Kraljičina ubojita ljepotica na Havajima

Prirodni bazen Queen's Bath na najstarijem havajskom otoku Kauai ostavlja dojam zgodnog mjesta za osvježenje tik do oceana. Vulkanske stijene oko bazena malo koga neće namamiti na skok, a zbog ćudljivog oceana može to vrlo lako postati skok bez povratka. Prije svega, dubina bazena varira od dana do dana, ali postoje dani kada se Kraljičinoj kupelji zbog valova bolje ne približavati. Samo promatranje oceana prije obilaska ne pruža dovoljno sigurnosti jer se valovi mogu nenajavljeno pojaviti bilo kada tog dana i jedino pouzdano je pratiti prognozu za surfere. Ako su prognozirani valovi preko 1,2 metra, posjet je bolje odgoditi za neki drugi dan jer ne samo da opasnost predstavlja kupanje, nego valovi posjetitelje mogu usisati u ocean.

Raj za zrakoplovne entuzijaste

Na plaži Maho, smještenoj na karipskom otoku Saint Martin, teško ćete vidjeti nekoga da zaigra picigin jer bi to predstavljalo ugrožavanje sigurnosti zrakoplovnog prometa, ali zato je puna zaljubljenika u zrakoplove spremnih na iznenadno i nekontrolirano razbacivanje po moru. Onim umjerenijima plaža smještena nedaleko od uzletno-sletne staze međunarodnog aerodroma Princess Juliana pruža jedinstvenu priliku da izbliza pogledaju trbuh aviona, a posebna su priča oni željni zavirivanja pod rep aviona koji upravo polijeće i čija ih eksplozija motora doslovno razbaca po moru, uz neizbježno škripanje pijeska pod zubima.

Skrivena plaža na Marijinim otocima

Nenaseljene vulkanske otoke The Marieta Islands meksička je vlada 1900-ih godina koristila za vojna ispitivanja, uključujući upotrebu raznih bombi i brojne eksplozije, što je uzrokovalo stvaranje brojnih špilja. Zbog velikog međunarodnog pritiska koji je krajem šezdesetih pokrenuo Jacques Cousteau vlasti su otočje proglasile nacionalnim parkom. To je povoljno utjecalo na razvoj bioraznolikosti, no turiste, pored brojnih vrsta riba, ptica, koralja ili kitova i delfina, na Marijine otoke najviše mami Skrivena plaža (Hidden beach), ponekad zvana i Ljubavna. Trostruko veća posjećenost od studijama dozvoljene prijeti zatvaranjem područja za turiste jer sidra i ulje s brodova, potpomognuti globalnim zatopljenjem, razaraju koralje.

Plaža Benagil skrivena u špilji

Južna obala Portugala, Algarve, sačinjena je od eroziji vrlo sklonog vapnenca, kojemu za nastanak veličanstvenih špilja nije trebala pomoć vojske kao na Marijinom otočju u Meksiku. Među brojnim špiljama Algarve najpoznatija je Benagil, koja skriva pješčanu plažu. Iako je udaljena tek 150 metara od plaže u istoimenom malom ribarskom mjestu, preporučuje se posjet turističkim brodovima, kajacima ili SUP-om, a plivanje do nje nikako se ne savjetuje zbog nepredvidljivih morskih struja ispod mirne vodene površine, kao i velikih razlika u morskim mijenama.

Staklena plaža u Kaliforniji

Iako zvuči kao idealno mjesto za odmor fakira, Staklenu plažu u Kaliforniji godišnje posjete desetine tisuća turista kako bi svjedočili šarenilu njenih staklenih oblutaka koji su posljedica ljudskog nemara i djelovanja mora. Naime Staklena plaža (Glass Beach) je do 1967. godine stanovnicima grada Fort Bragga bila odlagalište otpada koji su jednostavno bacali sa stijena u ocean. Štetu koju su nanijeli prirodi pokušali su popraviti požarima, a čak ni akcije zbrinjavanja ponovno iskoristive sirovine ili korištenje otpada u umjetničke svrhe nisu dali zadovoljavajuće rezultate. Zato je priroda odradila svoje, dio otpada se razgradio, a valovi su staklo godinama brusili u svjetlucave oblutke različitih boja. Dio plaže je prije petnaestak godina pripojen državnom parku MacKerricher i tamo turistima nije dozvoljeno skupljanje stakla, no zato izvan parka postoje još dvije staklene plaže koje su još ranije bile odlagalište otpada. Njih tijekom ljeta dnevno posjeti do 1200 turista, što je uvelike pridonijelo smanjenju staklenih oblutaka, a inicijativu da se plaže nadopune novim staklom zbog visokih troškova odbile su gradske vlasti.

