Draga Rujana,

Moja priča je svakodnevna, izlizana, standardna ali ima jedan problem a to je što je ovo MOJA priča, moja duša...

Trajala je nepunih pet godina, a sad nakon dvije godine i dalje traje ta bol, ta gorčina i bol u želucu. Veza je završila a ja sam samo imala uputnicu za (bolničkog) psihijatra koji mi je propisao Zoloft.

Osobe koje maštaju, pogotovo cure naivne kao ja, o velikoj ljubavi, vjernosti, sreći uvijek se dogodi da su prevarene, prevara i strah koji dolazi od toga, sada proživljavaju svi moji najbliži, Zoloft sam bacila jer on ne zaslužuje da još jednom mom zdravlju našteti.

Nakon nepune 2 godine, upoznala sam jednog momka, razveden, dvoje djece, zatvor, gore nije moglo biti. Početak naše veze sastojao se samo od smijeha, utjeha, toliku sam pažnju i brigu osjetila da sam naravno - zaljubila se. Toliko sam željela da ti moji osjećaju nikad ne prestanu jer sam bila željna pravog osjećaja ljubavi, poštivanja, sve što nisam imala pa čak i u toj kombinaciji s njegovim životom, pristala sam na sve jer mi je taj osjećaj bio važniji od ičega. Nisam se prisjetila niti u jednom trenutku horora kojeg sam prošla. Mojoj sreći nije bilo kraja, na čelu mi je pisalo - ZALJUBLJENA SAM!!!!

Našli smo stan, počeli živjeti zajedno i tada nastaje horor br. 2.

"Gdje ideš? S kim ideš? Kad ćeš se vratiti? Koliko novaca nosiš? Zašto još nisi krenuo, već si 10 minuta ispred ogledala? Tko te zove? Kome sad pišeš poruku? Koliko imaš još kuna na mobitelu?” ... Ja sam se pretvorila u svog bivšeg dečka......

Ne mogu stati, samo napadam, samo se želim svađati, nervozna sam, ne mogu se opustiti, čim dođe do male svađe ja ga izbacujem iz stana. Sve što sam prošla sada iskaljavam na njemu.

Kako? Što da napravim? Kako da sebi pomognem? Ja sve što znam je da sam saznala zašto se dešava osjećaj mržnje, ništa drugo više ne osjećam…

Cura s osjećajima...

Draga Curo,

ono što ja iz tvog maila vidim je nešto iz čega se vrlo teško izvući…

Ti si naime upala u vrzino kolo, začarani krug, zovi ga kako god hoćeš – radi se o tome da je uzrok svega posljedica, a posljedica – uzrok.

Pretpostavljam (sudeći po kraju tvog pisma) da si živjela s dečkom koji je bio očito patološki ljubomoran i želio je kontrolirati svaki segment tvog života – od toga s kim se družiš, s kim komuniciraš, kuda izlaziš, koliko novaca trošiš, kako izgledaš i slično. Obzirom da si ostala s njim čak pet godina, mora da ti je uspio dovoljno spustiti osjećaj samopouzdanja i dobrano potkopao samopoštovanje, jer inače se ne bi dala samo tako maltretirati.

E sada, kada si se konačno donekle oporavila i ponovno zaljubila, počinješ ponavljati obrazac koji si naučila u prošloj vezi – drugim riječima, ljubav iskazuješ ljubomorom i kontrolom…

Ali obzirom da si bila žrtva jedne takve “ljubavi”, znaš kako se on osjeća i zbog toga mrziš sebe jer se ne možeš zaustaviti niti suzdržati, a s druge strane se mrziš vjerojatno i zato što si sebi dopustila da se ponovno zaljubiš. Naime, pošto ti je samopouzdanje i samopoštovanje vrlo nisko, ne možeš vjerovati da te on može voljeti i zato nemaš povjerenja u njega…

Vjeruj mi, jako dobro poznajem taj osjećaj – stjecajem razmih okolnosti i sama sam bila jako, jako ljubomorna i također se osjećala nevrijednom tuđe ljubavi, međutim – ja sam svom dragom znala objasniti otkuda to dolazi i znao je da to u biti nema veze s njim nego s mojim ranijim životom, pa mu je to dalo snage da izdrži… ali moram reći da je to stanje trajalo nekoliko godina i da mu se divim da me nije poslao u…

Sve u svemu, za početak je dobro da si uvidjela da postoji problem, jer mnogi ljudi sebi nisu u stanju niti priznati da se grozno ponašaju prema drugome.

Ja bih na tvom mjestu u prvom redu s njim razgovarala, pokušala bih mu objasniti kako se osjećam i zašto to radim, jer ako te bude razumio, biti će mu lakše i oprostiti. To će možda biti dovoljno za neko vrijeme, ali u jednom trenutku će i njemu biti puna kapa svega, tako da moraš raditi na samokontroli

Pretpostavljam da si prilično mlada, tako da ne sumnjam da ćeš s vremenom steći samopouzdanje i naučiti se samopoštovanju, ali za to ti nije dovoljna samo veza – zato se nadam da ta veza nije jedino što tvoj život čini vrijednim življenja. Naime, žene koje maštaju o velikoj ljubavi i vječnoj sreći najčešće previše očekuju od veze i muškaraca, pa im to postane glavna i najvažnija stvar u životu – dapače, znam neke žene koje kada nađu frajera zanemare sve svoje prijatelje i prijateljice, posao, studij, i sve čime su se do tada bavile. To je ne samo posve nezdrav stav prema ljubavi, već i ogroman pritisak na partnera – osobno ne bih voljela imati frajera kojega ništa u životu ne zanima osim biti sa mnom. Ali naravno – s dvadeset nisam mogla razumjeti da on želi provoditi vrijeme i s nekim drugim radeći nešto drugo, pa makar to bilo pecanje. Dobro da onda još nije bila snimljena “Planina Brokeback”, jer sam i onako bila previše bolesna…

Zato bez obzira radiš li ili studiraš, vjeruj mi – bilo bi ti dobro da se baviš nečim što te veseli ili barem zaokuplja dovoljno da ne budeš konstantno u kontrolorskoj groznici jer ovako ćeš izludjeti i sebe i njega i mržnja koju već naslućuješ će na kraju pobijediti.