Traubisoda

Nije vino, nije voda, to je Traubisoda! Originalno mađarski proizvod, gazirani sok Traubisoda bio je popularan i na našim prostorima. Premda nam je onda bio sasvim dovoljan, nova istraživanja i eksperimentiranja s kupovanjem ovog starinskog soka pokazuju da nalikuje mineralnoj vodi s blagim okusom grožđa. Nešto što nam danas ni izbliza nije dovoljno.

Šumi

Premda je slovenski proizvođač Šumi bombona plasirao na tržište razne okuse, veliku revoluciju bombona doživjeli smo kad je izašao Šumi Jabolko. Bio je pravi užitak što više ne moramo cuclati deset minuta da bismo došli do sadržaja u nutrini bombona. Zahvaljujući dvjema rupicama na vrhovima bombona, kiselkasti je sadržaj odmah počeo curiti i škakljati nam nepce.

Gringo

Sok u prahu čija je prvotna namjena bila da se razmuti u vodi, no zahvaljujući pakiranju u mini vrećicama upitno je je li itko ikad probao kako taj sadržaj izgleda kad se uspe u čašu vode. Najveća sreća bila je istresti cijeli sadržaj vrećice u usta i uživati u pucketanju i u obojanom jeziku. Boja je, dakako, ovisila o okusu, a na raspolaganju su bile malina, borovnica, ananas, naranča...

Flavor Aid

No ono što smo zbilja koristili kao sok, bio je Flavor Aid. Također pakiran u male vrećice, nalikovao je dosta današnjoj Cedeviti, iako će mnogi posvjedočiti da je i on bio bolji kad se cuclao, i to isto kao Gringo – s dlana, a zatim je pucketao u ustima. Neke su ga mame koristile da bi obojale šlag na rođendanskoj torti.

Pekabela sladoledi

Premda ne želimo umanjivati vrijednost i fini okus Ledo sladoleda, nostalgija nas vodi u Pekabeline škrinje i sladolede Leni, Twinny, Rumenko, Čoko moko, Bolero, Kapri… Svaki sladoled imao je svoju priču. Tako su, primjerice, curice najviše kupovale Rumenka, ali ne toliko zbog okusa, koliko zbog toga što bi im obojao usne u jarko crvenu boju. U periodu kad nikome nije palo na pamet koristiti šminku, to je bila sjajna alternativa.

Skuta

Onda kad nije bilo Philadephije, Presidenta, ABC sira i Dukatele, postojala je Skuta. Na naše je police stigla iz Slovenije, a danas se još rijetko nađe. Imala je zaista poseban okus, nešto između svježeg i sira za mazanje, pomalo suha, nije djelovala nimalo masno. Navodno se može i danas pronaći na policama, no okusom ne odgovara skuti kakvu smo konzumirali.

Benko

Kakao je uvijek bio kakao i naši su bili jednako dobri (možda i bolji) kao i 'stranjski' koji su se krajem 80-ih probili preko granice. No jedino je Benko bio poseban. Osim što je imao velika zrna, dolazio je u nekoliko različitih okusa – kakao, banana, jagoda i malina. Zato ste ga ili voljeli ili mrzili.

Eurocrem ili Viki

Vječna borba – Eurocrem ili Viki? Naime, obje slastice bile su dvobojne, s okusom kakaa i vanilije, i imale su različita pakiranja. Također, puno su se češće jeli žličicom umjesto da se, kao u reklamama, mažu na kruh za doručak. Također je bilo genijalno što su se mogli kupiti u minijaturnim pakiranjima, tek za dvije tri žličice, pa su bili idealna slastica na putu prema školi ili od škole doma.

Đačka pašteta

Marketinški trik na koji smo svi, barem klinci, pali - bila je izmišljotina Đačke paštete. Iako prezentacija paštete kao najzdravijeg obroka za učenika ne zvuči kao nešto što bi moglo i dalje proći, u Srbiji se proizvodi i danas i očito stari marketinški trik i dalje radi.

Zaboravljene žvakaće gume

Nakon prodora finih njemačkih, američkih, engleskih žvakaćih guma, malo se tko mogao vratiti na Bazooku, Softy, Čunga Lungu, žvake u obliku cigareta i ostatak društvanca koje bi izgubilo okus nakon pet minuta. Iako je, recimo, Softy bio idealan za puhanje golemih balona i  dovoljno mekan da vam vilica ne odumre od žvakanja nakon dvije minute, ipak smo svi jedva dočekali roze rezance iz tube ili zelene iz vrećice, koji su se kupovali u Austriji.