Rovanje po rupama
Ljudima je uglavnom drago kada imaju osjećaj da sami sebe poznaju, a jedan od genijalnih, iako malo demodiranih, da ne kažemo atavističkih načina da se domognu tog sebeznanja je guranje prstića u se i sve po svuda. Nos, uši... dalje nabrajajte na vlastitu odgovornost. Poput male dječice želimo se ispipati i vidjeti čega sve ima po vlastitim nam šupljinama. Kopanje nosa tu zauzima definitivni primat. Koga normalnog ne zanima kakvog će oblika, teksture, boje ili, ne daj bože, okusa biti sljedeći nosni iskop? Iznenađenjima naprosto nema kraja.

Majmuniranje pred zrcalom
U nekom životnom trenutku jednostavno je neprihvatljivo više plaziti jezik, beljiti se, uvlačiti obraze u usta i općenito izvoditi solo skečeve za neke nove nastavke 'Planeta majmuna'. Uglavnom se to preklapa sa sviješću da se konflikti efikasnije rješavaju stisnutim šamarom negoli kešenjem s deset prstiju na nosu. No nije samo to, kreveljenje u kupaonici ima i jaku terapeutsku komponentu. Stvar je duševne higijene svako malo podsjetiti se kako možemo glupo izgledati.

Brojanje celulitnih brazdi
Da se celulitno tkivo rastapa pogledom u zrcalo, žene bi već odavno i u tili čas izumrle od anoreksije. Srećom, i nakon trideset i četvrtog pogleda marljivo prikupljane zalihe energije koje se meko i graciozno prelijevaju oko bokova i bedara i dalje tvrdoglavo bleje u vas. Malo će koji muškarac uspjeti s takvim intenzitetom privući žensku pažnju kao par redova guznih nabora, no celulit i frajeri su uglavnom izjednačeni u stupnju izazvanog negodovanja.

Mjerenje muškosti
Da ne bi bilo zabune, i muškarci su već vjekovima nježno zapitani nad meandrima svoga tijela, posebice kada je riječ o centimetraži svoga mlohavog batrljka. Nemali je broj muškića tako jedva dočekao da im se mama, tata i seka poberu iz stana, da im hrčak na tren okrene leđa, a susjeda koja prekoputa vješa veš ode po kvačice, pa da napokon egzaktno izmjere svoju muškost metrom ili ravnalom pri punoj dnevnoj svjetlosti i još punijoj erekciji. Kako će dobivene brojke dalje iskoristiti u životu, totalno je individualno.

Snifanje
Dovoljan je letimičan pogled na dokumentarac o kukcima balegarima pa da si posložimo kockice u glavi – jasno, vlastiti smrad nikada ne smrdi. Tu negdje počinje priča o kriomičnom šnjofanju samoga sebe, recimo pazuha. Koliko god radnja izgledala blesavo jednostavno, ipak je riječ o složenom antropološko-parfumerijskom mehanizmu. Od toga da želimo doznati koliko smo u danom trenutku društveno prihvatljivi do, dakako, mračne potrebe za još jednim autoerotskim snifom.

Ne znaš zviždati, a?
A ne možeš niti rastaviti četiri prsta u slovo 'V', niti micati ušima, niti složiti jezik u frulicu, niti usuknuti obraze dok ti se usta ne skupe osmicu i tako to... Uglavnom totalno si nespreman za preživljavanje. Zato, kad te nitko ferma, savijaš usne, proizvodiš nemuzikalni propuh i generalno izgledaš kao da patiš od neke rijetke mentalne boljke, no da, samo pokušavaš naučiti fućkati.

Otvaranje tuđih ladicaZašto kopati po tuđim stvarima u prisutnosti vlasnika kad živimo u društvu gdje se apsolutno ne cijeni takva pažnja? Bolje onda svoju ljubav pokazati diskretno, pa prerovati nečiji intimni inventar kada je taj netko odsutan. Zapravo, ljubavnička ljubomora i nepovjerenje imaju vrlo optimističnu pretpostavku. A ta je da postoji tajna, 'ono nešto', za otkriti ispod dosadnih nanosa svakodnevice. Ima li?

Pogađanje lozinke
Još jedna razbibriga za parove kada im je partner izvan vidokruga zove se pogađanje lozinke za e-mail. Je li stavila ime bivšeg cucka ili dečka? Ili oboje, pa na kraju još dodala broj 69? Bolne mogućnosti su neiscrpne. No čemu ubitačno isprobavanje kombinacija dečki, kućnih ljubimaca, brojeva grudnjaka i datuma zadnjeg seksa kad lijepa riječ sva vrata otvara. Dakle dočekajte je uz butelju crnog, svijeće i s nježnim šapatom na usnama: 'Draga, je l' ti mogu prekopati inbox?' Na što će vam draga uzvratiti zen smiješak i posegnuti za prvim slobodnim čvrstim predmetom.

Pričanje sa sobom
Pohvalno je da si čovjek ima što za reći i zapravo je totalna šteta što većina takvih monologa prolazi bez publike. Saznali bismo jedni o drugima što obično ostaje neizgovoreno u toni komunikacije. Mada opet, nemali je broj onih koji u razgovoru s okolinom uglavnom razgovaraju jedino i isključivo sa samima sobom. Možda takvi interaktivni monolozi i ne vode predaleko, ali barem si u jedno siguran, na kraju ćeš uvijek postići konsenzus. Teško je ne složiti se sa sobom.

Štikle i haljine
Postoje urbane legende o muškarcima koji navlače štikle kada žena, majki ili sestara nema doma, no ne želimo se zaletavati. Pogotovo ne s petama od šest centimetara, u najlonkama i večernjoj haljini obučenoj u jedanaest ujutro. Još zericu ruža, laka za nokte i rumenila za obraze i eto te sa savršenim argumentom da ti je žena biseksualka. Nije da o tome nisi maštao...