa s drugim tvrtkama na Novom Zelandu, u nadi da ćemo utjecati na druge da razmisle o vlastitu načinu rada", zaključuje direktor Unilevera, dodajući da mu je inspiraciju za eksperiment dao sličan pokušaj novozelandske tvrtke za planiranje nekretnina Perpetual Guardian. Ta je tvrtka u medijski fokus došla 2018., kada je testirala četverodnevni radni tjedan i zaključila test bez ikakvog gubitka u produktivnosti. Dapače, došlo je do značajnog pada radničkih bolovanja, a dobrobit osoblja je porasla. Andrew Barnes, izvršni direktor i vlasnik Perpetual Guardiana, ustvrdio je tada da je "četverodnevni radni tjedan stvar čije je vrijeme došlo''.

Na provođenje eksperimenta potaknula ga je studija provedena na gotovo dvije tisuće uredskih radnika s punim radnim vremenom otkrivši da su ljudi u osmosatnom radnom danu bili doista produktivni samo dva sata i 53 minute. Ostatak vremena provodili su provjeravajući društvene mreže, čitajući vijesti, jedući, razgovarajući s kolegama koji nisu povezani s poslom, pa čak i – tražeći nova radna mjesta.

"Tada sam pomislio da mora postojati bolji način organizacije radnog vremena", rekao je Barnes za BBC, ističući da su i drugi poslovni čelnici podržali njihove četverodnevne radne tjedne (iako neki od njih drže da to neće funkcionirati u njihovim vlastitim tvrtkama), pa je njegova organizacija ubrzo počela podučavati oko 50 tvrtki kako provoditi četverodnevni tjedan.

Tragom Jacinde Ardern

Barnes tvrdi da je "dopuštanje osoblju da izlazi s vlastitim rješenjima i držanje ciljeva produktivnosti" presudno za njegov uspjeh. Pritom naglašava da prilikom uvođenja promjena u načinu na koji strukturiramo rad s punim radnim vremenom "nije stvar samo u poslu", odnosno da treba gledati širu sliku, jer te promjene "mogu riješiti niz društvenih izazova".

"U bilo kojem trenutku jedan od pet radnika na Novom Zelandu trpi mentalni stres. Bavite se pitanjem što to znači za zdravstvene proračune. Ako imate mogućnost da roditelji provode više vremena sa svojom djecom, što to čini za obrazovne ishode? Ako u vršnim satima nemate automobilske gužve na ulicama, što to čini za okoliš?" navodi Barnes.

Treba reći da ovako povoljnoj "eksperimentalnoj klimi" na Novom Zelandu pogoduje i tamošnja vlada: novozelandska premijerka Jacinda Ardern još je 2018. godine javno predložila poslodavcima da razmotre četverodnevni tjedan, prvenstveno zato što bi to radnicima pomoglo u nalaženju ravnoteže između privatnog i poslovnog života, ali i zato što bi, prema premijerkinu mišljenju, takva praksa mogla potaknuti domaći turizam.

Šefica novozelandske vlade nije jedini zagovornik ideje četverodnevnog radnog tjedna bez gubitka plaće. Prije spomenuti britanski think tank Autonomy zagovara da ta ideja zaživi u poslovnoj praksi jer bi se smanjenje sati u potpunosti nadoknadilo povećanjem produktivnosti. U svom izvještaju Autonomy dokazuje da je četverodnevni rad, ako je pravilno uređen, moguć uz punu plaću. Pritom je ovaj think tank koristio statistiku profitabilnosti izvučenu iz baze podataka s više od 50.000 britanskih tvrtki te je simulirao najbolje i najgore moguće scenarije stope dobiti pod iznenadnim nametanjem četverodnevnog tjedna.

