Istraživanja su potvrdila ono što su igrači oduvijek znali – poker više ovisi o vještini nego o sreći, piše New Scientist. Znanstvenici su već u nekoliko navrata pokušali odrediti omjer sreće i znanja u popularnoj kartaškoj igri, izrađivali matematičke modele i programe, no nisu se uspjeli dovoljno približiti stvarnoj situaciji igranja pokera, tvrde Ingo Fielder i Jan-Phillip Rock sa Sveučilišta u Hamburgu.

U posljednjem pokušaju određivanja stupnja sreće promatrali su 55.000 igrača na internetu u jednoj od najraširenijih verzija pokera No limit Texas hold 'em. Analizirali su njihove rezultate u periodu od tri mjeseca s pretpostavkom da ako vještina na kraju presuđuje, to mora biti vidljivo.

Promatrali su dvije stvari. Prvo, koliko je variranje između pobjeda i poraza pojedinog igrača. Ako je preveliko, znači da sreća igra veću ulogu. Drugo, kod svakog su mjerili prosječnu vrijednost pobjeda i poraza. Jako dobri i jako loši igrači, u slučaju da je vještina dominantniji faktor, trebali bi imati bolje odnosno lošije rezultate od onog što bi se očekivalo ako igra više ovisi o slučajnosti.

S obzirom na ta dva kriterija, pokazalo se da nakon nekog vremena, točnije poslije 33 sata igre uživo ili 13 sati online igranja (jer je online poker brži), ipak preteže vještina. To otprilike odgovara broju od 1000 dijeljenja.

'Naši rezultati bi trebali imati veći utjecaj na zakonodavce nego je to bio slučaj dosada. Izvedeni su iz realnosti, a ne iz teorijskog modela', rekao je Fielder.