Ako ste ljubitelj stand-up komedije, a još ne znate za Eddieja Izzarda, vjerojatno ste prespavali zadnjih nekoliko desetljeća. Njegovi su nastupi, kao što je 'Dress to Kill', gotovo već opjevane legende, isječci iz njih neumorno se vrte po YouTubeu, a fore poput one o razlici između američkih i britanskih filmova ('Što je, Sebastijane? Ne vidiš li da slažem šibice?) uzrok su pljuvanju kave od smijeha u najveći broj monitora diljem svijeta. Osim stand-up nastupima, Izzard se bavi i glumom pa je nastupio u nekim filmskim i TV hitovima kao što su 'Oceanovih dvanaest', 'Kronike iz Narnije' i 'Tarin svijet', a zbog srodnosti njegova komičarskog stila s nekim pajtonovskim lajtmotivima John Cleese ga je nazvao 'izgubljenim Pythonom'.

Izzarda je nemoguće ne zapaziti i zbog osebujnog imidža koji njeguje zato što je, po vlastitom opisu, 'akcijski' ili 'poslovni' transvestit (naziva se i 'muškom lezbijkom'), a nešto je manje poznato da je u skorije vrijeme pretrčao četrdeset i tri maratona u pedeset i jedan dan te da je predani pobornik europskih integracija koji otvoreno zagovara jače povezivanje Velike Britanije s Europskom unijom. U ožujku ove godine Eddie Izzard kreće na svjetsku turneju pod nazivom 'Force Majeure', pa će nas tom prilikom posjetiti u Dubrovniku, Zagrebu i Osijeku. Evo što je o tome i koječemu drugome rekao u razgovoru za tportal.

Rijetko se koji stand-up komičar, s možebitnom iznimkom Chrisa Rocka, odlučuje za tako veliku turneju po cijelome svijetu kao što ste se vi odlučili s 'Force Majeureom'. Kako to da ste isplanirali tako veliku turneju, s nastupima diljem svijeta – u Latviji, Hrvatskoj, Hong Kongu, Rusiji, Južnoafričkoj Republici…

Da, Chris Rock je imao dosta veliku turneju, ali mislim da je on nastupao samo u Južnoafričkoj Republici, na oba američka kontinenta i Australiji, ali još veću turneju prije mene imao je irski komičar Dylan Moran, koji je nastupao i u zemljama u kojima se službeno ne govori engleski, kao što je Kazahstan. Nisam, dakle, prvi, ali mislim da je ova turneja ipak najopsežnija komičarska turneja dosad.

A zašto sam se odlučio na tako veliku turneju? Pa, iskreno, zato što bih volio nastupati svugdje. Volim putovati, volim upoznavati nove ljude, nova mjesta, one sitne razlike po kojima znate da ste negdje drugdje, a ne kod kuće. Opet, uvjeren sam da su ljudi, bez obzira na te razlike, svugdje ljudi i da postoje stvari koje su univerzalne, koje nas sve povezuju i da je humor jedna od njih. Ako mogu obići što više tih mjesta, zabaviti se s ljudima koji žive na njima i pritom zaraditi nešto malo novca, zašto ne bih? Mislim da je to jedna od najboljih stvari koje mogu učiniti s onime što radim.

Kako smo i mi u Hrvatskoj upali u itinerar?

