Priča je iznenađujuće poznata: superpopularna farmaceutska kompanija, korporativna miljenica nacije i poslovnih krugova, ponos države čiji se političari hvale njenim imenom, kompanija koja najveći dio uspjeha duguje jednom proizvodu agresivno se širi u inozemstvu i svi od nje očekuju nastavak uspjeha, ali odjednom dolaze problemi i sumrak. Mnogi će nakon svega navedenog automatski pomisliti na Plivu i iako je priča usko vezana uz domaću farmaceutsku uzdanicu, ovog puta ne pišemo o njoj. Radi se o kompaniji koja je Plivin vlasnik, izraelskoj Tevi.

Od početka kolovoza cijena dionice Teve skliznula je za čak 50 posto, a u posljednjih godinu dana vrijednost joj se smanjila za čak dvije trećine. Povod za ovako nagao pad u posljednjih nekoliko tjedana leži u rezultatima i najavama koji su objavljeni početkom mjeseca. Tada je Teva objavila financijske rezultate ostvarene u drugom ovogodišnjem tromjesečju, a oni su u kombinaciji s komentarima o budućim planovima razočarali ulagače koji su se odlučili na rasprodaju dionica. Neposredno nakon objave rezultata dionica se stropoštala za 20 posto.

Situacija na burzama samo je odraz puno šire slike koja se stvarala godinama. Teva je danas jedan od najvećih svjetskih proizvođača generičkih lijekova, odnosno lijekova koji su jeftinije kopije originalnih lijekova, a za koje je istekla patentna zaštita. Korijeni joj se vuku iz kompanija osnovanih prije više od stotinu godina, ali glavni globalni rast ostvaruje tek u posljednjih desetljeće i pol. Iako se već godinama deklarira uglavnom kao dobavljač generika, Teva dobar dio svojeg uspjeha duguje patentu odnosno originalnom lijeku Copaxone, danas najprodavanijem tretmanu za multiplu sklerozu (u Plivinom slučaju, ulogu Copaxonea imao je antibiotik azitromicin, kod nas poznatiji pod brendom Sumamed).

Iz financijske perspektive glavna razlika između generičkih i originalnih lijekova, osim toga što je razvoj originalnih lijekova puno skuplji, to je što originalni lijekovi imaju puno višu maržu, odnosno donose daleko veći profit od generika. Prije dvije godine Copaxone je, recimo, generirao petinu prihoda Teve, ali čak polovicu profita. U toj razlici se krije prvi veliki problem koji muči izraelsku kompaniju.

Iako trenutno prisutna na više desetaka tržišta, jedno od onih na kojima generira znatne prihode ono je američko, na kojem je u posljednjih godinu-dvije došlo do bitnih promjena. Tamošnja Agencija za lijekove i hranu (FDA, Food and Drug Administration) ubrzala je proces odobravanja generika, što znači da manji Tevini konkurenti puno brže plasiraju svoje proizvode na tržište nego što je to ranije bio slučaj. Usto, veleprodajni i maloprodajni farmaceutski lanci su konsolidacijom narudžbi pritisnuli proizvođače generika na jaču konkurenciju cijenama, što je dodatno srezalo njihove marže.

Drugi problem proizlazi iz agresivnog širenja. Teva je, zahvaljujući dobrim rezultatima, proteklih desetak godina naglo rasla preuzimajući tržišne konkurente. Krajem 2008. godine je, između ostalog, preuzela američki Barr Pharmaceuticals, koji je dvije godine prije toga za dvije i pol milijarde dolara kupio hrvatsku Plivu, i to ispred nosa islandskom proizvođaču generika Actavisu.

Ipak, najveći Tevin plijen bila je poslovna jedinica proizvodnje generičkih lijekova američke kompanije Allergan, unutar koje se, nakon niza transakcija preuzimanja, nalazi i nekadašnji islandski Actavis, koju je lani preuzela za 40,5 milijardi dolara. Transakcija je opteretila izraelsku kompaniju dodatnim dugovima koji su nakon tog preuzimanja dosegnuli 35 milijardi dolara. Iako je u razdoblju od 2005. godine do danas učetverostručila svoje godišnje prihode na više od 20 milijardi dolara, visoki dugovi joj opasno ugrožavaju financijsku sliku.

