Prema germanskom folkloru, noćne nam more donosi zao kućni duh koji sjedi ljudima na prsima dok spavaju. Drevna pak azijska plemena smatrala su da, ako zapišete svoje loše snove na glinenu pločicu i bacite je u rijeku, noćne more će nestati zauvijek. Psihijatri Freud i Jung smatrali su porijeklo noćnih mora puno kompliciranijim procesom i bili su uvjereni da se čovjek tako zapravo rješava bolnih iskustava iz prošlosti.

S obzirom na to da prirodno želimo što prije zaboraviti noćne more (snove zbog kojih se budimo) i ružne snove (koji nam ne prekidaju san), oni su zbog toga rijetko i bili predmetom znanstvenih istraživanja. No, novo i najopsežnije istraživanje fenomena noćnih mora koje su proveli psiholozi na Sveučilištu u Montrealu, otkrilo je da i u tom slučaju postoji razlika među spolovima koja proizlazi iz najdubljih kutaka naše podsvijesti.

Čak 572 sudionika istraživanja vodilo je dnevnik o gotovo 10.000 snova i pokazalo se da su muškarcima i ženama san prekidale sasvim različite stvari.

Razlike među spolovima

Noćne more i ružni snovi kod muškaraca najčešće su se odnosile na katastrofe i nesreće poput poplava, potresa i rata. S druge strane, međuljudski konflikti poput onoga s partnerom, obitelji ili poslovnim kolegama puno su češće mučile žene, a vrlo rijetko muškarce. Razlikuju se čak i likovi koji se pojavljuju kod muškaraca i žena. Žene su najčešće imale noćne more o ljudima i mjestima koje poznaju, a scene i likovi u ružnim snovima muškaraca uglavnom su bili potpuno izmišljeni.

Jedan od autora studije, profesor Antonio Zadra, rekao je da za to postoji nekoliko mogućih objašnjenja. U pitanju bi mogla biti evolucija - kod muškaraca je to duboko usađena uloga zaštitnika, a neki stručnjaci smatraju da je jedini razlog zašto imamo noćne more taj da pripremimo svoj mentalni sklop na preživljavanje opasnih situacija. Treća teorija zasniva se na pretpostavci da svi naši snovi imaju korijene u stvarnom životu, stvarnim interesima i strahovima, kao što će muškarci puno više gledati horore i trilere, a žene emotivne drame.

Još je jedna razlika među spolovima iznenadila prof. Zadru, a to je da su muškarci puno otporniji na noćne more koje uključuju insekte, zmije i štakore. Njihove će noćne more također biti puno agresivnije i negativnije. Ono što ljudi najčešće ne znaju jest to da većina noćnih mora počinje kao uobičajen san, no u nekom trenutku se desi nekakav 'okidač' i sve krene u krivom smjeru.

Muški snovi postaju 'loši' puno prije i ostaju takvi dulje nego ženski, a žene osim toga često u noćnim morama imaju lika koji im pokušava pomoći dok se muškarci uglavnom sami 'bore'.

Istraživanje je također pokazalo da žene puno češće imaju noćne more, no to može biti i zato što se više interesiraju za svoje snove pa ih i bolje pamte. No prof. Zadra smatra da je problematika dublja - ljudi koji se često bore s ružnim snovima obično su skloniji tjeskobi i depresiji, a poznato je, kaže, da se ti poremećaji češće javljaju kod žena.

Studija je pokazala i da uopće nemamo noćne more kakve smo mislili da imamo. Klišej bespomoćnog padanja s visine nas zapravo ni ne muči pa se ta tematika javila u samo jedan posto noćnih mora i ružnih snova. Ista stvar vrijedi i za gušenje, utapanje i osjećaj paraliziranosti. Kod takvih se snova jednostavno radi o intenzivnim iskustvima koja nam se urežu u pamćenje i zato ih uvijek navodimo kao noćne more. Snovi su zapravo vrlo 'krhki' - zaboravljamo ih odmah osim ako ih ne zapišemo.

Ako se ne radi o padu s nebodera ili bježanju od nepoznatog ubojice kroz nepregledne mračne hodnike, kakvi nas snovi onda najčešće proganjaju?

Na vrhu liste našla se fizička agresija, uključujući ubojstvo, silovanje i otmicu. Takav se događaj javio u gotovo polovici svih zabilježenih noćnih mora, no samo u petini ružnih snova. Slijede međusobni konflikti, poput svađa, uvreda, nevjere i odbacivanja što se javilo u 20 posto noćnih mora i više od trećine ružnih snova. Na trećem mjestu najčešćih noćnih mora našli su se neuspjesi ili bespomoćnost - uključujući kašnjenje, izgubljenost, nemogućnost govorenja, zaboravljanje ili gubitak nekog predmeta ili kakve druge greške. Odmah iza toga uslijedila je briga za zdravlje i smrt

Što zapravo pokreće noćne more?

Postoje ozbiljne indicije za to da zapravo nisu nasumične i slučajne, već povezano sa svakodnevnicom spavača. Istraživanja su pokazala da nas noćne more najviše muče u posebno stresnim ili emotivnim razdobljima.

Kako bi ih razumjeli, kaže prof. Zadra, moramo jako dobro poznavati osobu koja sanja. 'Kad bih ja sanjao o tome da sam zapeo u automobilu, nije isto kao da to sanja automehaničar. Živim u Montrealu gdje pada puno snijega. Mogao bih, primjerice, sanjati da sam zapeo u snijegu, u automobilu sa suprugom i da se ne možemo izvući. To bi mogla biti metafora da smo zapeli u vezi za koju želim da funkcionira, ali ne idemo nikamo', rekao je Zadra.

Znanstvenici u Montrealu otkrili su sličnu podjelu među spolovima i kad su proučavali erotske snove. 'Značajan broj likova u ženskim snovima su ljudi koje poznaju, njihovi partneri ili bivši partneri, kolege s posla... Muškarci u takvim snovima najčešće sanjaju potpuno nepoznate ljude. Rijetko se vide u seksualnom odnosu sa ženom, djevojkom ili slavnom osobom, već s potpuno izmišljenim likovima', objašnjava Zadra. Iz toga proizlazi da su žene intimni čin puno više povezuju s nekim tko im u životu nešto znači.

Možemo li spriječiti noćne more?

Stručnjaci predlažu tehniku kojom ponovno proživljavamo san, u stvarnosti, ali izmijenimo nešto u njemu. 'Neki ljudi izmijene cijeli san, neki samo kraj, a neki samo jedan detalj kao što je recimo boja zida', kaže Zadra.

Iz testova koji su se provodili na žrtvama kojekakvih trauma dokazano je da se snovi rijetko ponavljaju.

A postoji i jako dobar razlog zašto se ne moramo bojati zlog duha koji nam sjedi na prsima. U 22 posto noćnih mora i 38 posto ružnih snova, koliko god uznemiravajući bili, postojala je i neka vrsta sretnog kraja.