Svjetlosni spektakl plaže na Maldivima

Iza zapanjujuće noćne igre svjetlosti plaže na Maldivima krije se prirodna pojava zvana crvena plima, koja se na dnevnom svjetlu ne može baš podičiti spektaklom. Uzrok joj je Lingulodinium polyedrum, mikroorganizam kojemu plaže Maldiva predstavljaju savršeno mjesto ili za odmor ili za reprodukciju. Kako bilo, visoka koncentracija ovog bioluminiscentnog fitoplanktona ima običaj vodu obojiti u ne baš primamljivu narančasto-crvenu boju, k tome još mutnu, a u nekim slučajevima i vrlo otrovnu. Promjena površinske napetosti vode, čitaj uzburkavanje, potiče u ovim fitoplanktonima kemijske reakcije koje noću priušte pravi svjetlosni spektakl pa svaki surfer, val, brod, šetač ili pokret rukom ostave u moru, ili njime natopljenom pijesku, svoj jedinstven svjetlosni trag.

Prolaz divova u Sjevernoj Irskoj

Obalu Sjeverne Irske krasi Prolaz divova (Giant's Causeway), područje koje svoje ime duguje lokalnoj legendi po kojoj su 40 tisuća bazaltnih stupova ostaci mosta prema Škotskoj koji je gradio irski div Finn MacColl ne bi li se mogao boriti sa škotskim divom. Znanstvenici su skloniji vjerovati da je pravilne šesterokutne stupove oblikovala vulkanska erupcija. Visoki su do 12 metara, a svojim formacijama podsjećaju na različite oblike po kojima su i dobili imena, poput 'Divovskih orgulja', 'Nakupine dimnjaka', 'Saća', 'Divovskih vrata' itd. Giant's Causeway stavljen je 1986. godine pod zaštitu UNESCO-a, a 2005. proglašen četvrtim najvećim prirodnim čudom u Velikoj Britaniji.

'Bazenčić' usred kilometarske pješčane plaže

Biti vlasnikom osam hektara zemljišta koje se proteže cijeli jedan kilometar uzduž poznate pješčane plaže miriši na dosta novca i prosječnom bi Hrvatu prodaja takvog zemljišta osigurala spokojniji život bez bojazni da sutra neće imati za kavu i kladionicu. Onaj poduzetniji ogradio bi područje kamenim gromadama, žbunjem i olupinama auta, investirao u nekoliko metara užeta i plastičnu stolicu te lokalnom mulcu plaćao svaki dan tu kavu i kladionicu da miče uže kad naiđe auto i naplati vozaču parkiranje 50 kuna. Na nasipanje još malo pijeska te kupovinu ležaljki i suncobrana rijetki bi se odlučio, jer prevelika je to investicija i nema tko raditi. Vlasnici takvog zemljišta u Čileu na njemu su iskopali rupu, na mjestima duboku i 3,5 metara, i upumpali u nju 250 milijuna litara pročišćene morske vode. Najveći bazen na svijetu nalazi se unutar privatnog resorta San Alfosno del Mar u gradu Algarrobo na obali Tihog oceana. U njemu, osim kupanja na jednoj od brojnih pješčanih plaža, možete se voziti kajakom ili jedriti.

Ružičasta jezera Hillier i Los Coloradas

Otok Middle u Zapadnoj Australiji krije prirodnu atrakciju potpuno neprirodnog izgleda - ružičasto jezero Hillier. Od oceana ga dijeli usko područje pješčanih dina, voda u njemu je slana, a okruženo je šumom eukaliptusa i čajevca. Tajnu ružičaste boje pokušala je 1950. odgonetnuti skupina znanstvenika, ali njihova potraga za algama koje inače vodi daju boju nije urodila plodom pa se ni danas ne zna uzrok jedinstvenog izgleda. Početkom prošlog stoljeća na njemu je kratko radila solana koja je brzo napuštena.

I Meksiko ima svoje ružičasto jezero Los Coloradas. Na njemu se proizvodi sol još od doba Maja. Kupanje u području solane odnedavno je turistima zabranjeno, ali na jezeru postoje mjesta gdje možete uroniti u vodu koja svoju boju duguje algama i škampima ili zajahati svog napuhujućeg plamenca dok promatrate one prave.

Pješčane plaže različitih boja

Raspon boja pijeska na plažama ne mora nužno varirati od bijele do prljavobijele, a za šarenilo su uglavnom zaslužni vulkani. Svoju zelenu boju pijesak na havajskoj plaži Papakolea duguje mineralu olivinu koji nastaje hlađenjem lave u moru. Crni pijesak havajske plaže Punaluu dolazi od bazaltne lave koja ulazeći u more eksplodira i brzo se ohladi. Svoju boju crveni pijesak na otočiću Rabida u otočju Galapagos duguje oksidaciji taloga lave bogatog željezom. Plaža Pfeiffer u Kaliforniji prošarana je purpurnim pijeskom, a on nastaje erozijom okolnih brda punih manganskog granata.