Treći dio problema za izraelskog farmaceutskog giganta potječe iz nestabilnosti u rukovodstvu. Tvrtku je više od četvrt stoljeća, sve do malo nakon početka ovog milenija, vodio Eli Hurvitz, što joj je davalo stabilnost. No u posljednjih deset godina na poziciji glavnog izvršnog direktora izmijenilo se čak pet osoba. Početkom ove godine Tevu je napustio izvršni direktor Erez Vigodman, a njegov odlazak pratile su i informacije o istrazi izraelskih vlasti oko mogućih slučajeva podmićivanja. Od veljače ju vodi privremeni šef Yitzhak Peterburg.

Uz priču o rukovodstvu Teve nije loše podsjetiti i na bivšeg hrvatskog premijera Tihomira Oreškovića, a sadašnja situacija u kompaniji lako bi mogla biti i odgovor na pitanje zašto je relativno nepoznati menadžer jedne kompanije svojevremeno odlučio prihvatiti ponuđenu poziciju premijera iako mu, na prvi pogled, ništa nije nedostajalo na poziciji na kojoj je bio do tada.

Do svojeg neuspjelog premijerskog izleta Tihomir Tim Orešković bio je naime glavni financijski direktor za Tevino globalno poslovanje s genericima. Od početka ove godine on se ponovno nalazi u Tevinim uredima u Amsterdamu i to kao glavni financijski direktor za poslovnu efikasnost. Kao jedna od ključnih osoba u financijama nema sumnje da Orešković jako dobro zna u kakvoj je situaciji Teva.

Izlazak iz krize u koju je upala izraelska kompanija će, prema dosadašnjim najavama, tražiti rezanjem troškova. Prilikom objave rezultata početkom kolovoza najavljeno je smanjivanje broja radnih mjesta za 7000, što je nešto više od deset posto globalne Tevine radne snage, kao i povlačenje s čak 45 tržišta do kraja ove godine. Kako bi namaknula novac za servisiranje dugova, prodavat će i neke manje dijelove svojeg poslovanja, a prema sadašnjim najavama, ti bi prihodi mogli premašiti i dvije milijarde dolara.

Kao dio tog plana spominje se namjera o zatvaranju ili prodaji 15 tvornica u iduće dvije godine. U dosadašnjim objavama kao mogući objekt prodaje nigdje se nije spominjala Pliva, koja u posljednje dvije godine ostvaruje relativno solidne prihode i dobit. Teva je odlučila srezati i dividendu i to za čak 75 posto kako bi si na raspolaganju ostavila što više gotovine.

Nezavidne situacije u kojoj se našla jedna od najvećih njihovih kompanija dobro su svjesne i izraelske vlasti. Kao nacionalna miljenica Teva je godinama imala povlaštenu poziciju, uz koju su išli i otpisi poreznih obveza i druge pogodnosti, a izraelska vlada već je dala do znanja da je spremna pomoći korporaciji u problemima. Prema onome što je objavljeno u medijima, vlada traži reviziju Tevinog poslovanja, a ne isključuje se čak ni mogućnost državne intervencije.

Korporaciju koju se smatra najvećim svjetskim proizvođačem generičkih lijekova čekaju nemirni dani. Poslužimo li se do kraja usporedbom s Plivom, Teva bi u konačnici mogla završiti ponešto podrezanih krila i ambicija, ali nakon stabilizacije i nepopularnih poteza i odluka ipak kao sasvim solidna kompanija. Financijske obaveze nisu toliko kritične da iz njih ne bi bilo izlaza, no za Tevu bi najbolje bilo da donese čvrstu odluku o pravcu budućeg poslovanja. To neće biti moguće bez imenovanja novog glavnog izvršnog direktora s jasnom vizijom. A za takav potez vrijeme polako, ali sigurno, istječe.