'Mi smo svojevrsni čudnovati kljunaš ako ćete nas promatrati sa strane, jer smo jedinstveni i jednako jaki i relevantni na svim tržištima regije. Atlantic ima udio u bruto nacionalnom dohotku za Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju – isti. Snaga naših brendova je jednaka na svim tržištima i sinkronizirana, te nije u disbalansu. Imamo pet strateških poslovnih grupa, s dvije se upravlja iz Beograda, s dvije iz Zagreba i s jednom iz Ljubljane. Naša je proizvodnja decentralizirana.

Ali za mene je regija i Austrija i sjeverna Italija. Nezamislivo mi je da Barcaffe i Argeta koje imaju proizvodnju u Izoli – da to ne promatramo kao regiju. Kraš, Vindija, Podravka, Saponia li Koestlin ne mogu opstati samo s malim nacionalnim tržištem. Isto je s Jaffom ili Bambijem. Sve su to proizvođači i brendovi koji su itekako relevantni', rekao je Tedeschi, piše Poslovni dnevnik.

Na upit prethodi li biznis politici, odgovorio je da se politika i političari nikako ne mogu podcjenjivati.

'Sve su to inteligentni ljudi. Puno puta sam bio prisutan kada su političari ove regije itekako hvalili privredu. S druge strane, zbog svoje privatizacije tema uzimaju neku retoriku koja nije popularna, gdje se biznis stavlja po strani i vade se neke naše međusobne razlike. To nikada nije ugodno i onda ispada da političari ne brinu o biznisu, ali nemojmo podcjenjivati politiku. Svaki političar radi na pojačavanju konkurentnosti vlastitog gospodarstva. Biznis je tu da ohrabri i ukaže na prilike i međusobne prepreke koje nas tište', istaknuo je.

'Covid je stvorio drugačije prioritete i potrebe, danas se radi za više kompanija'

Kao glavni problem u regiji naveo je nedostatak radne snage, no naglasio je da je taj problem prisutan u cijelom svijetu.

'Neki dan sam bio u Italiji i prvi puta doživio u hotelu da ne mogu primiti moju narudžbu na talijanskom jeziku, jer nema Talijana koji bi radili. Isto tako jedan od tri restorana bio je zatvoren jer nemaju dovoljno ljudi. Sve se to događalo u Veneciji. U New Yorku gdje sam nedavno bio, vidio sam da je velik dio restorana zatvoren. Ovim primjerima želim prikazati nedostatak ljudi prisutan svagdje. Nisu ljudi otišli na Zapad, covid je stvorio drugačije prioritete, drugačije poglede na radno mjesto, radno vrijeme. Drugačije su potrebe. Više se ne radi za jednu kompaniju, radi se za više kompanija. Stvorila su se neka nova zanimanja kao što su youtuber i influencer.

Ali ovoj regiji isto tako nedostaje minimalno dva milijuna stanovnika. Fali liječnika, vozača, konobara, medicinskih sestara odgojitelj, inženjera, učitelja. Ali ne samo da fale ljudi različitih struka, nego fali i potrošača. Tko će kupovati Bakinu tajnu, Cedevitu ili Smoki ili Najljepše želje, Jaffu, Plazmu ili Knjaz Miloš vodu? Regija gubi na broju stanovnika. Možemo stoga napraviti zajedničku politiku da se otvorimo i privučemo nekoliko milijuna Ukrajinaca. Da se otvorimo prema istoku – Filipincima, Nepalcima – da nastupimo kao klaster država. Strašan rat u Ukrajini nudi da se ova regija nametne kao atraktivna za život i proizvodnju. Mi kao manje razvijeni dio Europe imamo tu priliku', rekao je Tedeschi te dodao da je važno da sve zemlje regije postanu punopravne članice Europske unije, piše Poslovni dnevnik.

'To je bitno za građane jer znači protok robe i kapitala. Vladavine prava su tekovine ovih prostora. Neovisno što je Slovenija ušla prva i u Schengen, Hrvatska druga i tek se očekuje ulazak u eurozonu. Interes prije svega Hrvatske i Slovenije trebao bi biti da uđu svi', smatra Tedeschi.

'Pobjeđuje onaj koji je opstao'

Rekao je kako je najveći zadatak svakog poduzetnika ili poslovnog lidera da napravi sustav održivim, jer nije pobijedio onaj tko ima najbolje rezultate u kvartalu ili godini, nego onaj tko je opstao.

'Prosjek trajanja kompanija 1960-ih bio je 60 godina, a u ovom desetljeću svega 18 godina. Što se tiče budućnosti, odgovornost poslovnih lidera je da vidi gdje će njihov tim i kompanija biti za pet, deset ili 20 godina. Ako ne postavimo nove koncepte, izgubili smo korak s vremenom', smatra Tedeschi koji je otkrio i kako mu usprkos svim poslovnim izazovima nikada nije došlo da 'baci ručnik u ring'.

'Nema sirovine koja nije poskupila minimalno 15 posto'

Kad je osnovao Atlantic Grupu bilo je šestero zaposlenika, a sad ih ima 6000.

'Ovo je najveća ekonomska kriza otkako ja radim od 1987. godine, a neki kažu i od Drugog svjetskog rata. Imam bojazan za ekonomiju. Živjeli smo desetak zadnjih godina teško, ali uz niske kamate i uz snažan ekonomski rast. Sad su eksplodirale cijene energenata, troškovi su otišli gore, inputi su svi poskupili. Biljno ulje 80 posto, kava preko 300 posto. Nema sirovine koju koristi Atlantic Grupa da nije poskupila minimalno 15 posto.

Plaće su isto otišle gore i još nedostaje ljudi. U krizi smo svih kriza. Ne brinem za Atlantic Grupu, nego koliko imamo kompetentnih timova i kapetana koji će izvući kompanije. Veliki val potencijalnih stečaja nikako nije dobar. Vlade su u regiji primjereno reagirale, ali sad je nastupila kriza i odgovornost koja leži na upravljačkim strukturama', rekao je i dodao da ga u tvrtki motivira rad u kvalitetnom timu i s dobrim pojedincima. Ne želi, kaže, da njegov stav bude jedini ispravan, već želi zainteresirati pametnije i sposobnije u raznim disciplinama.

Traženje novih prilika

Po njegovu mišljenju kriza nije uvjetovana samo ratom u Ukrajini već je rat samo potencirao postojeću globalnu krizu. Kaže da stoga trebamo tražiti u svakoj krizi nove prilike.

'Kompanije Infobip i Rimac – dva hrvatska jednoroga pokazala su da postoje sjajni mladi ljudi koje treba znati zadržati. Treba im ponuditi uvjete, a to nisu samo plaće, nego i okruženje koje je motivirajuće. Rimac zapošljava ljude iz 50 i nešto zemalja u Svetoj Nedjelji – takve stvari se mogu ponavljati. Uz to, takvi veliki ekosustavi vežu na sebe i manje kompanije. Infobip vrijedi između sedam i deset milijardi dolara, a to daje mogućnost i manjim kompanijama', zaključio je predsjednik Uprave Atlantic Grupe.