Kad vam reklamni stručnjaci pokušavaju prodati muda pod bubrege, nitko se ne obazire sve dok je reklama pristojna i nikoga ne vrijeđa. No čim postanu malo vulgarniji, ubace pokoji religijski simbol ili posegnu za sarkazmom, marketinška se industrija pretvara u krvožednu aždaju, barem u očima onih koji pomno paze na emocije građana. Evo kako to onda izgleda
Posljednja u nizu zabranjenih reklama je ona proizvođača sladoleda stacioniranog u Londonu, brenda Antonio Federici, koji je božanski okus svog proizvoda odlučio pozicionirati u donekle božanski kontekst.
No trudna opatica koja uživa u sladoledu, objavljena u dva časopisa, suviše je okrutna metafora za ozbiljne vjernike pa je reklama zabranjena, a jedan od časopisa se čak ispričao navevši da ne zna što mu je bilo da napravi takav propust. Federiciju to nije prvi put da oskvrnjuje religijsku simboliku jeftinim (koliko to brendirani sladoled može biti) trikovima. Prošle jeseni je objavio reklamnu kampanju koja je u centar zbivanja stavila opaticu i svećenika u pozi kao da će se poljubiti. Iako je talijanski fotograf Oliviero Toscani zbog slične reklame (njegovi opatica i svećenik su se zbilja poljubili) bio zabranjen još početkom devedesetih, zadiranje u 'svetinje' ostalo je tabu.
Toscani je od 1982. do 2000. kreirao za Benetton niz kontroverznih reklamnih kampanja. Osim opatice i svećenika u neprimjerenoj pozi, bila je tu krvava beba tek izašla iz maternice, pa crni pastuh koji je naskočio na bijelu kobilu, pa niz kondoma u raznim bojama na bijeloj podlozi, pa tri ljudska srca ispod kojih je bilo naznačeno kojoj rasi pripadaju, a jedna od poznatijih je fotografija mladog Amerikanca oboljelog od AIDS-a na samrtnoj postelji. Neke su bile zabranjene, neke nisu, ali sve su izazvale burne reakcije javnosti i 'relevantnih' institucija.
Kontroverzne reklame osobito su popularne u modnom svijetu. Svojedobno su u tome pretjerali francuski dizajneri Marithé i François Girbaud kada su objavili poster na kojem su manekenke u njihovim kreacijama postavljene za stol i to u maniri kojom se prikazuje Isus na posljednjoj večeri. Talijanske vlasti su zaključile da su plakatima pomiješali pojmove 'svet' i 'svjetovan' te izjednačili komercijalni proizvod s religijskim simbolom, pa su zabranjeni i uklonjeni.
Jednako je burne reakcije izazvao plakat s muškarcem na krevetu, pokrivenim plahtom na strateškom mjestu, s raširenim rukama u pozi koja aludira na Isusa na križu. Osim toga, preko fotografije je bilo ispisano 'Lead me into temptation' (Odvedi me u napast). Takva je provokacija reklamu jedino odvela na popis zabranjenih.
Gradonačelnik Venecije je ove godine u kolovozu zabranio postavljanje plakata na fasadu Duždeve palače na Trgu svetoga Marka, na kojem je gola glumica Julianne Moore sakrila svoje atribute samo uz pomoć dva lavića i crne vrećice. Bulgarijev plakat koji promovira luksuzne proizvode očito se učinio suviše izazovnim gradonačelniku Giorgiju Orsoniju.
Budući da prodaje sve, seks je omiljen motiv za razne proizvode pa ga je u svojoj reklami prošle godine odlučila iskoristiti i PETA, najveća svjetska organizacija za zaštitu životinja, promovirajući vegetarijanski stil života.
Brokulu, šparoge i bundevu dala je u ruke seksipilnim manekenkama koje su se lako zaigrale s njima i pretvorile ih u seksualna pomagala. TV kuća NBC odbila je emitirati reklamu navevši da je previše seksi.
Vjerojatno je iz istog razloga bila zabranjena reklama pivaGuinness u kojoj se boca piva trese na leđima žene. Za bocom prvo posegne muškarac sa stražnje strane djevojke, potom muškarac s prednje strane, a na koncu se pojavi i ruka s donje strane. Podijelite ga s prijateljem, ili dva, bio je slogan reklame, ali očito nije upalilo.
Kao i momci s Madisona, reklamni stručnjaci i copywriteri smišljaju kako prodati muda pod bubrege. No ponekad se previše zanesu u kreativnom izričaju pa simbolika nužno postane predmet vježbanja strogoće dežurnih cenzora. Ni prvi ni zadnji put.
