Halo Rujana,

pišem ti jer sam malo već poludjela od moje situacije. Udala sam se prije tri godine za čovjeka kojeg volim i sve bi bilo savršeno da nije jedne "sitnice"...

Činit će ti se glupo na prvi pogled, ali vjeruj mi nisam sama, ima nas puno s istim problemom.

Naime moj muž hrče.

Kad smo hodali i nismo živjeli zajedno činilo mi se to - no dobro, hajde, nitko nije savršen. I nije to bilo svaku noć. No nisam predvidjela da se to sa godinama pogoršava. Nemoj reći; probaj ovo, probaj ono...sve sam probala. čepiće za moje uši (svake fele), trake za njegov nos, kapi....

Najgore je kad vodimo ljubav i sretno zaspim u njegovom naručju da bi se pola sata poslije probudila unezvjereno buljeći u strop. On kaže da je to - tako. Probala sam ga nagovoriti na operaciju ali neće. A i što mi vrijedi, prijateljičin muž je išao na tu operaciju pa opet isto hrče.

Znam da je problem cigareta i pivo ali - on opet kaže ja sam takav i gotovo. Na drugim poljima radi kompromise ali na ovom - stalno ista stvar. Ja se naspavam pošteno kad je netko od nas na putu ili kad - ako pobjegnem na kauč - ali onda me bole leđa.

Čula sam da su neki brakovi puknuli zbog toga i pravo da ti kažem ne čudi me.

Imaš savjet?

Ljiljana

Draga Ljiljana,

Od Sexomata postadoh Psihomat, a kao da se već nazire i daljnje širenje područja borbe….

Kao prvo – drago mi je da ti je seksualni život dobar, jer zamisli da ne zaspeš sretna nakon seksa u njegovom naručju a on svejedno krene u teksaški masakr motornom pilom, što bi onda, ha?

Međutim, razumijem te jako dobro – svojevremeno sam imala cimera koji je toliko strašno hrkao da mi nikakvi čepići nisu pomagali jer je taj jezivi zvuk prodirao kroz moj kranijum, da ne kažem – tikvu. Što je najgore, nije imao niti ritam, a povremeno bi zapao u apneu, pa bi se onda trzao i kada bi ponovno udahnuo, avaj jao i pomagaj! A sve se to odvijalo u jednosobnom stanu pa je čak i moj dragi koji je poznat po tome što je uspio prespavati kompletnu akciju alpinističke jedinice koja je u vrtu vikendice u kojoj smo spavali spašavala neko jako visoko drveće obrezujući pojedine grane već spomenutom motornom pilom – u jednom trenutku naglo sjeo i zaurlao: D., p*** ti materina, prestani hrkati ili ću te ubiti!!!!

Na što se ovaj promeškoljio, nježno rekao; oprosti, neću više i zaroktao kao pobješnjeli nerast. Uspio je čak nadmašiti najgore hrkanje koje sam ikada čula, a koje je proizvodio mops mojih prijatelja koji je tjedan dana bio na čuvanju kod nas… to malo i naizgled milo pseto od kojih 8 kilograma roktalo je kao već spomenuti nerast, pri čemu ja nisam baš bila niti posve sigurna da se neće ugušiti – stvorenje se glasalo kao stari pijanac koji je sam sebi povratio u dušnik, a k tome je krkljalo i u budnom stanju jer je bio osmi mjesec, asfalt usijan, a njuškica spigana, tako da nije dahtalo kao normalni psi, već je izgledalo kao da se davi, a nisam baš niti mogla nazvati frendicu na godišnji u Grčku da joj dam psetance na telefon da prosudi sama….. da mi je onda bilo Googleta, bilo bi mi puno lakše. Ah, studentski dani….

No da se vratimo na hrkanje – ja sam taj problem riješila dosta jednostavno – frend je bio izložen pritisku da nađe neki drugi stan. I da, možda je koincidencija, ali još uvijek stanuje sam. Otada je prošlo, eto, taman 20-tak godina….

Ali šalu na stranu:

hrkanje nije tvoj i njegov najveći problem.

Vaš je problem to što se ne znate nositi s problemima. Naime, čini mi se da ne komunicirate baš najbolje - s jedne strane si ti, koja želiš da sve riješi, pa makar i nožem (ok, pod anestezijom, ali ipak) – s druge strane on, kojeg baš boli briga jer njega to ne smeta - a nitko ne popušta ni mrvicu. Neki dan me netko uvjeravao da je kompromis kada jedan popusti. E pa nije.

Kompromis je kada oboje popuste po malo. Pravo je čudo da u te tri godine niste imali većih problema, što znači da se nevjerojatno dobro slažete, pa zato ovo valjda i doživljavaš tako tragično. S druge strane, super je da možete početi vježbati bračnu (pod brakom podrazumijevam bilo koji oblik zajedničkog života bez obzira na spol i broj učesnika J) komunikaciju od sitnica.

Dakle, samo da znaš da u vezi od durenja i inata nema ništa - tako nećete daleko dogurati, nego se za par godina vratiti nazad na seksomat s nekim ozbiljnijim pitanjem. A pošto ja ipak više volim spriječiti nego liječiti, sad me lijepo slušaj; u normalnoj vezi obično nema toga što ne možeš riješiti razgovorom, ali ljude obično sputava glupi povrijeđeni ponos. Ne mogu ti uopće dočarati kako je to zapravo glupo – ali ćeš skužiti sama, s vremenom. Bar se nadam.

U svakom slučaju, nemoj plakati, vikati ili postupati u afektu, nego sjedni s čovjekom s kojim dijeliš život i postelju, pa bi ti već samim time trebao biti najbolji frend i reci mu da ti je ovako život nepodnošljiv i da se nadaš da on nema ništa protiv ako počnete spavati (ali samo spavati J) odvojeno. Ako se složi, i ako ste u mogućnosti, baci taj kauč i kupi novi. Meni je osobno za kičmu najbolje rješenje jogi (a i joga) na podu, pa niti nemam krevet. Postoje i madraci koji se vrlo zgodno daju srolati kada ih ne trebaš.

No ako ne želi spavati sam, neka se onda i on malo potrudi; neka smanji cugu ili pušenje ili potraži i isproba neku drugu, manje invanzivnu metodu liječenja.

Osobno primjenjujem Lakaturebra, fantastično djeluje, makar ima i neke nuspojave – neku noć je pacijent zaurlao; prestani me mlatiti, kojitijevrag?!

I ubuduće, molim vas, ljudi – ne odgovaram na pitanja o prđenju, podrigivanju češkanju jajcih i slično – ovo neka bude iznimka koja potvrđuje pravilo.