Pred jedanaest je godina u Gani dvanaest žena nasmrt pretučeno jer ih je nekoliko muškaraca osumnjičilo da su im ukrale njihovu klateću muškost iz gaća. Da ne bi bilo zabune, ljudi nisu iznebuha izmislili svoju dijagnozu. Tek su se pozvali na dugu afričku tradiciju fenomena 'koro' -  krađe penisa, za što se redovito optužuju vračarice i druge praktikantice crne magije.

Koro je dobio ime po malezijskoj riječi za kornjaču, ne slučajno, s obzirom na način na koji se kornjača uvlači pod oklop. Fenomen star nekoliko tisuća godina i rasprostranjen po svim kontinentima znao je poprimiti oblik masovne histerije, ali dolazi i kao individualno uvjerenje s kojim se onda bakću psihijatri u kliničkim seansama.

Prvi je put 'koro' spomenut u Kini pod imenom 'suo-yang', a opis bolesti zabilježio je drevni tekst 'Klasik interne medicine Žutog Cara' koji datira iz 300. godine prije Krista. Nevjerojatna patologija se potom opisuje i u mnogim drugim tekstovima kineske medicine kroz naredna stoljeća. O tome kako izgleda u stvarnosti možda najbolje svjedoči eskalacija kolektivne psihoze 1967. godine u Singapuru

U bolnice su odjednom nahrupile kolone muškaraca, žaleći se da im se penisi uvlače u tijelo. Mnogi su kobno nestajanje vitalnog organa pokušavali zaustaviti štipaljkama, protezama ili trajnim stiskom člana obitelji koji je rukama grabio spasiti ono malo preostalog spužvastog tkiva. Prema članku iz singapurskog medicinskog časopisa, pacijenti su za sve krivili svinjetinu, tj. cjepivo koje su koristili uzgajivači kako bi zaštitili životinje od svinjske groznice.

Slična masovna opsesija zbog navodnog nestanka penisa dogodila se i u kineskoj pokrajini Guandong. Stanovništvo je bilo uvjereno da je ljepotica Hu Li Jung, točnije duh lisice sa životnom misijom da lunja poljima i krade muška spolovila, opet u akciji. Što će pak ženskom životinjskom duhu brdo muškog genitalnog mesa, ostavljamo na tumačenje psihijatrima i istraživačima pučkih tripova.

U Africi su stvari nešto suvislije. Mogućnost da vam vještica popali ud je savršeno normalna. Psihijatar Sunny Ilechukwu je izvijestio o masovnoj krađi penisa 1990.u Nigeriji, navodeći se pričanjima oštećenih. Kako bi dokazali neupitnost svojih tvrdnji, muškarci su pokazali svoje spravice standarno pričvršćene među nogama uz objašnjenje koje bi uvjerilo i najgoreg skeptika. Tvdili su, naime, da to nije njihov penis, već da su im pohotne čarobnice vratile nešto malo i usuknuto. Ništa drukčije nije bilo ni u Kongu prošle godine, gdje je u hvatanju trinaest pljačkašica penisa intervenirala i policija.

Uvjerenje o nestanku i krađi penisa nije rijetkost ni na Zapadu, iako dolazi u individualnoj varijanti i s par varijacija. Za razliku od svojih afričko-azijskih žrtava, europski i američki pacijenti drže da se mogu izliječiti. Poznat je slučaj nekoliko Amerikanaca koji su završili na terapiji zbog nestajućeg penisa nakon konzumacije kanabisa. Struka je zaključila da su vjerojatno otprije bili iskompleksirani zbog veličine i oblika svoje muškosti pa je THC sve to odveo na kliničku razinu.

S 'korom' se susreo i jedan Grk s Cipra, o čemu je izvjestio britanski časopis za psihijatriju. Spopala ga je anksioznost, depresija i zabrinutost zbog 'činjenice' da mu se penis uvlači u tijelo. Nakon tretmana antipsihoticma, čovjeku se stanje poboljšalo i mogao je normalno pogledati u gaće.

Bilo da je riječ o bezgraničnoj mašti starih predaja ili o frojdovskim kompleksima modernog doba, 'koro' potvrđuje istu stvar – od svih dijelova tijela, način na koji doživljavamo svoje međunožje, njegovu ulogu, izgled ili značenje, čini se da je najviše kolektivno određen.