Znam da je Hrvatska jedna lijepa mala zemlja koja je u novijoj povijesti prošla kroz svašta, od rata do drugih problema, ali znam i da ubrzo ulazite u Europsku uniju, čemu se jako radujem. Prije nekoliko godina, dok sam bio u Amsterdamu, upoznao sam jednu grupicu iz Zagreba koja se onamo dovezla autom i osim što sam, naravno, pomislio: 'Čovječe, bogme su se navozili', oduševili su me jer su bili doista cool ljudi, zabavni, duhoviti i simpatični. Dojmile su me se njihove priče o Zagrebu i već sam tada zapamtio taj grad kao mjesto koje bih volio posjetiti, a sada mi je posebno drago što ću to ostvariti i usput otići do još dva vaša grada. Rekao sam već da me iznimno raduje što ćete se ubrzo pridružiti Europskoj uniji jer sam, kao što možda već znate, veliki pristalica zajedništva u Europi. Znam, znam, i Europska unija, kao i svi na svijetu, uostalom, u zadnje vrijeme ima svoje probleme, ali uvjeren sam da je dugoročno takvo ujedinjavanje bolje za sve, stalno govorim o tome da bi se i Velika Britanija trebala više uključiti u te integracije i siguran sam da ćemo dugoročno zajedno biti uspješniji nego svatko za sebe.

To zvuči vrlo obećavajuće i optimistično. Jeste li jednako tako uvjereni da će vaša komedija biti dobro primljena svugdje gdje nastupate? Ne bojite se neshvaćanja zbog razlika u kulturama i drugačijeg poimanja humora?

Ne. Odavno nastupam u inozemstvu i već sam prilikom prvih nastupa u Francuskoj i Njemačkoj iz svojeg materijala uklonio sve što mi se činilo previše vezanim uz britansku svakodnevicu. Istina, često spominjem neke momente iz britanske i američke popularne kulture, ali obično je riječ o stvarima koje su svima dobro poznate, kao što su 'Zvjezdani ratovi', supermarketi i sviranje bendža. Govorim i strane jezike pa, kad god mogu, na svojim nastupima govorim onim jezikom koji govori i moja publika, ali to u slučaju Hrvatske i mnogih drugih zemalja koje ću posjetiti tijekom ove turneje neće biti tako, jer, eto, ne govorim i vaš jezik, no već sam se uvjerio da moja publika svugdje na svijetu uglavnom izvrsno razumije engleski. To je, uostalom, i obilježje doba u kojem živimo – engleski je univerzalan jezik. Više nije, kao što je bio u doba britanskih osvajanja, imperijalistički jezik, nego kulturna činjenica. Kada ljudima iz drugih zemalja govorite na engleskom, više zbog toga nemaju užasnu asocijaciju na brutalne osvajače, nego im na pamet padaju rock'n'roll, Hollywood i slične stvari.

Što se pak kulturnih razlika tiče, ni tu se ne bojim da će biti bilo kakvih nerazumijevanja. Živimo u doba kada je internet od nas komičara, kao i od mnogih drugih, načinio globalni fenomen. Nedavno sam bio u Francuskoj i jedan mi je momak rekao da u slobodno vrijeme stavlja francuske titlove na snimke nastupa Louisa CK-ja na YouTubeu, pa ako je takvo što moguće prevesti na strani jezik, ne vidim neki veći problem u mogućnosti razumijevanja humora bilo gdje na svijetu. Osim toga, da budem potpuno iskren, uvijek računam na svoju publiku, a moja publika nije tipična srednjestrujaška. Takvi me ne razumiju ni u Engleskoj. Moja se publika svugdje sastoji od bolje obaviještenih, obrazovanijih ljudi koji su spremni prihvatiti i razumjeti stvari koje se možda i razlikuju od onih kakve susreću svaki dan u vlastitom dvorištu. Takvi me jednako dobro razumiju gdje god nastupao i kojim god jezikom govorio.

Vaša vas publika poznaje i po tome što ste, kako sami kažete, 'akcijski transvestit' ili 'poslovni transvestit'. Možete li onim našim čitateljima koji možda nisu najbolje upoznati s time objasniti što točno znači taj koncept?

