Krajem srpnja 2011. Vlada je donijela Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2012.-2014. Općenito, smjernice ekonomske i fiskalne politike važan su i nužan element pripreme prijedloga državnog proračuna, a njihova je uloga, sadržaj i rok izrade strogo propisana Zakonom o proračunu. Između ostaloga, sastavni su dio smjernica i procjene prihoda i rashoda te primitaka i izdataka svih razina općeg proračuna, kao i prijedlog visine financijskog plana po razdjelima organizacijske klasifikacije za pet godina - prethodnu, tekuću te tri naredne godine.

Nedavno donesene Smjernice za razdoblje 2012.- 2014. obuhvatile su, međutim, samo strateške ciljeve, makroekonomske pokazatelje te procjene prihoda i rashoda na agregatnoj razini, ali ne i detaljnu razradu prihoda i rashoda kao niti prijedlog visine financijskog plana po razdjelima organizacijske klasifikacije.

No razlog ispuštanja tih važnih dijelova smjernica, iako bez njih nije moguće izraditi proračun za narednu godinu, može se naslutiti. Sigurno je da sadašnja Vlada neće pripremiti proračun za 2012. godinu, ili to barem neće napraviti javno. To je i razumljivo ako se ima u vidu da su parlamentarni izbori najavljeni za početak prosinca. 2012. godina će, stoga, nužno započeti privremenim financiranjem.

Ako Smjernice za razdoblje 2012.-2014. neće ispuniti svoju osnovnu i zakonom određenu svrhu, zašto su uopće napravljene? Jednostavan bi odgovor mogao biti: zbog formalnog zadovoljavanja propisa. Ali, s obzirom na to da im nedostaju 'limiti' rashoda po razdjelima organizacijske klasifikacije, one ne mogu poslužiti toj svrsi. Možda su Smjernice sastavljene kako bi se budućoj Vladi nametnula obveza poštivanja Zakona o fiskalnoj odgovornosti i kako bi joj se, unaprijed određujući stroge i razborite okvire djelovanja fiskalne politike, olakšalo smanjivanje državne potrošnje. Ipak, teško je ne posumnjati da je njihova namjena posve politička i da ih je sadašnja vlast iskoristila kako bi bacila rukavicu političkim protivnicima, kada se radi o budućim makroekonomskim kretanjima i fiskalnoj politici.

Naime, dvije su bitne sastavnice Smjernica očekivana stopa gospodarskog rasta i razmjeri fiskalne konsolidacije. U pogledu rasta, u Smjernicama se navodi kako se u razdoblju od 2012. do 2014. godine predviđaju rastuće, ali objektivno teško ostvarive, realne stope rasta od 2,5, zatim 3,5 i konačno 4 posto u 2014. Nadalje, Smjernice upućuju na značajnu fiskalnu konsolidaciju koja će dovesti do smanjenja ukupnog manjka opće države sa 4,9 posto u 2011. na 3,8 posto u 2012, 2,6 u 2013. i 1,8 posto u 2014. Pritom bi konsolidacija trebala proizići iz relativnog smanjenja rashoda s ovogodišnjih 40,6 na 37,6 posto BDP-a u 2014.

Dokument ne odaje, međutim, kako će se ostvariti gospodarski rast koji premašuje ocijenjenu stopu potencijalnog gospodarskog rasta, a niti na koji će se način ostvariti relativno smanjenje rashoda. Drugim riječima, dokument ne daje odgovor na često postavljano pitanje: gdje rezati? Razabire se jedino da bi navedena projekcija fiskalnih kretanja zahtijevala određene promjene u strukturi rashoda. Naime, kako se navodi u Smjernicama, u naredne će se tri godine kontinuirano povećavati udio izdataka za kamate u BDP-u pa bi relativno smanjenje ukupnih rashoda podrazumijevalo iznadproprocionalno smanjenje ostalih rashoda. Nažalost, ostaje nepoznato koje bi rashode autor Smjernica smanjivao.

Strateško iskorištavanje zakonske mogućnosti i obveze izrade smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno trogodišnje razdoblje politički je mudar potez aktualne vlasti. Naime, ako dobije izbore, njezin je osnovni politički cilj ostvaren. Uzdajući se u prosječnu slabu obaviještenost i kratko pamćenje glasača, Smjernica iz srpnja 2011. godine nakon izbora nitko se neće sjećati. Osim toga, za godinu dana ona će izraditi nove Smjernice i revidirati preoptimistične procjene makroekonomskih kretanja i fiskalnih agregata.

Ako pak aktualna vlast izgubi na izborima, Smjernice će moći odigrati ulogu svojevrsnog trojanskog konja odnosno snažnog sredstva argumentirane kritike nove vlasti. Nova će vlast, zbog nepovoljnih globalnih okolnosti i strukturalnih slabosti hrvatskog gospodarstva, teško doseći Smjernicama predviđene stope rasta i planirani relativni pad rashoda. Tada će novoj oporbi biti dovoljno uzeti dokument iz srpnja 2011, pozvati se na projekcije iz njega i reći: da smo mi na vlasti, ostvarili bismo upravo takve, ambiciozne rezultate.

Stoga je, usprkos željama i nadanjima birača, javni dokument koji opisuje načela ekonomske politike i temelje budućeg upravljanja javnim financijama, umjesto objektivne ocjene budućih kretanja i ostvarivog plana, zapravo tek puko sredstvo političke borbe.