Zvali su je dame de voyage i jedina uloga joj je bila usrećivanje usamljenih francuskih i španjolskih mornara. Slamom napunjene krpene lutke u međuvremenu su naučile zadovoljavati muški rod na daleko sofisticiranije načine. Štoviše, Henrik Christensen iz Europskog centra za robotička istraživanja smjelo tvrdi da ćemo za pet godina moći upražnjavati seks sa ženama-robotima.

No tamo gdje su se mornari nekad davno nažuljali i iscrpili, nastavio je nacizam. Moderne lutke na napuhavanje prvi je, prema nedavno otkrivenim dokumentima, osmislio sam Hitler. Aseksualni Fürer, nadražen valjda jedino vlastitim likom, ipak je imao dovoljno empatije za erotske potrebe SS-ovaca na frontu. Navodno je 1941. brko soboslikar imenovao danskog doktora Olena Hannusena za razvoj modela za arijevsku lutku na napuhavanje koja će opsluživati njegove vojnike u erekciji između dviju ofenziva.

Razlozi su, prije svega, bili politički motivirani. Naime, diktator je nastojao spriječiti lunjanje svoje vojske po bordelima gdje bi se mogla zaraziti i time postati neupotrebljiva. S druge strane, ne dao Bog da se vojnik u navali testosterona slučajno spetlja s pripadnicom niže rase te zagadi genetski inventar arijevaca.

U skladu sa standardima superiorne njemačke nacije, ta je 'nadlutka', prema izričitom Hitlerovom nalogu, trebala biti plavuša, visoka 176 centimetara, bijele kože, plavih očiju, ogromnih grudi i usana. Henrich Himmler, vrhovni zapovjednik SS-a bio je direktno odgovoran za nadzor razvoja projekta. Bio je klasificiran kao najviša državna tajna.

Dr. Rudolf Chargeheimer, psihijatar zadužen za konstrukciju prototipa napisao je da je svrha i cilj lutaka olakšavanje vojnika. 'Trebaju se boriti, a ne petljati sa strankinjama.' Kako god, Chargeheimer je bio dovoljno inteligentan da zaključi sljedeće: 'Nijedan muškarac neće zamijeniti ženu lutkom ako ne zadovoljimo najviše standarde kvalitete. Sintetičko tkivo mora proizvesti isti osjećaj opipa kao i pravo. Tijelo lutke mora biti jednako agilno i pokretno. Spolni organ mora biti apsolutno realističan.'

Eksperiment je propao budući da se laboratorij nalazio u Dresdenu, gradu koji su saveznici sravnili sa zemljom. Tako dobra ideja ipak nije promakla postratnoj industriji te su erotske lutke polako počele osvajati tržište. Daleko od nacističkog arijevskog ideala, smiješne spodobe napunjene zrakom jedva da su podsjećale na ljudsko biće i bile su napravljene od vinila. Danas najjeftinije napuhanke stoje jedva pedesetak dolara i uglavnom služe za sprdačinu. One nešto skuplje, u rangu od 100 do 200 dolara, napravljene su od lateksa, imaju plastične ili staklene oči i korektno odrađene ruke i stopala. Proizvode ih isključivo u Francuskoj i Mađarskoj.

Sljedeću stepenicu na putu do realističnog seksualnog užitka zauzimaju tete od silikona. Mogu stajati između 600 i 7.000 dolara. Ne ulazeći u diskusiju o tome s koliko bi se stvarnih žena moglo zabaviti glavić uloživši 7.000 dolara, ove umjetne dame imaju čak i metalne kosture i možete ih namjestiti u nekoliko pozicija. Rade se u Americi i Japanu gdje su, igrom prijevoda, poznatije kao 'nizozemske žene' (dattchi waifu). Naziv vuče porijeklo od vrste bambusova jastuka.

Ono što je počelo s par krpa, danas završava na pragu sofisticirane robotike i ultrarealističnih materijala. Nismo daleko od toga da se počne uzgajati i pravo ljudsko tkivo u svrhu seksualnog lutkarstva, no za sada Japanci nude skoro pa isto: elastični gel s jakim 'sjećanjem' za određeni oblik. Napredniji je od silikona i jeftiniji. K tome, u zdjelicu novih lutaka ugrađuje se motor koji je pomiče po volji, a svoju neživu draganu u nekim varijantama možete i slušati kako uzdiše. Ne samo to, često su kosa i stidne dlačice prave.

Mnogi online dućani sada nude mogućnost da si sami složite lutku od dijelova koji vam posebno pašu. Teoretičari cyber seksa već upotrebljavaju termin gynoids za žene -robote čije će postojanje biti totalno u službi muškog zadovoljstva. Nekima je pak palo na pamet početi proizvoditi erotske lutkice i za životinje, prije svega za pse.

Sunovraćenje u seksualnu izolaciju i autizam najbolje će iskoristiti onaj tko počne proizvoditi pješčana zrnca na napuhavanje. Mark Twain je, bez sumnje, bio u pravu kad je rekao da bi čovjek zatočen sam na pustom otoku početi ševiti i pijesak ako treba. Što se pustih otoka tiče, čini se da tamo već jesmo.