U iskazu na osječkom Županijskom sudu Pranjić je kazao da je za prvu godinu ugovora trebao dobiti 300 tisuća eura te da je po dolasku u klub dobio neki novac, ali se ne sjeća iznosa niti tko mu je ga je dao, ali da to nije bio Zdravko Mamić.

Svjedoku je predočen iskaz iz istrage u kojem je naveo da se, nakon potpisivanja ugovora s Dinamom, s njim sastao Mario Mamić koji mu je rekao da mu Zdravko Mamić šalje prvu ratu novca za potpisani ugovor, a to je bilo 25 tisuća eura. Pranjić je na raspravi kazao kako mu je netko donio taj novac, ali ne može sa sigurnošću potvrditi je li to bio Mario Mamić s kojim je, kako je rekao, "dobar prijatelj".

Rekao je kako su mu mjesečne plaće isplaćivane na račun, ugovorne rate "na ruke", ali se ne sjeća koliko mu je novca točno isplaćeno za prvu godinu igranja u Dinamu od ugovorenih 300 tisuća eura. Nakon što su mu, na zahtjev obrane, predočene tri potvrde, u kojima se navodi kako je od Zdravka Mamića u tri navrata primio po 50 tisuća eura Pranjić je potvrdio kako se na potvrdama nalazi njegov potpis.

Ustvrdio je da se ne može sjetiti tko mu je dao taj novac, ali da to nije bio Zdravko Mamić, već možda Zdravkov sin Mario Mamić ili menadžer Damir Jozić. "Dobijete 50 tisuća eura, na potvrdi piše tko vam ih daje, ali se ne sjećate od koga ste ih dobili i to vam nije čudno", zapitao je svjedoka predsjednik sudskog vijeća Davor Mitrović. "Ako kažem nešto drugo, možda će biti pogrešno", odgovorio je Pranjić.

Nakon što je Pranjić potvrdio da više nikad u karijeri nije dobivao novac "na ruke" sudac Mitrović ponovno je upitao svjedoka nije li čudna situacija da se ne sjeća okolnosti ovih isplata. "Mogu reći da je Zdravko Mamić zastupao klub, da sam novac dobio od "Dinama" na temelju ugovora, a ne znam je li Zdravko Mamić poslao te novce", kazao je Pranjić.

Potvrdio je da je nakon godinu dana igranja u Dinamu 2005. otišao u Nizozemsku, da mu je Dinamo ostao dužan određeni novčani iznos, čega se odrekao kako bi mogao otići u novi klub. Pranjić pretpostavlja kako je to dogovorio sa Zdravkom Mamićem te da je potpisao dokument da se odriče neisplaćenog novca, ali da Zdravko Mamić tada nije bio prisutan.

Na upit Uskoka kazao je kako nije potpisivao nikakve ugovore sa stranim trgovačkim društvima, temeljem kojih bi ta društva plaćala obaveze NK Dinama.

Bivši član Izvršnog odbora Dinama Bogdan Tihava kazao je kako u to vrijeme nije sudjelovao u transferima igrača, već se bavio financijsikm stanjem kluba, koje je bilo loše, i prijetio je stečaj. Ističe da je, uz Zdravka Mamića i Velimira Zajeca, bio član posebne radne skupine, koja je trebala osuvremeniti i racionalizirati poslovanje kluba pa su u sklopu tih aktivnosti smanjene plaće igračima i upravi.

Tihava: Dinamo dugovao novce nekim igračima koji su zbog toga tužili klub

Svjedok tvrdi kako nema saznanja da je Dinamo 2002. u Austriji otvorio bankovni račun, već je to poslije saznao iz medija, a također navodi kako se govorilo da je klub dugovao novce nekim igračima koji su zbog toga tužili klub, ali ne zna koji su to igrači niti kako je to riješeno.

Tihava je potvrdio kako je nazočio skupštini Dinama 2018. kada se donosila odluka o postavljanju imovinsko-pravnog zahtjeva u postupku protiv Zdravka Mamića, ali ne sjeća se da je tadašnji predsjednik kluba Mirko Barišić imao izlaganje oko računa Dinama u Austriji.

U aferi "Dinamo 2" za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. godine, ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između "Dinama" i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao, klub oštetili za više od 144 milijuna kuna.

Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe, a da je Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7,35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna.

Potkraj listopada prošle godine okrivljenik Vuksan priznao je krivnju i nagodio se s Uskokom, pa je , temeljem sporazuma stranaka, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina.

Krivnju je, potkraj studenog, priznao i okrivljeni poduzetnik Igor Krota, koji je, nakon nagodbe s Uskokom, na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.

Suđenje se nastavlja 25. ožujka.