Beatlesi vs. Rolling Stonesi
Pitanje koje je podijelilo svakog vlasnika gramofona i par vinilnih singlica kasnih šezdesetih ili sedamdesetih: je li ti veći gubičar Lennon ili Jagger? Škvadra koja je brijala na sladunjave melodije s primjesom arta, na uredno počešljane curice i pristojni rokenrol držala je svijeću Beatlesima, dok su nekonvencionalniji karakteri s viškom avanturističkih nagona definitivno pušili Stonese. 'Sympathy For The Devil' i 'Ob-la-di Ob-la-da' nepovratno su podijelili ušesa i mentalne sklopove, osim na hrvatskoj sceni gdje smo valjda do pojave Leta 3 imali beatlesoidne scenske vježbe na temu tko je veći uštogljeni sladunjavi šansonijer pod krinkom rocka – Grupa 220 ili Crveni koralji.

Coca-Cola vs. Pepsi
S pojavom čitavog kataloga XY Cola od po pet kuna za dvije litre, nekadašnja ozbiljna alternativa razvodnjena je do neprepoznatljivosti. Pepsi je propao kao relevantna ikona, Coca-Cola se razgranala u mali milijun okusa i stupnjeva šećera, ali jedini rivali s početka gazirane priče na bazi vanilije i cimeta stvorili su za sobom nepregledne fanovske kolone koje su se međusobno gađale praznim limenkama.

Bruce Lee vs. Chuck Norris
Kraj osamdesetih, brdo piratskih videoteka po kvartovima koje su dilale superloše presnimljene kopije borilačkih akcića. Pamtimo par imena kroz maglu ubibože rezolucije i šumećeg zvuka – Chuck Norris, Bruce Lee, Michael Dudikoff, Jackie Chan... Zlatnom dobu niskobudžetnih nindža i karate klinaca kontrirao je frajer koji kaubojkama skida zvijezde s neba i besplatno će udijeliti teksaški direkt svakom hongkonškom mlataralu s viškom grimasa i cvileža. Osim, naravno, Bruceu Leeju. Može li moćni Chuck, koji je u zadnjem naletu podržao i prosvjednike u Varšavskoj, odoljeti Leejevom mawashi geriju? Možda, ne znam, hm...

ZX Spectrum 48k vs. Commodore 64
Svi smo pičili po Manic Mineru, Horace Goes Skiing i Match Pointu i, taman kada smo mijenjali već treću tipkovnicu na ubijenom Spectrumu, susjed je raspakirao svoj Commodorac i opičio formulu Pole Position. Ajme. Culture shock. Commodore je imao bolji zvuk, upečatljiviju grafiku, bio je veći, igre su se brže učitavale. No, naravno, nije imao onaj radnički šarm Spectruma. Nisi mogao divlje drmati po gumbima i izlizati slova u mjesec dana. Malo je tko izdao staru crnu konjinu od 48 kilobajta za američki šminkerski stroj od 64.

Trava vs. alkohol
Jest li ikada sreli alkosa koji brije na žižu? Ili tipa koji mota i misli o novom šutu hmelja? Nepomirljivi narkotici se tu i tamo mogu naći zajedno u usnoj šupljni, no budite ziher da se radi o osobi koja će riblju večeru zaliti kolom i konzumirati kavu sa šlagom tako da prvo pojede sav šlag, a onda eksa ostatak. U principu, konzervativna rodnogrudna ekipa ne kuži kako nekome može THC smrad zamijeniti dobru staru gajbu. Pa ima li ljepšeg zvuka od klokotanja šeste runde u grkljanu? Pa pišanje, riganje, frajerluk, mamurluk, redom kulturne vrednote jugoistočno od Alpa.

