Trgovački sud u Rijeci u srijedu je ponovno odgodio ročište na kojem je trebao odlučiti hoće li se nad brodogradilištem 3. maj pokrenuti stečaj. Ministar gospodarstva Darko Horvat najavio je pak kako će u petak na sjednici Vlade predložiti da država plati restrukturiranje Uljanika (koji je vlasnik 3. maja) te kako će u dogovoru s Tomislavom Debeljakom, izabranim strateškim partnerom, probati olakšati život posrnulim brodogradilištima u Rijeci i Puli. Međutim vladajuća koalicija odlučila je da će se o Uljaniku raspravljati tek idući tjedan jer im Horvat nije dao dovoljno podataka o stanju kompanija
Trošak restrukturiranja još je uvijek stvar procjena koje se kreću od šest do osam milijardi kuna. Novac je to koji će iz svojih džepova dati svi porezni obveznici i koji bi imalo smisla uložiti u profitabilnu djelatnost koja bi ga tijekom godina i povratila u državni proračun.
No brodogradnja u Puli nikad nije bila profitabilna, zbog čega se ne treba nadati da će uspjeti cijela operacija spašavanja Uljanika. 'Za šest milijardi kuna država može kupiti cijeli talijanski Fincantieri, koji ima 30 brodogradilišta i opet nije nešto posebno profitabilan', ilustrira nam Danko Sučević, ekonomist i stručnjak za krizni menadžment.
vezane vijesti
On misli da bi se stečajem zapravo pomoglo 3. maju, koji je profitabilan i može preživjeti samostalno.
'Imaju šanse i njima je Uljanik dužan veliki novac, a Uljanik ih je povukao za sobom. Restrukturiranje 3. maja bilo bi lagano i on bi bio ponovno upogonjen', kaže nam sugovornik te počinje objašnjavati što bi zapravo značio stečaj.
'Uljanik sada ima čiste preduvjete za stečaj jer mu je račun blokiran već tri mjeseca. Ako 3. maj uspije deblokirati račun, taj rok se poništava i u slučaju nove blokade opet treba čekati tri mjeseca da se stvore uvjeti za pokretanje stečaja. Kada bi se on pokrenuo na ročištu krajem ožujka, stečajni upravitelj najprije mora utvrditi ima li u kompaniji dovoljno novca za troškove stečaja', kaže nam.
Kako 3. maj ima ukupnu imovinu od milijardu kuna, to ne bi bio problem, a kada bi se to utvrdilo, kreće se u raskid ugovora o radu sa svim djelatnicima, kojima se nude ugovori na određeno vrijeme. Otvaranje stečaja je inače opravdani razlog za raskidanje svih ugovora o radu i ako se to ne napravi odmah, stečajni upravitelj gubi tu opciju.
Stečajni upravitelj nema obvezu rasprodati imovinu i zatvoriti poslovanje, pogotovo ako tvrtka ima 'žive' projekte, kao što to ima 3. maj.
'U ovom slučaju formiralo bi se vijeće vjerovnika koje bi upravljalo poslovanjem. Postoji i mogućnost da se otvori nova tvrtka koja će biti operativna i da se napravi stečajni plan. U svakom trenutku potencijalni ulagači mogu 'uletjeti' i preuzeti tvrtku dok je ona u stečaju', pojasnio nam je Sučević.
No što dalje? U ovom trenutku Sučević misli da Uljanik nema velike šanse za spas, dok su za porezne obveznike bitne samo državne garancije koje bi mogle doći na naplatu:
'Pretpostavimo da će država uložiti 50 milijuna kuna da bi spasila 100 milijuna kuna. To su sve samo planovi, koji nažalost mogu završiti tako da se izgubi svih 150 milijuna kuna. Za takve planove treba imati i ljude, a u 3. maju, recimo, više nema ni financijske službe ni projektnog biroa. To je uobičajeno jer iz tvrtki kojima prijeti stečaj ljudi odlaze.'
Bude li trošak restrukturiranja grupe Uljanik koštao šest milijardi kuna, to znači da će spašavanje svakog od oko 4000 radnih mjesta koštati oko milijun i pol kuna.
'To je velik novac po radnom mjestu u tvrtki koja nikako ne može garantirati da će biti profitabilna. Da se radi o šest milijardi kuna, koje bi nakon ulaganja godišnje vraćale 600 milijuna kuna, to bi bilo opravdano', rekao nam je Sučević.