Za sebe kažem da sam 'akcijski transvestit', 'poslovni transvestit' i 'muška lezbijka'. To troje opisuje kako ja doživljavam sebe kao transvestita. Shvatio sam da sam transvestit kada su mi bile samo četiri godine, nisam to odabrao niti je riječ o bilo kakvoj modi, to je jednostavno ono što jesam. A ono što jesam jest – muškarac koji nosi neku odjeću kakva se obično naziva ženskom, šminkam se i lakiram nokte. Pritom, čini se, volim žene kao i drugi heteroseksualci, a volim i mnoge druge stvari koje se obično nazivaju 'muškima', kao što su nogomet i automobili. 'Akcijski' sam transvestit zato što sam se spreman zauzeti za mogućnost takvog izbora i braniti ono što jesam od bilo kakvih predrasuda, a 'poslovni' zato što želim istaknuti jednu važnu stvar kada je riječ o transvestitima. Vidite, u novije se vrijeme – što je pohvalno i meni drago – u zapadnom svijetu uvelike mijenja percepcija homoseksualaca. U nekim zemljama dobivaju zakonska prava kao što su sklapanje brakova ili usvajanje djece, a i ostali ih ljudi počinju doživljavati kao ono što jesu – naprosto ljudi, među kojima ima svakakvih, od siromašnih i bogatih do lijepih i ružnih, uspješnih i neuspješnih, jednom riječju različitih. Međutim, onaj dio kratice LGBT koji se odnosi na transvestite malo je ipak zanemaren. Šire društvo transvestite i transrodne osobe i dalje doživljava kao ljude na samom rubu društva – čudake, prostitutke i slično. Ja svojim životom stalno dokazujem da to nije ili ne mora biti tako. Transvestit sam, a uspješan sam u onome što radim, putujem svijetom biznis klasom, ostvarujem uspješne odnose s drugim ljudima bez obzira na to što se šminkam i lakiram nokte. Nadam se da time utječem na percepciju transvestita i da tako barem malo nagrizam predrasudu.

Ima li vaš imidž 'akcijskog transvestita' ikakvog utjecaja na vašu komediju, humor, materijal koji sastavljate za nastupe?

Ne. Nikakvog utjecaja. Mislim, govorit ću o tome kao što bih govorio o bilo čemu drugome, ali ne, to nikako ne utječe na moj rad, jednako kao što glumcima koji su homoseksualci to ne utječe na način na koji glume i jednako kao što nekome to što je visok ili nizak ne utječe na smisao za humor. Osim toga, i moj je, kako vi kažete, 'imidž' transvestita podložan promjenama, mijenja se kao i sve ostalo što se na čovjeku mijenja tijekom godina. U zadnje sam vrijeme više u 'muškoj' fazi, šminkam se diskretnije, oblačim 'muškiju' odjeću. Nisam zbog toga promijenio i komičarski stil, to je osobna stvar.

Kada već pričamo o tome – i za sam kraj – veseli me što vam, kao muškarcu, mogu postaviti jedno pitanje koje se vrlo često u intervjuima postavlja ženama, bez obzira čime se bavile i bez obzira ima li to ikakve veze s onime što rade. Imate li neki svoj omiljeni stil šminkanja i oblačenja? I činite li sve to sami?

Haha, zanimljivo, da. U početku, kada sam se tek bio outao kao transvestit, sve sam činio sam – i birao odjeću i šminkao se i lakirao nokte i da, danas bih to također znao učiniti. No kako sam postajao uspješniji, tako su mi se i otvorile druge mogućnosti. Sada, na svoju sreću, imam pristup ljudima koji to čine bolje od mene pa me oni šminkaju. Kao što rekoh, i stil mi se s vremenom promijenio. Kada sam bio mladi transvestit, sav ponosan i sretan što sam to napokon objavio svijetu, šminkao sam se mnogo napadnije, upadljivije, jače. Sada mi to više nije fora, više volim blažu šminku, ali zato sam sada u fazi lakiranja noktiju. Imam sjajnu japansku manikerku koja mi je izradila nokte koje upravo nosim. Prelijepi su, s time da na jednome noktu imam britansku zastavu, a na jednome zastavu Europske unije, pa ti nokti pokazuju tri stvari koje su mi važne – Britanac sam, Europljanin i transvestit.