Rachel Grant s Britanskog otvorenog sveučilišta provela je deset dana na jezeru San Ruffino promatrajući žabe i njihovo kretanje. Samo 74 kilometara od L'Aquile, mjesta u kojem se dogodio potres koji je odnio 300 života 6. travnja prošle godine, ona i njezin tim mjesec dana proučavali su ponašanje običnih žaba i primijetili čudno opadanje u njihovim brojevima tik prije svakog potresa.

Tek kad je i zadnje podrhtavanje tla prestalo, žabe su se vratile u normalnom broju u svoja uobičajena staništa. Pod normalnim uvjetima žabe inače nikad ne napuštaju mjesto parenja.

Sa željom da riješi ovu zagonetku, Rachel Grant nabavila je ruska mjerenja električne aktivnosti u jonosferi te usporedila ponašanje žaba s elektromagnetskom aktivnošću. Otkrila je da se dva nestanka žaba podudaraju s naglim prestancima električne aktivnosti u najvišem sloju atmosfere.

Mnoge su već životinje sudjelovale u sličnim eksperimentima, no ova studija prva je koja ima čvrste podatke koji prate ponašanje životinja prije, za vrijeme i poslije potresa.

'Naši podaci upućuju na to da žabe imaju neki način detektiranja potresa prije nego se dogode, bilo da se radi o plinovima ili česticama s nabojem', kaže Rachel Grant koja je objavila svoje istraživanje u Časopisu o zoologiji koji tiska Londonsko zoološko društvo.