Još uvijek nitko ne zna tko je napisao rukopis Voynich, što u njemu piše i radi li se uopće o stvarnom tekstu ili samo o besmislenom šaranju. Znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni precizno su datirali rukopis na pergamentu i smjestili ga na početak 15. stoljeća, što je samo produbilo misterij
Rukopis Voynich dobio je ime po poljsko-litvanskom Amerikancu Wilfridu M. Voynichu koji ga je od isusovaca nabavio 1912. u vili Mondragone blizu Rima u Italiji. Radi se o 240 stranica pergamenta ispunjenih crtežima i nepoznatim pismom čiji su autor, jezik, pa čak i većina onoga što slike prikazuju još uvijek potpuno nepoznati.
Pretpostavlja se da je u pitanju neka vrsta koda, no ni profesionalni kriptografi ni amateri nisu ga uspjeli dešifrirati. Prije dvije godine Sveučilište u Arizoni počelo je datiranje pergamenta metodom radioaktivnog ugljika i došlo s 95 posto sigurnosti do zaključka da je izrađen početkom 15. stoljeća - između 1404. i 1438.
Znanstveni institut McCrone u Chicagu datirao je tintu i dobio rezultate koji ukazuju da je rukopis napisan i nacrtan u približno isto vrijeme, što je potvrdilo njegovu autentičnost. Rukopis Voynich trenutno je u vlasništvu Sveučilišta Yale u Knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa Beinecke. Prije šest godina objavljene su prve moderne kopije rukopisa.
Iako na prvi pogled rukopis izgleda kao bilo koja druga srednjovjekovna knjiga, ništa u misterioznom rukopisu nije uobičajeno. Slova koja bi mogla biti latinična pomiješana s potpuno nepoznatim znakovima čine riječi i rečenice, no ni najbolji kriptografi i lingvisti ne mogu naći smisao u tekstu.
Crteži u rukopisu također izgledaju kao da prikazuju poznate stvari, no od mnoštva biljnih ilustracija samo dvije su uspješno identificirane kao poznate biljke. Osim botaničkih ilustracija rukopis sadrži i mnoge astronomske crteže, no i oni su uglavnom podjednako ispunjeni nepoznanicama.
Kemičar i arheolog Greg Hodgins sa Sveučilišta u Arizoni koji je bio na čelu tima zaduženog za datiranje rukopisa fasciniran je misterioznim dokumentom.
'Postoje šifre koje su skrivene u besmislicama, što znači da je čak i moguće da jedan velik dio teksta ne znači apsolutno ništa. Postoje i neke stare metode u kojima se na ključnim mjestima na stranicama teksta buše rupice te se tako čita skriveni tekst. No ja sam amater u tom području i moj je interes za dešifriranje potpuno neprofesionalan. Samo sam znatiželjan kao i drugi ljudi', rekao je profesor Hodgins.
