Svatko tko je ikada surfao internetom susreo se s njima. Logoruju pod člancima na portalima, obilaze blogove, svađaju se po Twitteru, otvaraju čak i posebne stranice na Facebooku da bi se posvetili svojem omiljenom hobiju i uvijek su, bez iznimke, anonimni. Zaštićeni pseudonimom i računalnim ekranom, internetski trolovi univerzalna su pojava diljem svijeta. Aktivnosti im se uglavnom sastoje od toga da obilaze razne internetske stranice i forume te grubo vrijeđaju druge sudionike u internetskim raspravama, autore članaka, vlasnike stranica na društvenim mrežama, pa i jedni druge. Zajedničko im je to što nikada ne raspravljaju sa stavovima drugih korisnika, nego se koncentriraju na osobne napade - druge osobe nazivaju pogrdnim nazivima kao što su kurva, drolja, izrod (ili, u našem domaćem kontekstu - ustaša, partizan, udbaš, partijski izrod, kradezeovsko smeće...), poručuju im neka se ubiju, zazivaju im nesreću, bolest, otkaz ili kakvu sličnu nevolju, a ponekad takvo što prerasta i u prijetnje. 

Nitko još nije otkrio pravi način borbe protiv te negativne internetske pojave, ponajviše zato što dobar dio trolerskog internetskog izričaja potpada pod slobodu govora i zaštitu privatnosti korisnika, ali u zadnje se vrijeme o tome sve više govori, zakoni u brojnim državama prilagođavaju se tom razmjerno novom fenomenu, a švedska dokumentarna serija 'Lovci na trolove' odlučila je otvoreno progovoriti o problemu, pa i razotkriti neke od najgorih trolova. Na čelu s voditeljom Robertom Aschbergom u svakoj epizodi pronalazi slučajeve internetski zlostavljanih osoba i onda pronalazi trolove koji su ih najgrublje vrijeđali ili im prijetili. U epizodi koja je sinoć prikazana na Prvom programu HTV-a u 23 h Aschberg je obradio nekoliko slučajeva, kao što je onaj jedne blogerice koja često dobiva negativne komentare zbog svojeg izgleda i operiranih usnica, ali su negativni komentari prevršili mjeru kada joj je slika završila na facebook stranici 'Sto posto drolje', gdje se objavljuju fotografije mladih žena i pod njima se pišu 'upozorenja' o njihovu navodnom seksualnom ponašanju, obradio je i slučaj djevojke židovskog porijekla kojoj su pisali uvrede zbog toga, ali joj i napisali da je šteta što joj preci nisu završili u Auschwitzu, slučaj trola pod nadimkom Kradljivac dijamanata, koji je za jednu feministicu napisao da bi joj netko trebao sasuti metak u vrat i da bi time učinio uslugu društvu...

Aschberg pronalazi te trolove, njegova se ekipa sastaje s njima i pokušava od njih saznati zašto se tako ponašaju na internetu i, naravno, nikada ne dobiva odgovore. Svi se redom prvo odazovu na sastanak i time priznaju svoj identitet, a kada ih se na sastanku suoči s onime što su napisali - tvrde da to nisu bili oni. Izgovori su uvijek isti - 'nisam to bio ja', 'tim računom se koristi još nekoliko ljudi', 'ne sjećam se da sam to napisao', 'netko mi je hakirao profil' i tako redom. Iako Aschbergov serijal nije znanstveno istraživanje niti policijska istraga pa je ono što se u njemu prikazuje teško dokazati i kao teoriju i kao eventualan sudski slučaj - vrlo zorno opisuje profil tih ljudi koji obožavaju vrijeđati i prijetiti po internetu. Vrlo su agresivni, izravni i arogantni dok ih štiti internetska anonimnost, ali kada ih se susretne licem u lice - odjednom je frka i ne bih ja nikad. Lažno se zgražavaju nad onime što im Aschberg čita iz njihovih 'dosjea', iako je vrlo jasno da bi, samo da takvo što nije sramotno i potencijalno kažnjivo zakonom, na licu mjesta najradije dodali još nekoliko svojih gadosti i prijetnji.

'Lovci na trolove' na trenutke je suviše dramatično režirana u stilu pretjerano senzacionalističkih TV-magazina kakvi se prikazuju diljem svijeta, a i kod nas su imali svoje inkarnacije (primjerice, nekadašnja 'Istraga'), ali problem o kojem govore nije preuveličan i vrlo je stvaran. Možda bi bilo bolje kada bi nešto više i ozbiljnije prokopali po problemu zakonskog reguliranja takvog ponašanja - jer riječ je zbilja o mozgalici, gdje je potrebno dosta opreza uz koji bi se takve gadarije regulirale, a da se pritom ne prekrši načelo o slobodi govora i zaštita privatnosti - ali i Aschbergov emotivan pristup uglavnom je koristan jer još više podiže svijest o tome koliko je trolanje ružno, štetno i sramotno. Dobro je zato što je HTV otkupio ovu seriju, a bilo bi još bolje kad je ne bi emitirao tako kasno navečer, pa da je vidi još više ljudi, po mogućnosti i naša domaća 'depadansa' takvih internetskih mračnjaka. Pa da jednom zauvijek shvate - jedno je za nekoga napisati da piše gluposti, da su mu razmišljanja blesava, da ne razumije o čemu priča, čak je i - iako nepristojno - donekle prihvatljivo napisati da je netko budala. No pisati ljudima da ih treba ubiti, da su židovski/srpski/ciganski/eskimski/pederski/ustaški/partizanski/četnički izrod ili da ih - kako je to meni jednom bio napisao jedan 'obožavatelj' - treba samljet u kobasice - u najblažem je slučaju krajnja svinjarija koje se treba stidjeti. Ovakvi serijali pridonose tome da nam takvo ponašanje i dalje bude nenormalno. Nadajmo se da ga nikada nećemo niti prestati smatrati takvim.