Novac za duhove

Ako postoji život poslije smrti, nitko mrtav nije bogatiji od Kineza i Vijetnamaca. Razlog tomu je – pinyin - novac za duhove

Poseban novac za duhove zapravo nije pravi novac, već se radi o simboličnoj valuti koja se pali uz razne druge papirnate ukrase za mrtve. Kinezi to čine na gotovo svaki svoj blagdan te na sprovodima, kako bi iskazali poštovanje pokojnicima i omogućili im lijepe stvari u životu poslije smrti.

Novac za mrtve uglavnom se izrađuje od bambusovog ili rižinog papira. Papir je pretežito bijel (što predstavlja oplakivanje), a središte mu je ukrašeno srebrnim ili zlatnim ukrasom (što predstavlja bogatstvo).

Tri vrste novca za duhove su brončani – za nedavno preminule i duhove nepoznatih ljudi, srebrni – za duhove predaka i lokalna božanstva, te zlatni – za pokojnike i najvažnija božanstva. Paljenje novca za duhove nije mala stvar, već se obavlja uz dužno poštovanje.

Kineska valuta nije jedina koju se oponaša pri izrađivanju novca za duhove. Ljudi pale svašta – od papirnatih automobila i kućica do pasoša i minijaturnih ukrasnih TV prijamnika.

Novac duhovima služi kako bi si osigurali bezbrižan život poslije smrti. Tradicija paljenja novca za duhove duboko je ukorijenjena kod naroda Azije, a neki arheološki dokazi za taj običaj stari su 3.000 godina. U drevna vremena ljudi su pokojnicima u grobove stavljali imitacije tadašnjeg novca.

Kinezi vjeruju kako svi mrtvi idu u podzemni svijet Diyu gdje im se određuje hoće li ići u raj, podzemlje ili će biti reinkarnirani. U kineskom 'paklu' nema mučenja, već više podsjeća na čistilište, uz razliku da u njemu postoji banka za duhove.

Smatra se kako je izvor neobične tradicije paljenja novca za mrtve mješavina lokalnog folklora i taoizma. Azijci vjeruju kako su mrtvi i dalje zainteresirani za svoje potomke i ono što se događa u svijetu živih, pa ih valja držati sretnima jer to donosi sreću.

Drugo moguće objašnjenje za paljenje novca je vjerovanje da duhovi ispunjavaju želje, za što su im živi onda dužni. Budisti ne vjeruju da je mrtvima stalo do materijalnih dobara te dodaju kako paljenje nije dobro ni za okoliš.

Liječenje pljuvačkom

Ritual valjanja u ostacima sa stola povlaštene klase u Indiji star je samo jedno stoljeće, no Hindusi koji vjeruju kako im to donosi sreću i zdravlje ne žele ga se odreći bez obzira što je nedavno čak postao i protuzakonit. U pitanju je Madeya Snana (kupanje pljuvačkom) koji je nastao u Karnatki tijekom obljetnice hrama Kukke Subramanyje u Mangaloreu, a obilježava se i u hramu Sri Krishna u Udupiju

Dio rituala je da se svake godine daliti (članovi 'niže klase') valjaju u ostacima hrane brahmana (članova 'više klase'). Cijeli ritual temelji se na bizarnom vjerovanju kako će to dalitima donijeti sreću i zdravlje.

Ritual se mogao godinama vidjeti u isto vrijeme – tijekom festivala Chapma Shasti ili Subramanaya Shasti. Prošle je godine na valjanje u pljuvački došlo čak 25.000 ljudi bez obzira što su vlasti pokušale zabraniti tu tradiciju.

Oni koji se bore za prava i dostojanstvo dalita tvrde kako je ritual nehuman i neprihvatljiv.

'Kad bi takvo nešto stvarno liječilo bolesti, onda bi vlada mogla zatvoriti sve bolnice i medicinske fakultete. Ovo zlo nije ništa manje od tradicije Sati (spaljivanje udovica na pogrebnoj lomači zajedno s pokojnim mužem) ili vjenčavanja maloljetne djece i vlada mora biti stroga', komentirao je Swami Panditaradhya Shivacharya na sastanku svetih ljudi u Bangaloreu.