Ožujsko vs. karlovačko
Kad smo već na temi, spomenimo dva tabora koja su donedavno harala pivskim mainstreamom. Srećom, meni je obogaćen novim i nerijetko boljim imenima, ali populacija koja cica žuju od malih nogu organski ne podnosi karlovačko, i obratno. Žujerima je karlovačko gorko-kiselo s blagim bukeom povraćotine, dok je karlofilima ožujsko bez okusa. Svaki će autohtoni žujer radije popiti mineralnu nego naručiti karlovačko, a ovi drugi će radije i potegnuti do Karlovca nego pristati na proljetnu kapitulaciju. A u Karlovcu ionako nemaš što drugo raditi nego pijan lunjati oko autobusnog gdje čekaš da te netko što hitnije odveze iz tog čemera koji još najljepše izgleda kroz šajbu, u petoj brzini.

BMX vs. specijalka
Specijalka (džisus, koje ime), tko je se još sjeća? Tržište bicikala su totalno opustošili mountain i city bikeovi ili najčešće njihovi hibridi, no nekada smo znali tko je gdje jednostavnom činjenicom pedalira li bemića ili specku. BMX je bio za stasajuće kvartovske hahare koji su se natjecali tko će dulje na zadnjem kotaču. 20, 30, 40 okretaja pedala... Sve više od toga i bio si car. Specku su furali sportivo likovi, pokušavali si namjestiti brzinomjer i brojali zupčanike na zadnjem kotaču. Pet, osam, deset brzina... Ideš. Zanimljivo je kako su i BMX i specijalka postali 'uskostručni' bicikli rezervirani za profesionalne fanatike. BMX-ovci se danas druže sa skejterima i rolerima po ograđenim poligonima, a specka se još jedino đira u biciklističkim klubovima.

Čips vs. smoki
Logični nastavak na pivsku antitezu je vječni rat grickalica. Smoki je, brat bratu, prilično originalan proizvod, ne kužim zašto ga nisu isfurali kao Vegetu, no na bojnom bolju oko flaša opasno ga gazi sveprisutni čips. Al' fakat, izazivam vas da na sljedećem tulumu stavite zdjelu smokija uz zdjelu čipsa i promatrate rad ruku okupljenih humanioda. Kladim se da će smoki nestati brutalno brže i uz pratnju pohotnog mljackanja, oblizivanja kikiriki praha s prstiju i jezičnog skidanja ostataka koji su se polijepili po zubima. Dok čips, ono, uvijek ga ima, malo po malo, hrsk, gric...

Huligani vs. šminkeri
Iz vremena opreke Beatles – Rolling Stones pamtimo još jednu urbanu liniju razgraničenja: hašomani kontra šminkera. Prvi su sjedili oko Filozofskog, vrtjeli Dylana i rolali opijate; kad već nisu mogli mijenjati svijet, činili su to barem s vlastitom sviješću. S druge strane šminkeri, bezoblična masa klinaca iz bogatih obitelji koji su brijali na disko i čiji je unutarnji kompas pokazivao prema Trstu, a skije stršale prema Austriji. Sa scene su brzo i lako pometeni narkotički revolucionari i prazan supkulturni stolac zauzimaju huligani raznih pedigrea, koji su se obračunali sa šminkerskom kozmičkom pojavom ne toliko ironičnim komentarima, koliko ništa manje željeznim bokserima.

Faca vs. guza
Naposljetku, vrijeme je za ključnu distinkciju dvije kategorije ženskog tijela i muške percepcije koja zavređuje ozbiljnu socio-erotsku studiju. Faca-muškarci na ženi traže neki zanimljiviji raspored očiju, nosa i ćuba, a preko ostalog su spremni prijeći šutke i, dakako, uz puni angažman ruku, dočim guza-tipovi pate od infantilne fiksacije na žensku reljefnu građu i u ime dobrog 3D-a oprostit će suprotnom spolu manjak fotogeničnosti. I tu nema prijelaza, migoljenja, nećkanja. Uloge su podijeljene valjda već s majčinim mlijekom. Nema, ono, ustao sam jedno jutro i zaželio dobrog komada sise, ukoliko je riječ o faca-tipu. Baš kao što vam guzičar neće oprostiti ravničarske talente makar vam lice bilo amalgam Angeline Jolie, Nicole Kidman i Adriane Lime. Budite ziher da će se višestruko isprepipati pred mentalnom slikom razbacane susjede. Bez obzira na to što joj je facu možda složio Pablo Picasso.