Pokazalo se da bi, čak i u najgorem slučaju, četverodnevni tjedan bez gubitka plaće bio dostupan većini tvrtki nakon što prođe početna faza krize s Covidom-19. Pritom stručnjaci iz Autonomyja upozoravaju da bi neke tvrtke u industrijama s visokim troškovima rada mogle imati problema s novčanim tokovima ako se četverodnevni tjedan prebrzo provede.

"Za većinu tvrtki smanjenje radnog vremena posve je realan cilj u bliskoj budućnosti", kaže već spomenuti Will Stronge, direktor istraživanja u Autonomyju, ustvrdivši da bi vlada trebala istražiti načine uvođenja četverodnevnog tjedna, počevši od javnog sektora.

"Bilo kakav potisak politike morat će biti pažljivo osmišljen, a za različite industrije trebale bi se primijeniti različite strategije", drži Stronge, uz opasku da će, čak i ako se skraćeni radni tjedan uvede preko noći, bez planiranja, većina tvrtki i dalje ostati profitabilna.

"COVID-19 uzdrmao je svijet rada i moramo iskoristiti ovu priliku da se odmaknemo od starih i zastarjelih načina rada. Četverodnevni radni tjedan bez smanjenja plaća dobar je za gospodarstvo, dobar za radnike i dobar za okoliš. To je ideja čije je vrijeme došlo", zaključuju u britanskom think tanku.

Pesimizam lorda Skidelskog

No ne dijele svi stručnjaci to mišljenje. Nakon što je 2018. tadašnji laburistički "ministar rada u sjeni" John McDonnell zadužio lorda Roberta Skidelskog – ekonomskog povjesničara koji je bio član i Laburističke i Konzervativne stranke – da razmotri izvedivost zakona koji ograničavaju radno vrijeme, lord Skidelski je u rujnu 2019. objavio izvještaj u kojem ističe da bi kraći rad bez gubitka plaće bio "dobar za materijalnu i duhovnu dobrobit", ali tvrdi da je ideja četverodnevnog radnog tjedna – nerealna.

"Ljudi bi trebali raditi manje sati kako bi zaradili za život, ali ograničavanje radnog vremena bilo bi nerealno", piše lord Skidelsky, napominjući da će svaka takva politika propasti, kao što je 1998. u Francuskoj propao sličan pokušaj uvođenja radnog tjedna od 35 sati.

Ideju četverodnevnog radnog tjedna još su oštrije osudili u britanskom Institutu Adam Smith.

"Bizarna ideja da ljudi rade kraće značit će niže plaće i manje mogućnosti za milijune. Ako prisilimo ljude da rade manje, neizbježno će zaraditi manje. Britanska ekonomija također će biti puno manje prijateljsko mjesto za ulaganje i pokretanje poduzeća ako osoblje ne može raditi cijeli tjedan. Trebali bismo slaviti ljude koji se trude osigurati obitelj, a ne oduzimati im tu slobodu. Britanci s niskim primanjima posebno žele raditi više, a ne manje", tvrdi Matthew Lesh, voditelj istraživanja u spomenutom institutu.

Borba za skraćivanje radnog tjedna traje stoljećima – za vrijeme industrijske revolucije rad od 10 do 16 sati dnevno bio je normalna pojava. Prvi kapitalistički mogul koji je radni dan skratio na osam sati bio je slavni američki proizvođač automobila Henry Ford. Osim što je 1926. među prvima dao radnicima slobodne vikende, prvi je eksperimentalno otkrio da su mu radnici produktivniji s osmosatnim nego s desetosatnim radnim danom – ne samo po satu, nego i ukupno.

Neka istraživanja pokazuju da bi za ljude starije od 40 godina optimalni radni tjedan iznosio 25 sati. A jedan od najslavnijih američkih ekonomista 20. stoljeća John Maynard Keynes još je 1930-ih pisao kako će tehnološki razvoj omogućiti da se do kraja 20. stoljeća radni tjedan smanji na 15 sati. Keynesa i danas slave kao genija, a sada smo već duboko u 21. stoljeću.