Dosta sam već u ovoj rubrici bila hvalila 'Ritam ljeta', HTV-ovu emisiju koja se tijekom ljetne sheme prikazivala radnim danom u udarnom terminu nakon Dnevnika. Znalo je u njoj biti zgodnih, opuštajućih tema, duhovitih dijaloga i neloših glazbenih brojeva. Jest, emisija je vrlo očito bila popunjavač minutaže u ljetnoj suši programskih sadržaja i nerijetko se stjecao dojam da je smišljena na ho-ruk, ali kad je se usporedi s ostalim sadržajima na HTV-u, pogotovo tijekom ljetne sheme, bila je sasvim okej. 

A onda su se sve više počeli primjećivati simptomi upravo tog ho-ruka ili već nekog drugačijeg nedovoljnog planiranja emisije za cijelo ljeto. Sve su češće počele ulijetati emisije u kojima nije zapravo bilo jasno o čemen oni to, majketi - i još više ZAŠTO, a gledatelju pred televizorom sve je više postajalo jasno da ekipa te emisije jednostavno više ne može izdržati svakodnevni ritam prikazivanja. Počeli su zbilja grebati po ostacima ostataka ideja (namjerno nisam napisala 'dobrih' jer dobre su potrošili već prije), sve su se lošije uklapali u program i sve u svemu, postali su očajno dosadni i besmisleni.

Evo, recimo, sinoćnja emisija. Glavne teme i gosti bili su povezani s ronjenjem u Jadranu i s jadranskim svjetionicima, što samo po sebi nije loše, ali se čovjek morao zapitati jesu li ljudi koji su je odabrali ikada zavirili u ostatak programa HTV-a. Pa cijelo ljeto je program prepun emisija o ronjenju! Kud, dođavola, još i ovo? Svjetionici još ajde-de, ali ovo ronjenje... ja ne znam. A onda se čudimo kad ljudi polude pa počnu služit mise u ronilačkim odijelima.

Još je bolja bila i kombinacija glazbene gošće s temom emisije. Glazbena gošća bila je, naime, Lidija Bačić, pjevačica i ovosezonska instagramaška feministička legenda (iako je o ovome zadnjem, hvala nebesima, nitko ništa nije pitao). Lidija se u cijelu priču trojice sredovječnih muškaraca koji su u studiju palamudili o ronjenju i svjetionicima uklapala zbilja bizarno i najbolje je bilo kada je u jednom trenutku, nakon prikazivanja filma jednog od gostiju, izjavila: 'Ja uopće ne znam što ja ovdje radim!' Mislila je pritom da bi radije bila na moru nego u studiju, ali ta je rečenica ipak zazvučala prikladnije bizarnoj atmosferi u studiju. Prvo ova trojica smrtno ozbiljno razgovaraju o podmorju i svjetionicima, onda se prikazuju isječci iz poetičnog morskog filma s ambijentalnom glazbom, e da bi onda Lidija prerezala nekim umpa-cumpa hitićem dok tri gosta + voditelj sjede sa strane šuteći s facama ko da ih je netko prisilno doveo na dječji rođendan.

Moram još i dodati to da je emisija i na trenutke zvučala podosta seksistički jer se, kao da je to sasvim okej, raspravljalo o tome mogu li žene roniti, živjeti na svjetionicima i slično. Sve je to, doduše, bilo nadahnuto prilogom o nekim ženama koje popravljaju brodove i plove na njima pa je to, kao, čudo neviđeno, ali bilo je i izjava koje su zvučale pomalo neprilično, tipa: 'Ima dosta žena u ronjenju... ronjenje ipak nije jako zahtjevan sport.', kao i priča o tome kako bi sa ženama na svjetionicima bilo ponekad teško jer su se '...NARAVNO, znale posvađati'.

I onda je još za kraj zakucano izvedbom hita Lidije Bačić 'Glupačo moja'. Stvarno nisam mogla izdržati a da ne prasnem u smijeh. Milijuni kuna pristojbe, a oni nisu u stanju unaprijed isplanirati serijal smislenih emisija, nego im se u niti dva mjeseca jedan projekt od vrlo zgodnog i šarmantnog pretvori u repetitivnu, zbrčkanu, loše kombiniranu i pomalo seksističku papazjaniju. Svaka čast. Trebali su cijeli serijal emisija i završiti s tom Lidijinom pjesmom.