Voltaire je 1734. pisao o nevjerojatnoj ljepoti žena iz Čerkezije, koja je u to vrijeme bila dio Otomanskog Carstva, a danas je dio Rusije. Tamna kovrčava kosa često oblikovana u ono što bismo danas nazvali afro bila je zaštitni znak Čerkeskinja i tolika je bila njihova privlačnost da ih je P. T. Barnum, vlasnik najvećeg i najpoznatijeg cirkusa u SAD-u, pokazivao kao atrakciju svoje predstave. U početku su te žene uistinu bile čerkeškog porijekla, no kasnije su ih zamijenile Afrikanke čija je kosa lako poprimala željeni oblik, a bile su također poznate i kao 'djevojke s paprat-kosom'

U Africi su pleme Hadendoa i mladići iz Somalije bili poznati po svojim frizurama koje su oblikovali pomoću putra u velike mikrofonke koje bi smanjivali kako bi starjeli, a britanske kolonijalne trupe zbog njih su ih zvali 'fuzzy wuzzies'

Mikrofonka izgleda poput kugle oko glave, a raste u tom obliku zbog gustih kovrča. Što su kovrče gušće, to mikrofonka može biti veća. Afro se često oblikuje češljevima dugih zuba koji su usko vezani uz taj tip frizure. Dok raste, mikrofonka mora se konstantno kratiti da bi se postigao željeni oblik, no jednom kad je kosa odgovarajuće duljine, lako ju je održavati.

Afro je s vremenom postao frizura s velikom dozom simbolike, a najpoznatija je kao znak političkog i rasnog pokreta šezdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u, djelomično i kao odmak od tradicionalnog mirnog pokreta prema agresivnijem militantnom izrazu 'crnog ponosa'. Mikrofonka je jednostavnim puštanjem kose da bez ravnanja prirodno raste postala modna izjava: crnoputi su ljudi lijepi takvi kakvi jesu te da se mogu ponositi svojom rasom i kulturom.

Mikrofonka je do te mjere postala povezana s crnim pokretima da su neke javne ličnosti namjerno nosile što je moguće veće frizure tog tipa. Politička aktivistica Angela Davis i glumica Pam Grier poznate su po ogromnim mikrofonkama, kao i grupa Jackson Five u kojoj je pjevao Michael Jackson kao dječak.

Frizeri nisu bili najsretniji kad je afro postao prihvatljiva frizura jer su zbog toga izgubili sve klijente koji su ravnali kosu. Crna populacija u SAD-u također nije lako prihvatila promjenu. Crnkinje su dotad uglavnom nosile dugu ravnu kosu i muškarcima nije bilo drago vidjeti kratke frizure na ženama. Afro je tako na neki način označio i početak jačanja ženskog pokreta

Proces ravnanja kose izmišljen je već pri kraju 19. stoljeća. Danas se ne zna je li taj proces bio smišljen iz čisto estetskih razloga ili su ulogu igrale predrasude i potreba da se ravnanjem kose smanje razlike između bijelaca i crnaca. Postupak u kojem su se koristili vrući češalj i nafta izmislila je gospođa C. J. Walker, prva milijunašica koja je sama postigla taj status. Drugi način ravnanja kose uključivalo je lužinu te je bilo najbolje da to radi profesionalni frizer kako se ne bi spalio korijen kose ili uši.

Ravnanje kose bilo je potpuno normalna stvar u crnoj populaciji SAD. Čak je i slavni borac za ljudska prava Malcolm X ravnao kosu do 1960. godine.

Kako je afro postao dio svakodnevnice sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tako je njegova politička uloga počela blijedjeti, a modna jačati. Počele su je nositi osobe iz javnog života bez političke motivacije, a među njima je bio Art Garfunkel. U slučaju bijelaca, takva frizura poznata je i kao 'wafro' ili 'whitefro', a židovske mikrofonke zvale su se 'jewfro'.

Bez obzira na uspone i padove u popularnosti od 1960. do danas mikrofonke su nosile neke vrlo poznate ličnosti iz svijeta sporta i pop kulture poput Jamesa Browna, Jimija Hendricksa, Kobea Bryanta, Lauryn Hill, Lennyja Kravitza i Beyoncé Knowles.

Nosio ju je također i glavni lik stripa i crtića čije je ime nastalo zbog te frizure. Radi se o Afro Samuraju, liku crtača stripova Takashija Okazakija koji ga je stvorio inspiriran ljubavlju prema soul i hip hop glazbi. Zbog velikog uspjeha koji su ti stripovi i crtani filmovi postigli, početkom prošle godine izašla je i videoigra, a u planu je i igrani film.

Zbog povezanosti s afroameričkim pokretom za ljudska prava, mikrofonke su u Tanzaniji bile zakonom zabranjene 1970, kao i na Kubi 1960. godine. Dok je afro frizura doživjela ogromnu popularnost u SAD-u, u afričko-karipskoj zajednici nije bila toliko uspješna zbog dredloksa koji predstavljaju rastafarijanski pokret bitan za to područje.

Iako je mikrofonka bila prisutna u Africi u raznim oblicima, neki kritičari smatraju da afro izvorno i nije afrička frizura, već da se radi o trendu.

Mikrofonke se ponovno vraćaju, ovaj put s manje političke prtljage nego inače. Iako još uvijek nije dobrodošao u poslovnom svijetu visokog profila, afro polako postaje dio prihvaćenog stila i znak je samouvjerenosti i prirodne ljepote.