'Divim se vama kakav ste ekspert za Agrokor kao nastavnik razredne nastave', arogantno je u četvrtak navečer, gostujući u emisiji Otvoreno, saborski zastupnik Ivan Lovrinović spustio svom kolegi iz Sabora Josipu Boriću. Tijekom emisije Lovrinović, inače profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, docirao je svima redom, a uvredljivim je komentarom samo dodatno zaokružio krajnje bahat nastup
Da, Josip Borić, hadezeovac s Raba, prema službenoj biografiji, ima završenu Višu učiteljsku školu u Rijeci. Donedavno je bio prilično nepoznat široj javnosti, sve dok nije imenovan u istražno povjerenstvo za Agrokor. U tom povjerenstvu, čini se, od ekonomski potkovanijih imena možda je baš Ivan Lovrinović iz stranke Promijenimo Hrvatsku ono najzvučnije. Ostala važna imena uglavnom su pravne struke.
vezane vijesti
Lovrinović kao da ne razumije pitanje političkoga legitimiteta, koji Borić sigurno ima i koji nije stvar razine obrazovanja. Za političara je, a pogotovo za saborskoga zastupnika, najvažnije to da je pošten i da ima zdravu logiku u razumijevanju društvene stvarnosti. Onda dolazi sve ostalo.
Poštenje ispred obrazovanja
Nemam dovoljno saznanja da bih taj saborski dvojac označila kroz spomenute dvije kategorije, pogotovo onu o poštenju. Borić je bio pomoćnik ministra prometa Božidara Kalmete, kojem je nedavno počelo suđenje pod optužbama za malverzacije. Lovrinović pak, tvrdi se u kuloarima, svim silama želi biti šef Hrvatske narodne banke. Ta informacija govori sama za sebe.
U idealnim okolnostima u normalnoj zemlji trebalo bi se podrazumijevati to da su političari što educiraniji i da iza sebe imaju što zvučnije diplome. No ako trebam birati između poštenja i obrazovanja, biram prvo. Upravo afera Agrokor, koja je uz konačan pad Ivice Todorića ogolila i svu silu obrazovanih i velevažnih protagonista koji su se godinama uz njega šlepali, primjer je lažnoga ugleda i posve zanemarenoga poštenja.
Ako Josip Borić kao učitelj po struci, a to mu je Lovrinović žestoko spočitnuo, ne razumije situaciju oko Agrokora, to znači da ugledni fakultetski profesor misli da je ne razumiju ni stotine tisuća srednje obrazovanih građana. Svojom izjavom on je uvrijedio sve učitelje, ali i kuhare, konobare, medicinske sestre, koji po njemu ne znaju i ne mogu shvatiti ništa oko Agrokora. Može se zaključiti i da Lovrinović misli da onda obični građani uopće ne razumiju kriminal.
A upravo je afera Agrokor, uz sav kriminal i rupu od nekoliko desetaka milijardi kuna, razotkrila na što su sve ugledni diplomati, guverneri, bankari, akademici i profesori spremni, a to je biti dijelom klijentelističke mreže Ivice Todorića.
Ako učitelj razredne nastave, a to tvrdi Lovrinović, ne može shvatiti kriminal u Agrokoru, kako to da ga nije shvatio, primjerice, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Zvonko Kusić, akademik koji je razvijao uske poslovne veze s Todorićem? Da se razumijemo, nije Agrokor jedini jer su razni ugledni profesori sjedili ili sjede po raznim nadzornim odborima (jedan je bio u Podravki u jeku afere Spice).
Doktorat za korupciju?
Godinama sam kao novinarka pratila poslovanje Agrokora. U jednom trenutku, nakon nekoliko objavljenih tekstova o velikom Agrokorovu dugu dobavljačima, zatekla sam se za stolom s tadašnjim glavnim urednikom i direktorom novina s jedne strane te predstavnicima Agrokora s druge strane, koji su nas uz neslužbene prijetnje i oglašivački pritisak došli upozoriti na ono što pišemo. Bili su nervozni, a došli su - objasniti kako se čitaju poslovna izvješća. Dug prema dobavljačima tada je bio, čini mi se, barem sedam, osam milijardi kuna. Savjetnik Ivice Todorića me pitao: 'Što ste po struci?' 'Politolog', odgovorila sam. 'A sad je sve jasno, vidi se da nemate stručna znanja, ne znate čitati bilancu.' Rekao mi je i da to nije tema. Upozorila sam ga i da je jedan saborski zastupnik iz redova SDP-a o tome govorio za saborskom govornicom, na što mi je on odbrusio: 'To smo riješili, neće više, kao 'viledu' smo ga sredili.' Uvaženoga savjetnika više nema u koncernu, nema ga baš ni u javnosti…
No ono na što želim upozoriti jest sljedeće: trebaju li nam baš visoke ekonomske škole i doktorati da bismo shvatili kako funkcionira gospodarstvo? Što je plus, minus i zarada? Treba li se zadužiti bez pokrića? Treba li nam doktorat da shvatimo spregu korumpiranih političara i moćnih gospodarstvenika?
Ovo nije glas protiv obrazovanja, nipošto! Ovo je glas protiv snobovskih eksperata i kvazielite, koji pod krinkom stručnosti s moćnicima i politikom konstantno zatvaraju oči nad stvarnošću, radeći pritom isključivo za svoj džep.
Ivica Todorić u maniri je socijalističkoga direktora godinama gradio svoje carstvo. Koliko mu je nedostajalo menadžerskih znanja, ali i poštenja, sada se pokazalo u svojoj punini. Umrežen s politikom, kako onima iz bivšega sistema i njihovim nasljednicima, tako i s velikim domoljubima i političarima iz devedesetih. U stvaranju utjecaja i moći bio je neprikosnoven.
Svi koji su bili s njim sudjelovali su u toj igri: ne plaćaj dobavljače u roku od 60 dana (teško je to shvatiti učitelju?), zaposli bivšega guvernera (još teže shvatljivo učitelju?), bankama plaćaj više od 10 posto kamata (je li tako komplicirano za učitelja?), bivšem, i to ratnom premijeru, daj pozajmicu, ali je ne mora vraćati (da, ovo je baš posve nerazumljivo jednom učitelju) i tako dalje.
Profesor Lovrinović možda je samo htio pokazati zube svom političkom takmacu, no učinio je to amaterski i pritom ispao loš političar koji je podcijenio građane koji bi (možda) sutra glasali za njega. Zato je možda bolje da je ostao samo profesor, a pustio politiku na miru.
