Draga Rujana,

Kako dalje? Jer nešto moram promijeniti...

Kako napisati ovo pismo a da se ono ne pretvori u proglas kukanja? Dakle, o čemu se radi?

Imam 28 godina i nikada nisam bila u ozbiljnoj vezi. Isto tako ne sjećam se kad san zadnji put bila intimna s muškarcem. Mislim da je bila 2008...a volim sex.

U biti sve u vezi sa mnom je normalno i po ničemu se ne ističem, osim po tome što sam uvijek sama. Ja sam tako navikla i moja neposredna okolina isto, samo ljudi koji me tek upoznaju ili povremeno vide pitaju "kako ljubav?", " jel imaš dečka?" i onda uvijek ono neizbježno "a zašto ne?".

Samoanalizom došla sam do nekih zaključaka, ali sva ta razmišljanja su poput puteva koji se ponovo račvaju u nigdje: Ne trebam biti zaljubljena da bi uživala u sexu ali mora postojati snažna privlačnost, ako me tip ne privlači ništa od ništa. Prekidala sam spojeve nakon 20 min razgovora, jer se jednostavno ne znam pretvarati. Vjerojatno će netko pomisliti, 20 min, ova je blesava, kako možeš steći dojam o osobi nakon 20 min, ali imam snažne instinkte i puštam da me vode. Ne radi se samo o tome, da ne želim tratiti svoje vrijeme, ne volim niti tipu davati lažne iluzije. Pri tome znam biti i previše iskrena. U nekoliko navrata tokom proteklih godina sam pokušala prekinuti "sušno razdoblje" ali jednostavno nije išlo, nisam bila dovoljno zainteresirana. Uglavnom bi se svelo na to - ne da mi se ne da ići kroz pokrete ako se samo radi o tome "daj da to obavimo". Rađe ću sama, hvala.

Danas imam i taj problem, a gdje upoznati nove ljude? U specifičnoj sam situaciji, nakon nekoliko godina izbivanja s rodne grude, vratila sam se kući, u međuvremenu izgubila kontakt s prijateljima iz srednje, živim ponovno sa starcima, nakon toliko godina rada sam nezaposlena (čitaj nema se para; nada, zip, niente) i ne idem nigdje, jedva izlazim među ljude. Odlazak u knjižnicu je meni društveni događaj.

Pokušala sam s online upoznavanjem ali sve se svodi na to da ili traže ševu na brzaka (stvarno nabrzaka, tipa "e lipa si, oćemo do tebe ili do mene?"; nisam puritanka ali što je previše je previše) ili postoji razlog zašto su još uvijek sami i pribjegavaju takvom načinu upoznavanja ljudi.

I da, znam, to bi se uostalom moglo reći za mene.

Partikularna sam, izbirljiva, moram uživati u svakom aspektu svog života te ako mi što ne odgovara, to brzo mijenjam. Znači da igram na sve ili ništa?
Nikada nisam mogla biti s nekim samo da ne bi bila sama. U filmu "Dugo toplo ljeto" lik kojeg igra Joanne Woodward otac želi udati za zamamnog Paula Newmana samo zato što je na pragu toga da ostane "stara cura". Ovako ona objasni Paulu Newmanu zašto se ne želi samo tako udati:

"To nije dovoljno. Razumiješ li me? To niti približno nije dovoljno. G.Quick, ja sam ljudsko biće. Znate li što to znači? To znači da sam si postavila visoku cijenu, doista visoku. Možda će vas to iznenaditi...ali ja imam puno toga za pružiti. Iskustva koja sam prikupljala cijelog svog života...poput ljubavi i razumijevanja i...i šala i dobrih provoda i dobrog kuhanja. Spremna sam biti kraljica Sebe za nekog srećkovića ... ili bar, u najmanju ruku najbolja žena kojoj se jedan muškarac može nadati. I sad, to je moja životna priča... i s njom neće nitko trgovati...a sigurno me neće netko samo dobaciti prvom strancu koji naiđe..."*

Kad u jednoj ženi živi okorjela feministica i slatka tradicionalistica kako ih pomiriti pa da život živiš a ne samo iščekuješ?