Ministar socijalne pomoći A. Narayanaswamy koji je dalit također je bijesan zbog održavanja tog rituala.

'Cijela stvar je odvratna i neznanstvena. Ministarstvo socijalne pomoći napisat će službeno pismo ministarstvu hramova i tražit će zabranu', rekao je Narayanaswamy.

Bez obzira što je ritual uspješno zabranjen, dogodilo se nešto što nitko nije predvidio – dan prije Madeye Snane sami daliti su zatražili uklanjanje zabrane. Malekudiye koji su dio dalita insistirali su da im se dozvoli da sudjeluju u ritualu valjanja u pljuvački. Nakon prijetnji i nasilja koje je izbilo zbog zabrane nezadovoljnici su uspjeli natjerati vlasti da im dozvole sudjelovanje u ritualu.

Astrolog Kabyadi Jayarama Acharya pokušao je objasniti zašto bi itko želio sudjelovati u ritualu poput Madeye Snane.

'Brahmani koji jedu smatraju se predstavnicima Subramanyje, pa se zbog toga smatra da je njihova pljuvačka ista kao i ona iz usta samog božanstva. Sve klase valjaju se u hrani i vjeruju kako će njihovi problemi biti riješeni. U pitanju je psihoterapeutsko rješenje koje svoje korijene ima u Ayurvedi', rekao je Jayarama Acharya.

Aktivisti koji se bore za prava i dostojanstvo dalita smatraju kako je ritual počeo kao mazanje blatom iz jame u kojoj su živjele zmije, pa je cijeli postupak možda čak i imao neka zdravstvena svojstva, no jednom kad je postao vedski ritual pretvorio se u beskorisnu uvredu dostojanstvu ljudskog života. Jedini način da se ova bizarna tradicija uspješno zabrani je trajno uvjeriti ljude koji se valjaju u hrani da je u pitanju praznovjerje – drugim riječima, to se neće tako skoro dogoditi.

Uljepšavanje crnim desnima

Na zapadu Afrike u pojedinim državama poput Senegala zadnji je krik mode bojiti desni u crno. Ovaj neobičan običaj posebno je popularan u malim gradovima i selima.

Žene crnjenjem desni pokušavaju dobiti sjajni osmijeh koji se smatra privlačnim. Proces bojenja desni je, naravno, vrlo bolan.

Marieme iz mjesta Thies u Senegalu jedna je od mladih djevojaka koja se podvrgla bizarnom uljepšavanju. I ona je to učinila zbog lijepog osmijeha.

Žena koja je Marieme dala ono što je željela nema studio ili neki poseban prostor u kojem pruža svoje usluge, već to radi u svom dvorištu. Navodno to ne čini za novac (naplaćuje samo oko desetak kuna), već iz ljubavi prema samom procesu.

Gospođa koja boji desni u crno vjeruje kako je njen postupak dobar za zubnu higijenu.

'Tetoviranjem desni brinemo se za svoje zube. Nećete nikad vidjeti da naše zubno meso krvari. Imamo zdrave zube i nikad nam ne smrdi iz usta. Rezultati postupka najbolje se vide kad se široko nasmiješite', rekla je žena koja pruža drugima 'blistav osmijeh'.

Tetoviranje se vrši crnim prahom koji se dobiva od masnoća iz plodova drveta shea (Vitellaria paradoxa) i gorućeg ulja. Prah se prvo utrlja u desni, a zatim je zubno meso bode iglom kako bi upilo boju.

Pocrnjivanje desni inače se vrši višestrukim procesom, no Marieme na snimci nije uspjela izdržati više od četiri etape. Bol je jednostavno bila prevelika.

'Užasno boli. Ne bih ovu muku nikad nikome preporučila. Mislila sam da ću umrijeti, no nije mi žao jer sad imam prekrasne desni', rekla je Marieme.

Žena koja tetovira zubno meso preporučuje djevojkama da si uz to daju staviti i jedan srebrni zub jer to je ono što će privući muškarce. Također je dodala kako je ovo proces koji je dobar za djevojke, a ne momke, no neki muškarci to svejedno žele zbog zdravlja zuba.