Japanci su poznati po svojim jednostavnim (ali često neobičnim) rješenjima za razne probleme. U tu kategoriju nesumnjivo pripada i rješenje za nedostatak japanskih kršćanskih svećenika koji mogu sklopiti brak.

Japanci su svoj problem riješili vrlo jednostavno – koriste ljude koji najčešće nemaju nikakve veze s kršćanstvom, ali izgledaju kao da bi mogli. Umjesto pred zaređenim svećenicima, Japanci tako sklapaju brakove pred glumcima.

Japansko ludilo za zapadnjačkim vjenčanjima počelo je još u osamdesetima nakon što se Diana Frances udala za princa Charlesa. Mnoge Japance ponijela je ideja vjenčanja u bijelom jer su je povezivali s kraljevskom ceremonijom i ljubavi.

Kod tradicionalnog šintoističkog vjenčanja mlada nosi periku i kimono, a fokus je na spajanju dvije obitelji. Cijela japanska zaljubljenost u kršćanska vjenčanja dovela je do trenda 'lažnih stranih svećenika'.

Tvrtkama koje pružaju zapadnjačka vjenčanja važno je da se njihov 'svećenik' zna držati scenarija, te da izgleda kao da je stranac. Naravno, pravi svećenici nisu oduševljeni tom idejom.

'To je postao pravi problem. Ti ljudi nisu svećenici i dovode nas na loš glas. Važno je za budući bračni par da dobiju pravo vjenčanje. Čak sam čuo da neki hoteli koriste osoblje u nedostatku boljeg', rekao je jedan japanski katolički svećenik.

Najpopularniji glumci postali su traženi zbog svoje uloge zapadnjačkog svećenika. Ceremonije se uglavnom vrše na mjestima koje podsjećaju na crkve ili su specijalno sagrađena za lažno vjenčanje.

Mnoge zemlje u Aziji koriste sličnu metodu za poslovne sastanke. Tvrtke zapošljavaju zapadnjake koji izgledaju uspješno kako bi dali međunarodni izgled svojim predstavnicima. To se popularno zove 'uljepšavanje izloga bijelcem'.