Malena

Draga Malena,

Ni po čemu ne vidim niti da si slatka tradicionalistica niti “okorjela” feministica.

U tebi nema baš puno toga tradicionalnog, barem ne koliko se iz ovog emaila može iščitati – ne vidim da žudiš za nekom trajnom vezom ili mužem i djecom….

Isto tako, ne vidim ništa “okorjelo” u tome da voliš seks ali da isto tako nisi baš spremna skočiti u krevet s bilo kime. Uostalom, feminizam se ne očituje samo u tome da se žena ne srami priznati svoje seksualne potrebe nego i na mnogim drugim poljima života, poput želje za istim pravima, jednakom plaćom, pravom na pobačaj i na odlučivanje o vlastitoj sudbini – što je sve skupa zapravo već odavna moralo spadati u čisti – humanizam.

Meni se čini da bi prije svega morala pronaći neki posao – ne znam zašto si se vratila niti što si radila izvan “rodne grude”, ali sam sigurna da ćeš – čim nađeš posao (što ti od srca želim) odjednom procvasti i bez poteškoća naći neko novo društvo. Uostalom, sigurna sam da si u sličnoj situaciji bila i kada si otišla “vani”, baš kao i sada kada su ti se prijatelji i prijateljice iz srednje škole već svi raseljeni ili poudane/poženjeni i više možda nemaju vremena/volje/novaca za izlaske.

Naime, vrlo ćeš teško naći ekipu u knjižnici, ali barem ovog dugog toplog ljeta ima puno drugih stvari koje možeš raditi a ne koštaju puno; šetati/planinariti, voziti se na biciklu po prirodi (a i besplatno po gradu), eventualno negdje volontirati, šetati nečijeg psa, itd. Međutim, tvoj me se email ne doima kao da dolazi od osobe koja je očajna bez društva, dapače – ta samodostatnost je u neku ruku i zamka u koju si upala, jer te ne tjera da aktivno tražiš društvo drugih ljudi bez nekog posebnog cilja.

Međutim, sada si malo “zagorjela” i imaš cilj, ali si toliko usmjerena na njega da mi se čini da baš ne uživaš “u svakom aspektu svoga života”. Razumijem da si partikularna, ali u prvih dvadeset minuta razgovora s bilo kime, teško je znati hoće li ti ta osoba ikada išta značiti, a da ne pričamo o muško-ženskim situacijama u kojima je pritisak toliki da ljudi (a od muškaraca se obično očekuje taj fatalni prvi korak) znaju zatrokirati! Uostalom, to je vrlo slična situacija onoj kada si na poslu prisiljena održati prezentaciju pred hrpom nepoznatih za koje ne znaš što zapravo žele čuti – odnosno, u poslu još možeš imati jasnu predodžbu o tome, ali u nekom “spontanom” razgovoru na šanku – nikakvu. Naravno, ima i onih frajera koji imaju već cijelu prezentaciju u glavi pa se sugovornica doista osjeća blesavo jer nema nikakve interakcije, samo dugi monolog koji je najčešće o – njemu.

Razumijem i tvoju potrebu da se osloniš na instinkt i da otkantaš pojedince za koje na prvi pogled vidiš da ne nude ništa što bi te moglo zanimati. Ali moram naglasiti da malo tko može pokazati svoj puni potencijal u samo dvadeset minuta. Uostalom, s vlastitim sam se sadašnjim mužem upoznavala ravno 3 puta tokom nekoliko godina, od čega su prva dva susreta završila zaključcima tipa “kreten” i “arogantna kučka”. Jesu li se treći puta “zvijezde posložile” ili sam ja tokom tih par godina početnih 5 minuta za prezentaciju podigla na 30 a on naučio sam sebe prikazati u najboljem svjetlu? Teško je reći. Bilo kako bilo, zajedno smo četvrt stoljeća.

Kako sama kažeš, ono što ti ne odgovara – brzo mijenjaš. Mislim da bi se prije svega morala izvući iz situacije koja ti ne odgovara, dakle naći posao i odseliti se od roditelja – a sve ostalo će doći samo po sebi. Jer ako misliš da će te neki princ izvući, onda možda ipak jesi tradicionalistica. Ali ne očekuj da će to učiniti za dvadeset minuta!