Lora Vidović nova je pučka pravobraniteljica. Hrvatski sabor proteklog petka izabrao ju je da idućih osam godina štiti ustavna i zakonska prava hrvatskih građana pred tijelima državne uprave. Premda je riječ o jednoj od najvažnijih dužnosti u području zaštite ljudskih prava za koje Hrvatska još prolazi monitoring Europske unije, Sabor ju je izabrao bez konsenzusa, običnom partijskom većinom.

Ali to je manje važno. Jer Lora Vidović je jedina valjana osoba za tu časnu i važnu dužnost. Toliko jedina i toliko valjana da je časni Hrvatski sabor morao prekršiti ustavna i zakonska prava svih ostalih nevaljanih građana koji su se javili na natječaj za pučkog pravobranitelja da bi Lora Vidović kao pučka pravobraniteljica mogla štititi ustavna i zakonska prava hrvatskih građana. Poništen je jedan natječaj, silovana procedura, ismijana demokracija, zanemarena dobra politička praksa i zabranjen jedan novinski članak.

Ništa neobično, reći ćete, takve stvari su se događale i prije. Sjetimo se samo imenovanja ustavne sutkinje Slavice Banić. Gospođa Banić je u Ustavni sud također dospjela s lakoćom preskočivši natječajnu odredbu o 15 godina iskustva u pravnoj struci. Bio je to lijep skandal koji je zgrozio i Upravni sud i hrvatsku javnost, ali ne i Ivu Sanadera, Vladimira Šeksa i klub zastupnika HDZ-a. Iz nekog razloga službenica Zagrebačke banke i jedne danske humanitarne organizacije im se činila baš jako valjana osoba za taj posao pa je pravno-političkim nasiljem saborske većine i Ustavnog suda gđa Banić postala vrhovni pravni autoritet čuvara Ustava. Kao što je svojedobno Ivan Matija postao čuvar Ustava krivotvorivši datum završetka studija.

No sad u Saboru većinu imaju neki drugi 'čuvari demokracije', ali demokracija se u Saboru i dalje čuva na isti način - političkim nasiljem nad demokracijom.

Jer kao i Slavica Banić, gđa Lora Vidović ne ispunjava formalne uvjete za pučkog pravobranitelja. Ustavna i zakonska prava građana idućih osam godina ona će štititi protuzakonito i protuustavno jer je naprosto protuzakonito i protuustavno imenovana na tu dužnost.

Gđa Vidović naprosto ne zadovoljava jedan od rijetkih konkretnih i mjerljivih kriterija iz natječaja za pučkog pravobranitelja – najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci. Iz istog razloga gđa Vidović se nije mogla ni javiti na prvi natječaj za pučkog pravobranitelja koji je Sabor raspisao polovicom prošle godine. Gđa Vidović tada naime nije imala ni 15 godina radnog staža pa je na zahtjev SDP-a Sabor poništio natječaj jer da 'niti jedan od desetak kandidata nije dovoljno kvalitetan'.

'Kvalitetan kandidat' se pojavio na drugom natječaju, raspisanom sredinom prosinca, kada je gđa Lora Vidović konačno napunila potrebnih 15 godina staža i još 15 dana pride. Koji si je u cijelosti navela kao potrebno 'iskustvo u pravnoj struci'. Naime, prvi posao dobila je 1. prosinca 1997. u Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Zatim je prešla u Ministarstvo vanjskih poslova, gdje je slijedećih osam godina obavljala razne dužnosti, od atašea veleposlanstva u Norveškoj do trećeg tajnika multilaterale. 2006. postaje zamjenica pučkog pravobranitelja za djecu, a zadnje tri godine je predstojnica UNICEF-a u Hrvatskoj.

I upravo su te tri godine u UNICEF-u diskriminarajuće za njezinu natječajnu dokumenatciju. Naime, dok se prvih 12 godina staža po državnoj upravi može i nategnuti kao 'iskustvo u pravnoj struci' jer ćemo dobrodušno pretpostaviti da su se za ta radna mjesta tražile pravne kvalifikacije (gđa Vidović je diplomirana pravnica), UNICEF vođenje svojih ureda nigdje u svijetu ne tretira kao pravni posao niti za njega traži diplomu pravnog fakulteta. Propisani uvjet je diploma bilo kojeg fakulteta društvenih ili humanističkih znanosti jer UNICEF, logično, taj posao i ne tretira kao posao 'pravne struke'. Tako je i prethodnica Lore Vidović u Unicefovu uredu u Hrvatskoj bila Tanja Radočaj, diplomirana psihologinja.

No, tko je UNICEF da bi bio relevantan u procjeni što je posao pravne struke, pa makar taj posao definirao i sam UNICEF? Tu su nadležni saborski odbori za ljudska prava te za ustav i poslovnik u kojima kvalificirana SDP-ova većina odlučuje što je posao pravne struke. Pa su tako objeručke prihvatili navod da su i te tri godine u UNICEF-u bili posao 'pravne struke'. Savjest im je olakšala činjenica da im je i šef stranke kvalificirani pravnik koji je također potekao iz Ministarstva vanjskih poslova. Gdje je u to doba tada radila i gđa Lora Vidović...

A poznato je kako prijateljske veze iz MVP-a nadilaze sve druge demokratske obaveze.

Jer vidite, priča o izboru Lore Vidović nije samo priča o njezinom protuzakonitom imenovanju. Nit je to uopće moja priča. Ja vam ovo pričam samo zato što tu priču nigdje drugdje niste mogli pročitati. A trebali ste. Recimo u istim dnevnim novinama u kojima ste proteklog ponedjeljka pročitali kompromitirajuću priču o protukandidatkinji Ivani Goranić, koja je s Lorom Vidović ušla u uži saborski izbor. Da podsjetim, Ministarstvo pravosuđa utvrdilo je da si je Ivana Goranić kao ravnateljica Pravosudne akademije protuzakonito isplaćivala bruto plaću od 28.000 kuna. Izdavač je tomu otkriću u svojim novinama poklonio dužnu pozornost. Pa je nakon toga članka na saborskom glasovanju Ivana Goranić dobila samo jedan glas. A Lora Vidović 82 glasa vladajuće koalicije.

No prema dobro upućenim novinarsko-pravnim kuloarima, novina koja je objavila priču o Ivani Goranić imala je i informaciju o spornim kvalifikacijama Lore Vidović. Čak štoviše, imala je i gotov tekst o tome. Ali taj tekst u tim novinama niste čitali i nikad nećete. Jer nije smio proći. Lora Vidović je morala proći.

A pitate se zašto makar oporba nije reagirala na takvu proceduralnu i zakonsku bezobraštinu. Pa sjetite se, i Slavica Banić je nekako morala proći.