U hiperinflaciji apokalipsi čini se da bi uskoro moglo biti više sudnjih dana po godini nego običnih. Sada je 'in' 2012. godina, jer po kalendaru Maja završava veliki vremenski ciklus. Brzo u dućan po mlijeko i brašno da vas kraj svijeta ne dočeka nespremne i bez palačinki
Potomci drevne civilizacije Maja u zadnje su vrijeme bombardirani upitima o nadolazećoj apokalipsi koja bi trebala zadesiti svijet 2012. godine. Tada, naime, prestaje značajni period majanskog kalendara koji bi trebao biti obilježen 'ponovnim rađanjem'. Astronomi diljem Amerike zatrpani su prestrašenim upitima o eventualnom kraju svijeta, djeca pišu da su premlada za smrt i još samo čekamo holivudski spektakl nazvan '2012'. Najavljen za mjesec dana, film će sadržavati sve što treba imati spektakularno režirana apokalipsa - meteoritsku pirotehniku, eksplozije, potrese, poplave i nosač aviona koji se zabija u Bijelu kuću.
Komad drevne kamene ploče pronađen 1960. u južnom Meksiku za vrijeme izgradnje autoputa spominje datum ekvivalentan našoj 2012. godini. Tada bi se trebalo dogoditi nešto vezano za boga Bolona Yokte, koji se povezuje s ratom i stvaranjem. Baš kao da je sve rađeno za novi nastavak 'Indiane Jonesa', pismo pred kraj kamenog zapisa postaje nečitko, a arheolog s meksičkog sveučilišta Guillermo Bernal smatra da je riječ o rečenici: 'Spustit će se s nebesa.'
No da 2012. nikako ne znači 'čiča-miča gotova je priča' za stanovnike s Jukatana, svjedoče neki drugi majanski dokumenti koji se referiraju na kasnija razdoblja, jedan čak na 4772. godinu. Sada barem znate o čemu ćemo vam pisati onda.
Maje su bile na vrhuncu moći između 300. godine prije Krista do 900. poslije. Danas njihovi potomci žive manje sudbonosne živote pa im je daleko bitniji odgovor na pitanje hoće li sutradan biti kiše, nego hoće li nagodinu smak svijeta. Takvog je mišljenja Jose Huchim, majanski arheolog, koji dodaje da većina Maja ne vjeruje u pitoreskne vizije New Agea, pop-astronomije i internetskih paranoja oko brojeva.
Prema Davidu Stuartu, stručnjaku za majansku epigrafiju, ta civilizacija uopće nije poznavala koncept apokalipse. Radi se o brutalnom inkorporiranju zapadnjačkih koncepcija u njihovu mitologiju. 'Možda zato što su se naši vlastiti mitovi ispuhali', dodaje profesor sa sveučilišta u Austinu.
Postoji, doduše, još jedno 'znakovito' poklapanje. Godine 2012. za zimskog solsticija Sunce će se naći na liniji između Zemlje i središta naše galaksije. Fenomen se ponavlja svakih 25.800 godina. 'Pa, što onda?', pita se astronom Phil Plait, vlasnik bloga Bad astronomy. Dodaje k tome da se poklapanje neće dogoditi u 2012, a čak i kada bi se dogodilo, ne bi imalo apsolutno nikakvog utjecaja na naš planet. Jednostavno smo predaleko od središta Mliječnog puta.
Širenje paranoje potakla je i emisija Dekodiranje prošlosti: Sudnji dan 2012. emitirana na razvikanom History Channelu, gdje pripovjedač opako najavljuje promjene u magnetskom polju Zemlje što će rezultirati kataklizmom. Pa onda opet ista priča: red potresa, red poplava, red cunamija. Recept tih apokaliptičnih lazanja dugujemo Charlesu Etienneu Brasseur de Bourbourgu koji je u 19. stoljeću prorekao kraj svijeta proučavajući tekstove Maja i Asteka. Doduše, bilo bi mu dovoljno da se raspitao za godinu ulaska Hrvatske u EU.