Vara se svatko tko misli da u srednjim godinama život napokon dolazi do točke skladne ravnoteže u kojoj jedva da ima uspona i padova! Čak i u ovoj fazi postoje promjene, od kojih neke mogu biti prilično nagle, kao što su razvodi ili smrti, ali i promjena posla i općenito preispitivanje i promjena životnih ciljeva.
Naravno, to ne znači da srednju dob treba uspoređivati s adolescencijom. No, posljednjih nekoliko desetljeća kod tog segmenta populacije jasno su zamjetljivi novi zanimljivi obrasci ponašanja, koji signaliziraju da srednja dob nikako nije stabilna faza. Dapače, da se upravo tada, više nego ikad, događaju značajne promjene koje vrijedi proučavati. A to znači da možda moramo promijeniti neke od svojih dosadašnjih ideja o srednjoj dobi.
vezane vijesti
Psihologija desetljećima dijeli faze ljudskog razvoja na djetinjstvo, adolescenciju, mlađu odraslu dob, srednju dob i starost. Čini se da se danas negdje oko 50. godine života otvorio upečatljiv jaz u toj definiciji. Danas srednje godine više nisu dob kada se polako počinjemo spremati za mirovinu, menopauzu ili suočavanje s iskustvima poput sindroma praznog gnijezda. Dapače, upravo se u ovoj fazi života mnogi ljudi razvode i započinju novi život – sami. A samoća nije istovjetna s usamljenošću.
Svakoga tko živi sam, osobito ako ima 50 ili više godina, uobičajeno ćemo promatrati s tugom i zabrinutošću jer uvriježeno mislimo da to znači da su društveno izolirani i bez čvrstih obiteljskih veza. Ovaj je stereotip duboko ukorijenjen u našim kulturnim narativima no on, međutim, nije nužno uvijek točan.
U stvari, živjeti sam nakon 50. godine života postalo je sve uobičajenije i – isto tako – nerijetko je riječ o osobnom odabiru. Nedavno izvješće državnog sveučilišta Bowling Green iz Ohija u SAD-u pokazuje da se svake godine povećava udjel odraslih koji žive kao samci. To je posebno izraženo kod onih rođenih nakon 1960. godine.
Nekada su ljudi nakon rastave ili smrti partnera brzo pronalazili novu osobu s kojom će dijeliti dom. Danas je vjerojatnije da će se odlučiti na samački život. Te su promjene u društvu neupitne i jasno vidljive. No, dok neki ljudi svoj samački život žive na ispunjen i obogaćujući način, drugi su opterećeni usamljenošću i izlažu se riziku od upadanja u trajna stanja emocionalne ranjivosti.
Baveći se pitanjem samačkog života i usamljenosti, sociolog Eric Klinenberg u svojoj knjizi 'Going Solo: The Extraordinary Rise and Surprising Appeal of Living Alone' donosi svjedočanstva ljudi koji žive kao samci. Mnogi od njih, uključujući one starije dobi, žive punim plućima i vode bogat društveni život.
'U proteklih pola stoljeća naša se vrsta upustila u izvanredan društveni eksperiment. Prvi put u povijesti čovječanstva velik broj ljudi – svih dobi, na svim mjestima, svih političkih uvjerenja – počinje se odlučivati za samački život', kaže Klinenberg.
Istraživanje Sveučilišta Erasmus u Rotterdamu pokazalo je da samački život nakon 50. godine života nije pozitivno iskustvo za one koji nemaju nikakvu društvenu podršku. Dakle, ključ osobnoga zadovoljstva nalazi se u društvenim vezama kojima raspolažete.
Ako je netko odlučio s 50 godina živjeti sam, to ne znači da je odlučio biti isključen iz svog društvenog okruženja. Dapače, ljudi srednje dobi izuzetno su dinamični i imaju potrebu povezati se s drugima – to su društveno aktivni ljudi koji su preispitali svoje prioritete, preformulirali svoje ciljeve i imaju novu viziju života. U potrazi su za novim profesionalnim, emocionalnim i životnim izazovima. Srednje godine više nisu dob stagnacije već naprotiv – razdoblje novih dinamičnih mogućnosti.
